SNAŽAN miris širio se mrtvačnicom, jer je dezinficijens prikrivao smrad raspadajućih leševa. "To su oni", rekao je zubar, pregledavajući usta ukočenih tijela. Svjetlo s prozora u stražnjem dijelu sobe otkrivalo je o kome se radi - dva teško opečena tijela koja su bila otvorena za obdukciju i ponovno zašivena kirurškim koncem. Mozak žene bio je udaren nečim teškim, a muškarac je zadavljen, rekao je patolog. Oboje su još bili živi kad su zapaljeni. Prizor u policijskoj mrtvačnici u tajlandskom glavnom gradu Bangkoku, 3. ožujka 1976. godine, ostao je u živom sjećanju bivšeg nizozemskog diplomata Hermana Knippenberga. Kaže da u 30 godina službe u inozemstvu nije vidio ništa šokantnije, a to ga je potaknulo na desetljeća potrage kako bi se ubojica izveo pred lice pravde, piše CNN.

"Imao sam osjećaj izvantjelesnog iskustva, kao da sam po strani i da gledam taj prizor", prisjetio se Knippenberg u razgovoru početkom ove godine.

Serijski ubojica turista

Knippenberg će kasnije saznati da je nizozemski par u mrtvačnici bio među najmanje desetak ljudi koje je Charles Sobhraj priznao da je ubio, da bi to kasnije porekao. The Serpent, nova dramska serija BBC-ja/Netflixa počinje se prikazivati u travnju, a govori o Sobhraju koji je godinama Azijom bježao zakonu, dok je, navodno, drogirao, pljačkao i ubijao turiste na takozvanoj "hipijevskoj tazi". Govori i o Knippenbergu koji je godinama surađivao s vlastima na njegovu hvatanju.

Sobhraj danas služi doživotnu zatvorsku kaznu u nepalskom zatvoru zbog ubojstva dva turista 1975. godine, ali mnoga njegova navodna ubojstva i dalje ostaju neriješena, a Knippenberg ima osjećaj da ovaj slučaj još uvijek nije potpuno zatvoren.

Bangkok se 1976. godine još nije razvio u metropolu visokih nebodera kakva je danas. Podzemna željeznica i Skytrain još nisu bili izgrađeni, a gust promet značio je da prijevoz kroz grad može potrajati satima. Za razliku od današnjeg doba trenutačne komunikacije, bio je to sporiji i slabije povezan svijet. Nije bilo mobitela ili društvenih mreža, a mogli su proći tjedni ili čak mjeseci dok bi se otkrilo da je neki turist nestao.

Dobio je pismo o nestalim nizozemskim turistima

Šestog veljače te godine Knippenberg je dobio pismo o dva nizozemska turista s ruksacima.

Napisao ga je čovjek iz Nizozemske, koji je rekao da traga za nestalom šogoricom i njenim dečkom. Henricus Bintanja i Cornelia Hemker javljali su se obitelji dvaput tjedno dok su putovali Azijom, stajalo je u pismu, ali obitelj već šest tjedana o njima ništa nije čula.

"Pomislio sam kako je to prilično bizarno", rekao je Knippenberg, koji je tada imao 31 godinu i radio je kao mlađi diplomat u nizozemskom veleposlanstvu.

Pozvao zubara i otkrio nestale

Tjednima prije toga dva pougljena tijela pronađena su uz cestu blizu Ayutthaye, oko 80 kilometara sjeverno od Bangkoka. Isprva se mislilo da je riječ o dva nestala australska turista, ali se pokazalo da su oni živi. Sad se Knippenberg zapitao radi li se možda o nizozemskom paru iz spomenutog pisma. Tako je pozvao nizozemskog zubara iz Bangkoka kako bi pregledao tijela u policijskoj mrtvačnici i usporedio nalaze sa zubnim kartonima nestalog para. Zubar je bio siguran - nema sumnje u to da su to oni.

