MILIJUNI prosvjednika na trgu Tiananmen i širom Kine koji su tražili slobodu i demokraciju. Stotine, a vjerojatno i tisuće mrtvih kad je vojska otvorila vatru na civile. Jedan čovjek koji je, dan nakon užasnog pokolja, stao na put tenkovima i ušao u povijest.

Ovo posljednje dogodilo se prije točno 30 godina, 5. lipnja 1989. Ta je legendarna slika ušla u povijest u ostatku svijeta, ali u Kini je izbrisana iz povijesti - kao i sve što se dogodilo danima i tjednima prije toga. 

>>30 godina od Tiananmena: Pokolj koji je stvorio današnju Kinu

Nepoznatom prosvjedniku se do danas ne zna identitet ni što mu se dogodilo kad su ga nepoznate osobe, vjerojatno policajci, odvele. 

Ne zna se ni što se dogodilo posadi tenka koja ga je bezuspješno pokušavala zaobići, ali ga nije pregazila, za što su mogli biti brutalno kažnjeni. 

Službena politika zaborava

Kinezi, međutim, ne samo da ne znaju tko je on i što mu se dogodilo nego ni zašto je stao pred tenkove tog lipnja 1989. U Kini je, naime, na snazi službena politika prisilnog zaborava prosvjeda na Tiananmenu i pokolja koji je uslijedio. 

U uspjeh te politike zaborava uvjerio se i reporter BBC-ja John Sudworth kad je otišao na ulice Pekinga i pitao ljude prepoznaju li sliku čovjeka s tenkom. Jedan za drugim bi se Kinezi - mladi i stari, muškarci i žene - zagledali u sliku i odgovorili mu da je prvi put vide. 

"Izgledaju kao strani tenkovi. Nisu kineski", rekao je jedan Kinez. 

"Kako se usuđujete pokazati ovu sliku ovdje?" 

Oko 80% ljudi koje je pitao odgovorili su da ne znaju ništa o toj slici. Među rijetkim koji su mu rekli da su vidjeli sliku bili su studenti sa sveučilišta u Pekingu, gdje su prosvjedi 1989. i počeli. No i oni su mu rekli da je malo Kineza vidjelo sliku.

Na kraju reportaže jedan ga je Kinez, znakovito, prekorio što uopće pokazuje sliku. "Kako se usuđujete pokazati ovu sliku ovdje?" pitao ga je.

Teško je sa sigurnošću reći prave li se ovi ljudi da ne prepoznaju sliku ili je zaista ne prepoznaju. Vjerojatno ima i jednih i drugih.

No znamo da svake godine, tjednima prije 4. lipnja, najveći svjetski stroj za cenzuru radi još jače nego prije: golema mreža automatiziranih algoritama i deseci tisuća ljudskih moderatora čiste kineski internet od bilo kakvih referenci na Tiananmen, ma koliko neizravne bile. 

A one za koje vlasti zaključe da su u svojim pokušajima izbjegavanja cenzure pretjerali čeka zatvor. Grupa aktivista koja je 2016. pokušala komemorirati godišnjicu etiketama za alkoholno piće dobila je zatvorske kazne do tri i pol godine zbog "poticanja subverzije državne vlasti". Njihov zločin? Na boce kineske rakije baijiu stavili su etikete "ba jiu liu si", što na kineskom znači 89-6-4, što je datum pokolja na Tiananmenu. 

Podsjetimo i kako je točno došlo do ove slike. Dan nakon krvavog i brutalnog gušenja prosvjeda kolona tenkova napuštala je trg niz Aveniju Chang'an kad im je put prepriječio nepoznati muškarac s početka teksta. Kako se tenk pomicao, pomicao se i on, u crnim hlačama i bijeloj košulji, držeći dvije vrećice za kupovinu, stojeći mu na putu.

Je li zatvoren, ubijen ili je pobjegao?

U jednom se trenutku i popeo na prvi tenk, pokušao razgovarati s posadom, zatim se opet spustio da mu prepriječi put kad je tenk pokušao krenuti.

Pomalo nevjerojatno, nije ubijen na licu mjesta. Iako mu je sudbina nepoznata, snimka i fotografija koju je snimio američki fotograf Jeff Widener teleobjektivom, s krova obližnjeg Hotela Peking, postala je univerzalni simbol duha otpora totalitarnoj represiji. 

Razne glasine kružile su kroz godine - po jednima je streljan par tjedana ili mjeseci kasnije, po drugima ni režim nikad nije otkrio tko je on pa i dalje živi slobodno u Kini, po trećima je pobjegao na Tajvan gdje radi kao arheolog.

Tadašnji glavni tajnik Komunističke partije Jiang Zemin rekao je 1990. u intervjuu za američku televiziju da "ne može potvrditi je li spomenuti mladić uhićen ili nije" i da misli da "nikad nije ubijen". U intervjuu 10 godina kasnije rekao je da misli da nikad nije uhićen i naglasio da ga tenk nije pregazio.