HRVATSKE trudnice, koje po zakonu imaju pravo na prekid trudnoće zbog ozbiljnih anomalija fetusa, žale se da nakon 24. tjedna trudnoće ponekad moraju odlaziti u Sloveniju gdje za postupak plaćaju na tisuće eura iz svojeg džepa. Da stvar bude gora, granica od 24 tjedna trebala bi biti sadržana u novom zakonu koji bi uskoro trebao u Sabor.

Na forumima i na društvenim stranicama nije rijetkost naići na tužne i zastrašujuće objave poput ove:

„U 27. tjednu sam i dijagnosticirane su mi teške anomalije na bebi. Kod nas se više ništa ne može poduzeti, doktori vele da mogu samo čekati da izgubim bebu ili postoji čak i mogućnost da se rodi takva. Ne želim ulaziti u detalje, ali molila bih ako netko zna jer sam čula da se u Ljubljani radi prekid trudnoće u bilo kojem stadiju ako su indikacije za to (gdje u Ljubljani, koliko bi to koštalo i ako ima nekakvih iskustava???).“

Kasno dijagnosticiranje i namjerno otezanje da bi se izbjegao pobačaj u Hrvatskoj

Da ovaj slučaj nije puka izmišljotina, potvrdilo nam je više stručnjaka koji su, iz razumljivih razloga, željeli ostati anonimni. Oni su ustvrdili da pouzdano znaju da su neke žene odlazile u Sloveniju jer u Hrvatskoj nisu mogle obaviti prekid trudnoće, iako su ispunjavale uvjete za to. Štoviše, doznali smo da je bilo trudnica, koje je hrvatski zdravstveni sustav razvlačio po pregledima sve dok nije postalo "prekasno".

Prema priči jednog od liječnika, jedna trudnica javila se jednoj zagrebačkoj bolnici dovoljno rano, u 17. tjednu trudnoće, no pretrage su joj otezane gotovo dva mjeseca da bi na kraju dobila informaciju da joj je najpametnije otići u susjedstvo.

Neke žene po forumima također dijele iskustva prema kojima su im ginekolozi namjerno zatajili anomalije ploda zbog toga što se protive pobačaju. Naravno, takvi izvori ne mogu se smatrati pouzdanima, no oni se podudaraju s iskustvima ozbiljnih liječnika, a u zemlji u kojoj se prekid trudnoće stigmatizira čak i kada je medicinski opravdan, što uglavnom znači da se radi o teškim anomalijama s kojima dijete teško može preživjeti ili živjeti nakon poroda, nerealno je očekivati da će traumatizirane žene igdje progovoriti imenom i prezimenom.

Prema informacijama kojima barataju ginekolozi i žene na forumima, takvi zahvati ondje koštaju oko 5.000 eura. I, naravno, uključuju tešku stigmatizaciju i velike traume. Nažalost, za mnoge mlade obitelji u Hrvatskoj tako veliki iznos vjerojatno bi zahtijevao veliko zaduživanje ili prodaju nekih obiteljskih vrijednosti ili nekretnina.

U zakonu ne postoji rok

Jedno od ključnih pitanja u ovoj priči jest – zašto se to događa kada prema aktualnom hrvatskom zakonu, odnosno njegovom članu 22, vremensko ograničenje u slučaju ozbiljnih medicinskih razloga ne bi trebalo postojati:

„Nakon isteka deset tjedana od dana začeća komisija prvog stupnja može odobriti prekid trudnoće, uz pristanak odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima:

- kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja;

- kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama;

- kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća.“

U čemu je problem? Zašto hrvatske trudnice ipak moraju odlaziti u Sloveniju prolaziti kroz traume kao da su nekakvi ilegalci i skupo plaćati nešto na što imaju pravo? Jesu li možda samo dezinformirane i tko ih je dezinformirao – društvene mreže ili možda ginekolozi skloni prizivima savjesti?

Ginekolozi to tako rade već godinama

Poznati hrvatski ginekolog Dubravko Lepušić kaže da razloge za prekid trudnoće nakon 10. tjedna mora utvrditi komisija.

„To se obično čini pregledima ultrazvukom, vađenjem određenih hormona, određivanjem genetike i sl. Ako postoje opravdani razlozi, komisija treba ženi preporučiti prekid trudnoće. No, ona to ne mora prihvatiti čak ni ako su utvrđene teške anomalije“, kaže Lepušić.