Čuo je neobične priče, nije odmah povezao da bi se moglo raditi o serijskom ubojici

Dok je Knippenberg razmišljao o unakaženim tijelima, prisjetio se čudne priče koju mu je nekoliko tjedana ranije prenio njegov prijatelj Paul Siemons, administrativni ataše u belgijskom veleposlanstvu. Francuski trgovac draguljima Alain Gautier prikupio je veći broj putovnica u svom stanu u Bangkoku koje su pripadale nestalim i navodno ubijenim osobama. Dvije putovnice bile su nizozemske, ali Siemons nije želio otkriti izvor svojih informacija. Knippenbergu se učinilo da je priča previše neobična. No, kako se kasnije pokazalo, Alain Gautier bio je jedan od više pseudonima koje je Sobhraj koristio.

U bijegu i predstavljajući se kao trgovac draguljima u Bangkoku, francuski lopov, prevarant i ubojica godinama je prilazio turistima i potom ih drogirao i pljačkao. U vrijeme labave granične sigurnosti često je prisvajao identitet svojih žrtava i koristio njihove putovnice kako bi se kretao Azijom.

Dan nakon posjeta mrtvačnici Knippenberg je nazvao Siemonsa i zatražio da mu otkrije gdje je čuo za trgovca draguljima. Nakon malo nagovaranja Siemons mu je otkrio ime, Nadine Gires. Riječ je o Francuskinji koja je živjela u istoj stambenoj zgradu u Bangkoku kao i Sobhraj te koja mu je dovodila klijente. Na sastanku s Knippenbergom Gires je rekla kako su drugi ljudi koji rade za Sobhraja pobjegli nakon što su pronašli zbirku putovnica nestalih osoba, strahujući da ih je ubio. Prisjetila se nizozemskog para koji je dolazio kod njega. Knippenberg je obavijestio tajlandske vlasti, ali je nastavio i vlastitu istragu.

Policija je upala u stan ubojice, ali nisu mu mogli ništa

Ujutro 11. ožujka 1976. godine Gires je imala loše vijesti za Knippenberga. Sobhraj i njegova djevojka Marie-Andrée Leclerc, poznata i kao Monique iz kanadske pokrajine Quebeca, planirali su na neko vrijeme poći u Europu. Knippenberg je to prenio policiji, koja je iste večeri upala u Sobhrajev stan. Priveli su ga na ispitivanje, ali ubojica je bio pripremljen, piše u Životu i zločinima Charlesa Sobhraja, biografiji novinara Richarda Nevillea i Julie Clarke, napisanoj na osnovu višesatnih intervjua s njim. Koristeći putovnicu ukradenu jednoj od njegovih žrtava, u koju je umetnuo vlastitu fotografiju, Sobhraj je tvrdio da je američki državljanin, pa je pušten iz pritvora.

Sljedeće večeri uzrujana Gires nazvala je Knippenberga. Jedan od Sobhrajevih prijatelja, i mogući pomagač, pozvao ju je u stan, rekavši da mora s njom razgovarati. Knippenberg je bio na mukama. Ako Gires pođe u stan, njen život bit će u opasnosti. Ako ne dođe, Sobhraj može posumnjati da je upletena u policijski upad.

"To je bio jedan od najmučnijih trenutaka u mom životu", objasnio je Knippenberg te rekao Giresu da ipak prihvati poziv. Dok je Sobhrajev prijatelj bio izvan sobe, Gires je ugledala neke fotografije za putovnicu i ugurala ih u svoj grudnjak. Bio je to materijal koji je pružio više informacija o jednoj od žrtava. Idućeg jutra Sobhraj i Leclerc napustili su Tajland i pošli prema Maleziji. Neće to biti posljednji put da je uspio umaknuti, zbog čega će kasnije dobiti nadimak Serpent (Zmija).

Tko je uopće serijski ubojica poznat kao Zmija?

Rođen u Sajgonu (tada pod francuskom upravom) 1944. godine u obitelji vijetnamske majke i indijskog oca, Sobhraj je imao teško djetinjstvo, pišu njegovi biografi. Nekoliko godina nakon što se rodio, njegovi su se roditelji rastali i otac ga je odbacio. Njegova se majka udala za francuskog vojnika i obitelj se preselila u Francusku, gdje se tinejdžer Sobhraj mučio s prilagodbom prije nego što je ušao u svijet kriminala.

