UZ POŽARE koji haraju američkim šumama, toplinske valove po zapadnoj Kanadi i SAD-u te poplave u njemačkim gradovima, svijest o klimatskim promjenama nikad nije bila veća nego posljednjih mjeseci. No, za 22-godišnju indijsku aktivisticu Dishu Ravi klimatske promjene bile su stvarnost godinama, čak i desetljećima.

Kao jedna od osnivačica Fridays For Future India, Ravi ukazuje na ovo dugogodišnje ignoriranje problema. Za nju, poput mnogih drugih iz Najugroženijih naroda i područja (MAPA), termina koji se pojavio u središtu narativa najviše pogođenih klimatskom krizom, postati klimatskom aktivisticom nije bio toliko izbor koliko nužnost, piše Vice.

Ravi je svoje rano djetinjstvo provela u obalnom gradu Mangaloreu i prisjeća se kako se njezin dom redovito punio vodom tijekom sezone monsuna.

S godinama je postajalo samo gore, ali tada se to smatralo normalnim, pa to nije dovodila u pitanje. Kad se Ravi kasnije preselila u Bangalore na fakultet, pronašla je objašnjenje svojih iskustava - krivac su klimatske promjene. Čak ni u Bangaloreu, gradu bez izlaza na more, nije mogla pobjeći od poplava. Obilne kiše i poplave ozbiljno su oštetile javnu infrastrukturu, osobito posljednjih godina.

"Živim u području za koje nikoga nije briga"

"Živim u području za koje nikoga nije briga. Ljudi ovdje općenito dolaze iz marginaliziranih zajednica, a mi nismo ekonomski dobrostojeći. Sustav odvodnje vrlo je loš, a vlada odbija učiniti bilo što po tom pitanju. Kad padne jaka kiša, odvodi se jednostavno ne mogu nositi s tim", rekla je Ravi za Vice i nastavila:

"Jednom smo se probudili usred noći u vodi do visine stola. Svaki dan kad se budimo, molimo se da se to ne ponovi. Zaista je zastrašujuće".

Ravi kaže da pola godine traju monsuni, dok je druga polovica jednostavno nepodnošljivo vruća. "Već nekoliko godina zaredom imamo najtoplija ljeta u zemlji", rekla je dodajući da ni kvaliteta zraka nije dobra te da je Indija rangirana kao najzagađenija zemlja na svijetu. "Život u Indiji nosi sve klimatske nepogode".

I ljeta su postala znatno gora zbog klimatskih promjena. Ravi se sjeća da je u djetinjstvu doživjela krizu s vodom: "Moji baka i djed nisu imali dovoljno vode i morali su je donositi u kantama". Iako se situacija do danas donekle popravila, rekla je Ravi, njezini baka i djed i dalje skupljaju podzemnu vodu kad god se pojavi: "Napunili bi svaku kantu koja postoji u kući, do vrha".

Njezini baka i djed utjecali su na Ravi i njen klimatski aktivizam, jer ih je vodena kriza duboko pogađala kao poljoprivrednike. Danas se poljoprivrednici u Indiji još uvijek bore za opstanak, a klimatske promjene jedan su od razloga. S porastom temperature padavine postaju nestabilnije, što znači s jedne strane dulja razdoblja suše, a s druge kratka razdoblja poplava.

No, kako je Ravi postala klimatska aktivistica, shvatila je da se glasovi onih koji su najviše pogođeni, poput njezinih djedova i baka, nisu dovoljni čuli. To objašnjava zašto mnoga vodeća izvješća o klimatskim promjenama donose naslove poput "klimatska kriza je tu", očito zanemarujući dugogodišnju stvarnost za zajednice diljem svijeta. "Nije da nismo istupali, nego smo vrlo namjerno potisnuti. Nije nas se čulo", rekla je Ravi.

Ona kaže da su novinari, korporacije, vlade i ljudi na globalnom sjeveru - izraz koji se često koristi za označavanje privilegiranijih u zapadnim zemljama - svjesni patnji ljudi na globalnom jugu. Ipak, vjeruje da oni odlučuju ignorirati to i nekako misle da je to u redu, jer to ne utječe na njih.

"To je ekološki rasizam"

"To je ekološki rasizam. Klimatska pravda ne bi se trebala odnositi samo na budućnost bijelog djeteta. Također bi trebalo biti riječi o sadašnjosti smeđeg djeteta", naglasila je Ravi za Vice.

Ukazuje kako je problematičan čak i naziv njenog pokreta Fridays For Future: "Zašto u nazivu nema sadašnjosti ili budućnosti? Radi se o našoj budućnosti, ali i o činjenici da milijuni ljudi sada doživljavaju posljedice klimatskih promjena".

Ova frustracija motivirala je Ravi i druge aktiviste da osmisle naziv Fridays For Future MAPA. Pritom je MAPA manje pogrdna alternativa "Globalnom jugu", a posljedica je želje nekih mladih aktivista unutar pokreta da promijene način na koji se govori o klimatskoj krizi.

"Novinari i mediji filtriraju informacije, trebali bi biti nepristrani, ali nisu", ističe Ravi navodeći primjer indijskog multinacionalnog konglomerata Adanija koji je na udaru kritika zbog svoje eksploatacije ugljena. Ravi kaže da unatoč jasnim dokazima i podacima da ugljen ubija, mediji ne čine dovoljno da izvijeste o problemu.

Nedostatak istine o klimatskoj krizi ima opipljiv utjecaj i na klimatsko djelovanje. Unatoč tome što su se zemlje prije šest godina dogovorile da globalno zagrijavanje ne bude veće od 1.5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijsko doba, nedavne analize klimatske politike pokazuju da niti jedno od velikih svjetskih gospodarstava nije na pravom putu.

"Smiješno je 1,5 stupnjeva Celzija smatrati ambicioznim ciljem. Sve konferencije o klimi trebalo bi održavati u grijanim prostorijama do temperatura u kojima živimo i s kvalitetom zraka koji dišemo. Tek onda možemo raspravljati što je ambiciozan cilj", rekla je Ravi, dodajući kako bi iznošenje MAPA-inih glasova na klimatskim konferencijama vjerojatno promijenilo situaciju.

"Klimatske konferencije su pune svjetskih lidera, poslovnih ljudi, pa čak i direktora naftnih kompanija, ali gdje su ljudi na koje se njihove odluke izravno odnose?" zaključuje mlada indijska aktivistica.