„Takva praksa, da se prekidi trudnoće izvode samo do 24. tjedna, već godinama postoji u Hrvatskoj. Svi se toga drže, a i novi zakon predviđa granicu od 24 tjedna. U Sloveniji se prekidi trudnoće obavljaju do 28. tjedna. Zato se žene nakon 24. tjedna šalju u Sloveniju. U novom zakonu bit će granica do 24. tjedna jer je to dovoljno vremena da se problemi otkriju. Osim toga, nakon tog roka zahvat prekida trudnoće postaje užasan stres za ženu. Ideja je da je postupak prekida trudnoće tim lakši što je plod manji odnosno trajanje trudnoće kraće. Primjerice, plod od oko 28. tjedna već teži oko 1 kg, dok je od 24. tjedna skoro upola manji. Žene iz Hrvatske znaju odlaziti u Sloveniju i radi regularnog prekida trudnoće jer se on kod nas radi samo do 10. tjedna, a u Sloveniji do 15. Naši ginekolozi to ne smiju raditi nakon zakonskog roka jer bi kršili zakon i doveli se u veliku opasnost i to je razumljivo“, kaže Lepušić.

Bilo je i bit će problema s prizivom savjesti

Psihologinja Sanja Cesar, voditeljica programa u Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) kaže se rok od 24 tjedna temelji na ideji da plod nakon toga ima mogućnosti preživljavanja izvan maternice.

„Zbog toga se predstavlja ta granica. Iznad nje pobačaji se rade samo ako su zdravlje žene i njezin život ugroženi te kada se procijeni da fetus nema mogućnost preživljavanja“.

Cesar očekuje da će u Saboru proći zakon koji će predložiti HDZ, a ne onaj na čijoj je izradi ona radila zajedno s više ponajboljih hrvatskih stručnjaka poput ginekologa Lepušića, bivše pravobraniteljice za djecu Ivane Milas Klarić i stručnjakinje za ljudska prava Ivane Radačić koja sada radi za UN.

„No, prema onome što je izašlo u javnost, taj prijedlog zakona ipak nije tako loš kako smo se pribojavali. Rađen je malo na brzinu, pa nisu konzultirani svi hrvatski i međunarodni zakoni, međutim, što se tiče ključnih odredbi, čini se da će biti prihvatljiv. Problem će, kao i do sada, biti tzv. prizivi savjesti, odnosno odbijanje medicinske skrbi zbog vlastite savjesti i vjerskih uvjerenja“, kaže Cesar.

Na pitanje je li moguće da netko zbog vjerskih uvjerenja dezinformira trudnice o njihovim pravima, kaže da se takve stvari nikako ne bi smjele događati.

„Odluka komisije u kojoj sjede ginekolozi, liječnici, socijalni radnici i djelatnici nekih drugih struka, trebala bi biti konačna. Osim ako oni zbog nekih argumentiranih razloga odbiju ženu. U tom slučaju ona se može žaliti drugostupanjskoj komisiji. U slučaju da trudnice imaju opravdane razloge za prekid trudnoće, odlasci u inozemstvo nisu samo nepotreban financijski teret, već također predstavljaju nepotrebno traumatiziranje žena. Nisam bila u kontaktu s takvim ženama, međutim, čula sam za takve slučajeve iz pouzdanih izvora. Problem je u tome što živimo u društvu u kojem ženama nikako nije ugodno o tome progovarati u javnosti. Pobačaj je toliko stigmatiziran, da o problemima vezanim uz njega gotovo nitko ne želi govoriti“, kaže Cesar.

Ministarstvo šuti danima

Na naša pitanja je li istina to što se piše po forumima da se trudnice nakon 24. tjedna šalju u Sloveniju, te je li 24. tjedan stvarno zakonska granica ili je ta preporuka u biti nezakonita, Ministarstvo zdravlja ostalo je nijemo.

Ni nakon naših višekratnih intervencija i molbi, te obećanja glasnogovornice da će pokušati požuriti odgovore, nismo uspjeli doznati baš ništa. Čak ni to postoji li igdje u trenutno važećem zakonu neka konkretna odredba o misterioznom 24. tjednu. Nitko nam nije znao dati odgovor na to pitanje baš kao ni na pitanje čemu uopće ograničenje u budućem zakonu kad je jasno da je riječ o ekstremnim situacijama u kojima je u pitanju zdravlje i život fetusa i majki i za koje je ionako potrebna suglasnost komisije.