Oni koji su ga poznavali, Sobhraja dosljedno opisuju kao lijepog i šarmantnog prevaranata koji je imao niz djevojaka, ponekad istodobno. Divio se nihilističkom filozofu Friedrichu Nietzscheu, smatrali su ga majstorom borilačkih vještina. U zatvoru je prvi put završio 1963. godine u Parizu, i to zbog provale. Bježao je iz zatvora u više zemalja, skupljajući kriminalna djela od Balkana do jugoistočne Azije. Usput je angažirao mnoge suradnike, često turiste, stvarajući svoju kriminalnu obitelj, što je neke medije kasnije navelo da ga nazovu azijskim Charlesom Mansonom.

Prema njegovim biografima, Sobhraj je na kraju priznao najmanje 12 ubojstava od 1972. do 1976. godine, a dao je naslutiti da ih je bilo i više, da bi priznanja kasnije povukao. Neke od njegovih navodnih žrtava drogirane su do predoziranja, neke su utopljene, dok su druge izbodene i potom zapaljene benzinom te su takve neprepoznatljive odbačene uz cestu. Stvaran broj njegovih ubojstava nije poznat, a samo su dva ubojstva rezultirala pravomoćnim sudskim presudama.

Prvi put ubio 1972.

Prvo ubojstvo koje je priznao, navode njegovi biografi, bilo je ono pakistanskog taksista 1972. godine. U Tajlandu je bilo kudikamo gore. Tamo je 1975. godine zajedno sa pomagačima navodno usmrtio šest osoba. Američkog turista, jednog Turčina, dva francuska državljana i nizozemski par. Kad je te godine u moru blizu plaže u Pattayi otkriveno tijelo Amerikanke u kupaćem kostimu, dobio je još jedan nadimak. Bikini Killer.

Ali Knippenberg tada to još nije znao. Sobhrajev bijeg ostavio je diplomata u depresiji. Primao je ljutite pozive dužnosnika iz Nizozemske, koji su bili frustrirani inercijom tajlandske policije. Primijetivši da Knippenberg i dalje radi na tom slučaju, nizozemski veleposlanik naložio mu je tri tjedan odmora. Prije nego što je krenuo na odmor Knippenberg i njegova tadašnja supruga Angela prikupili su sve dokumente povezane sa slučajem i dostavili ih raznim veleposlanstvima u Bangkoku.

Kad se vratio s odmora, Knippenberga je nazvao kanadski veleposlanik. Kanadska je policija posjetila roditelje Sobhrajeve djevojke Leclerc, koji su rekli da njihova kći putuje s dečkom i da je ostavila kontakt u blizini Marseillea u Francuskoj. Kad je Francuska policija provjerila kontakt, uspostavilo se da je riječ o Sobhrajevoj majci. Sad su saznali i pravi identitet tog čovjeka, bio je to Charles Sobhraj.

Istog mjeseca nazvala je i Gires i upozorila da Sobhrajev stanodavac planira ponovno iznajmiti stan i izbaciti njegove stvari. Zabrinut da bi ključni dokazi mogli nestati, Knippenberg je skupio ekipu i ušao u stan. Knippenberg se prisjeća prljavštine. Pronašli su pet kilograma lijekova i tri industrijska pakiranja tekućine koja može poslužiti kao laksativ, ali i "kemijska luđačka košulja". Pronašli su kaput i torbicu Nizozemke Hemker.

1976. godine prvo uhićenje

Nizozemski je veleposlanik 5. svibnja 1976. godine rekao Knippenbergu da sve prenese medijima. U roku od nekoliko dana Bangkok Post objavio je eksplozivnu priču na naslovnici, pod naslovom Mreža smrti. Nakon toga, probudile su se i tajlandske vlasti. Obaviješten je Interpol, i to je pomoglo da Sobhraj 5. lipnja 1976. bude uhićen u Indiji.

Do proljeća 1976. godine Sobhraj je ponovno bio u Francuskoj. No, vijesti o "bikini ubojstvima" došle su do međunarodnih medija, pa je s Leclerc pobjegao u Indiju. Početkom lipnja došli su u New Delhi vozeći se cijelim putem u njegovu Citroënu CX 2200. Međunarodna tjeralica skrenula je pažnju policijskih službi na Sobhraja, a indijska policija imala je i vlastite razloge za uhićenje. Lišen je slobode zbog pokušaja drogiranja skupine francuskih turista u New Delhiju u lipnju 1976. Optužen je i za ubojstva jednog Izraelca u Varanasiju i francuskog turista u Delhiju.

Iako su njegove presude za ta dva ubojstva kasnije poništene u žalbenom postupku, proglašen je krivim za pokušaj pljačke skupine turista i osuđen na zatvorsku kaznu od 12 godina u zloglasnom prenatrpanom zatvoru Tihar u glavnom gradu Indije.

Život iza rešetaka nije bio tako loš za Sobhraja. Sunil Gupta, bivši nadzornik u Tiharu, kaže da je uživao posebne privilegije, uključujući hranu prema vlastitim željama i bračne posjete, koje zatvorenicima obično nisu bile dopuštene.

"Zatvorenici su trebali ostati na svojim odjelima, ali on je slobodno lutao uokolo", kaže Gupta, autor knjige Black Warrant: Confessions of a Tihar jailer (Crna potjernica: Ispovijesti tamničara iz Tihara), odnosno njegovih memoara o više od 30 godina rada u zatvoru.

Prema Gupti, Sobhraj je zarađivao sastavljajući sudske podneske za bogatije zatvorenike, a potom je svoj status održavao podmićivanjem stražara. Imao je i snimke koji ukazuju na korupciju viših dužnosnika zatvora. Gupta kaže da su ga se svi bojali. Kada je novinar iz Bangkoka, Alan Dawson, 1984. intervjuirao Sobhraja u Tiharu, primijetio je da izgleda kao da vodi svoj vlastiti odjel u zatvoru.

"Charles je imao apartman od tri spojene ćelije, a upravnik zatvora nazivao ga je gospodinom Charlesom. Kad sam ulazio u zatvor, imao sam dojam da su čuvari dobili upute da budu ljubazni prema meni, a nisam siguran jesu li upute došle od upravnika ili Charlesa. Od samog početka bilo je očito da je Charles kriminalac koji želi kontrolirati situaciju. Bio je zgodan i mogao je svakog navesti da povjeruje kako je u središtu njegove pažnje", prisjeća se Dawson.

Bijeg iz zatvora

Sobhraj je 17. ožujka 1986. godine izveo jedan od najvećih trikova. Gupta kaže da je kod kuće gledao filmove kad je stigla vijest da je Sobhraj pobjegao iz zatvora. Gupta je požurio u zatvor, gdje je pronašao šokantan prizor - svi čuvari su spavali. Sobhraj je osoblju rekao da mu je rođendan i podijelio im slatkiše sa sedativima. Pobjeglo je više od deset zatvorenika. Sobhraju je ostalo samo nekoliko tjedana do isteka kazne, ali Gupta sumnja da je bio zabrinut zbog izručenja Tajlandu, gdje bi se mogao suočiti s optužbama za ubojstva iz 1975. godine, koja su kažnjiva smrću, piše CNN.

Tisućama kilometara dalje, u SAD-u, Knippenberg je radio na magisteriju iz javne uprave na Sveučilištu Harvard kad ga je nazvala njegova mentorica.

"Mislim da bi se trebao pritajiti neko vrijeme. Sobhraj je pobjegao iz Tihara i mislim da ti je život u opasnosti", rekla mu je mentorica.

Knippenberg je bio skeptičan. Smatrao je da bi Sobhraj bio nepromišljen da krene za njim te da će se pokušati sakriti. Bio je u pravu. Sobhraj je uhićen 6. travnja dok je u indijskom ljetovalištu Goi točio pivo i slavio svoj 42. rođendan.

"Ništa nije rekao. Pošao je s policajcima prilično hladnokrvno", rekao je Gines Viegas, vlasnik restorana Coconut Tree u kojem je Sobhraj uhićen.

Briljantan psihopat

Ponovno se našao u zatvoru, kazna mu je produljena, ali tijekom tog razdoblja nastupit će zastara za navodna ubojstva u Tajlandu i Sobhraj više neće biti suočen s gotovo sigurnim pogubljenjem. Sobhraj nikad nije iznio uvjerljiv razlog za ubojstva. Novinar Dawson planirao je napisati knjigu o njemu, ali tu ideju je napustio nakon što je Sobhraj zatražio 10.000 dolara kako bi surađivao u pisanju. Ipak, pristao je na još jedan razgovor, 1984. godine u zatvoru Tihar. Prvo je pitanje bilo - zašto?

"Nije baš imao najbolji odgovor. Smatrao je da su bijelci donijeli korupciju u Aziju i uništili je trgovinom opijumom. I zato je njegovo obrazloženje da današnji bijelci zbog toga zaslužuju smrt", rekao je Dawson.

Opisujući svoje sastanke sa Sobhrajem, Neville je napisao da je isprva imao "grubu teoriju o Charlesu kao djetetu kolonijalizma koje se osvećuje, ali da ga je zapanjio briljantan psihopat".

Prema Nevilleu, Sobhraj je ubojstva objašnjavao riječima: "Nikad ne ubijam dobre ljude." Opravdanja za svoja ubojstva vukao je iz "psihoanalize, globalne politike i budizma, te stvorio ugodan svijet racionalizacije i olakšavajućih okolnosti".

"Njegove tvrdnje da je njegov život bio protest protiv francuskog pravosuđa ili da je njegova ljubav prema Vijetnamu i Aziji motivirala njegovu kriminalnu karijeru su apsurdne, ali kao alat psihološke manipulacije bile su vrlo učinkovite", napisao je Neville.

Na Nevilleovo pitanje što čini ubojicu, Sobhraj je odgovorio: "Ubojice imaju previše osjećaja i ne mogu se kontrolirati, ili nemaju osjećaja uopće. Uvijek je jedno od toga."

Nije rekao što se od toga odnosi na njega.

Sobhraj je uvijek želio biti u središtu pažnje, smatra Gupta. Nakon izdržane 21-godišnje zatvorske kazne i puštanja iz Tihara 1997. pojačao je svoju nazočnost u medijima. Ubojica je za 15 milijuna dolara prodao prava na film i knjigu o njegovoj priči nepoznatom francuskom glumcu i producentu, prenio je BBC, ali film nikad nije snimljen. Unatoč nizu knjiga i brojnim televizijskim emisijama o Sobhraju, Dawson kaže da i dalje ne znamo prave motive njegova ubilačkog nasilja.

"Zato sam otišao u Delhi da ga vidim, ali ni više od 35 godina kasnije nemam pravo objašnjenje", rekao je Dawson.

2003. uhićen u Nepalu

Zimskog jutra 2003. godine u Wellingtonu na Novom Zelandu Knippenberg je prvi dan mirovine obilježio palačinkama. Još jednom je primio sudbonosni poziv prijatelja. Sobhraj, koji je dotad živio u Francuskoj, upravo je uhićen u Nepalu i optužen za ubojstvo turista u Kathmanduu 1975. Sobhrajeva odluka da putuje u Kathmandu bila je čudna, jer Nepal je bio jedino mjesto na svijetu u kojem je još uvijek postojala tjeralica za njim. Tijekom ispitivanja u nepalskoj policiji Sobhraj je tvrdio da nikad nije posjetio njihovu zemlju.

Knippenberg se spustio u svoju garažu u kojoj je bilo šest kutija dokumenata povezanih sa Sobhrajevim slučajem. Dok je tražio izjavu koju je Leclerc dala prilikom uhićenja u srpnju 1976. godine, Knippenberg je shvatio da ga sjećanje dobro služi. Bivša Sobhrajeva djevojka detaljno je opisala kako je neko vrijeme provela s njim u Nepalu. Odmah je poslao dokumente FBI-u.

"Mislim da je pretjerano reći sam zaslužan za njegovu osuđujuću presudu u Nepalu, ali moji su napori nepalskoj policiji ukazali da nešto postoji i gdje to treba tražiti", rekao je Knippenberg.

Sobhraj je uhićen u glavnom gradu Nepala 13. rujna 2003. godine i optužen za ubojstvo američke turistice Connie Jo Bronzich 1975. Izjasnio se da je nevin. No, kao što su Sobhrajevi odvjetnici detaljno objasnili u žalbi podnesenoj UN-ovu Odboru za ljudska prava 2008. godine, njegovo uhićenje i suđenje navodno su kršili njegova ljudska prava. Sobhraj je zadržan 25 dana bez odvjetnika te potom u kolovozu 2004. osuđen na doživotni zatvor, iako nije mogao pozvati vlastite svjedoke niti shvatiti dokaze iznesene protiv njega jer nije govorio nepalski. U dokumentu se navodi da je gotovo neprekidno držan u izolaciji.

U članku iz 2010. godine tadašnji dužnosnik ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava u Nepalu, Anthony Cardon, napisao je da ljudska prava treba imati svatko, "koliko god bio poznat po svojim ... navodnim zločinima". Ipak, Sobhraj je ostao u zatvoru nakon što je odbijeno više njegovih žalbi.

Osuđen na 20 godina zatvora

Nepalski je sud 2014. godine osudio Sobhraja za ubojstvo kanadskog turista Laurenta Carrièrea 1975., izrekavši mu 20-godišnji kaznu zatvora. Slučaj je ponovno otvoren 2013. godine, jer su tužitelji bili zabrinuti da bi Sobhraj mogao zatražiti prijevremeno puštanje na slobodu zbog poodmakle dobi, objavio je nepalski sud. 

Sobhraj i iza rešetaka privlači medijsku pažnju. Kao 64-godišnjak se 2008. oženio 20-godišnjom kćeri svoga odvjetnika, Mihitom Biswas, koja je bila i njegova prevoditeljica.

"On je nevin, nema nikakvih dokaza protiv njega", rekla je Boswas za Times of India 2008. godine.

Na neki način ovaj slučaj sada je riješen. Sobhraj danas ima 76 godina i služi doživotnu kaznu. Mnogi od njegovih navodnih pomagača nestali su ili umrli. Kad se prisjeća slučaja koji se protegnuo na više od polovine njegova života, 76-godišnji Knippenberg kaže da mu se uvukao pod kožu zato što smatra da je vidio nepravdu.

"Bio sam suočen sa situacijom u kojoj su nevini ljudi gubili živote i nitko nije ni prstom maknuo. To sam smatrao potpunim neuspjehom demokracije", kaže Knippenberg.

Ova opsesija utjecala je katkad i na njegov život. Zbog njegove fiksacije slučajem, njegovi su ga suradnici smatrali pomalo čudnim. No, u drami BBC-ja/Netflixa emitiranoj ove godine, za koju je Knippenberg radio kao konzultant, bivši diplomat prikazan je kao heroj. Priznaje da je informacijama koje je pružio pomogao da Sobhraj bude uhićen u dvije zemlje, ali kaže da o sebi ne misli tako.

"Ne vidim ovdje nikakve heroje. Bila je to tragična zloporaba iznimno nadarena uma", rekao je Knippenberg o Sobhraju.

Više od 45 godina nakon onog sudbonosnog pisma Knippenberg kaže kako se ne bi iznenadio da sutra pročita da je nepalska vlada odlučila pustiti Sobhraja. Istinsko razrješenje, kaže, može doći samo na jedan od dva načina.

"Za mene ovo nije gotovo dok on ne bude u boljem svijetu ili dok ja ne budem u boljem svijetu. Ne uzimam ništa zdravo za gotovo", zaključio je Knippenberg za CNN.