U REDAKCIJU Indexa u srijedu nam je stigla pritužba roditelja na poruku koju šalje zbirka Ezopovih basni koja se koristi kao lektira za učenike trećeg razreda osnovne škole.

U njoj, pod naslovom "Vrtlar", piše sljedeće:

Neki čovjek pristupi vrtlaru koji je zalijevao zelje i upita ga zašto divlje zelje lijepo raste i čvrsto je, a ono oplemenjeno je nježno i uvelo. On će mu na to: 'Zemlja je majka onoga, a maćeha ovoga.'

Tako se i djeca, koju maćeha odgaja, ne odgajaju jednako kao ona koja imaju majke.

Činjenica je da je tumačenje ispisano masno otisnutim slovima ispod basne uobičajeno, da ga se može naći i u hrvatskim i u svjetskim izdanjima Ezopa. No to ne znači da je ono primjereno vremenu u kojem živimo, a osobito ne djeci u trećem razredu osnovne škole.

Prije svega, basne koje se pripisuju Ezopu, nastale uglavnom u drevnoj Grčkoj (neke su kasnije nadodane), izvorno su bile namijenjene odraslima i pokrivale su vjerske, društvene i političke teme. Tek stoljećima kasnije postale su popularan medij za etičku edukaciju djece. Pritom su se interpretacije njihova značenja dodavale i mijenjale s vremenom.

Štoviše, Vinko Brešić, književni povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je napisao predgovor ovom izdanju basni kaže: "Uostalom, većina Ezopovih basni završava direktnom poukom koja proizlazi iz primjera koji je u basni ispričan i koja upravo odgovara karakteru ili strukturi same poslovice. Ovakvi završeci, odnosno komentari za samu basnu nisu međutim i prijeko potrebni, pa ih kasniji basnopisci izostavljaju."

Nameću se pitanja: Čemu onda pouka koju će mnogi doživjeti kao ozbiljno problematičnu, čemu odabir te basne i čemu takva lektira za tako ranu dob? Vodi li kod nas netko uopće računa o tome što je primjereno za učenje u kojoj dobi?

Poruka vrijeđa sve više djece i roditelja

Poruka basne posebno je problematična danas kada znamo da broj djece koja žive s maćehama, odnosno pomajkama, raste.

Naime, prema analizi naših i europskih stručnjaka, predstavljenoj u radu "Odrastanje djeteta s jednim roditeljem", u zapadnoj Europi bilježi se kontinuirano povećavanje broja rastavljenih brakova. Stopa razvoda sredinom šezdesetih godina u zapadnim je zemljama iznosila oko 10 posto, osamdesetih oko 30 posto, a na prijelazu stoljeća, u nekim zapadnoeuropskim zemljama, oko 50 posto.

Pritom se, osim obitelji koju čine biološki otac i majka te njihova djeca, sve češće javljaju posvojiteljske obitelji, jednoroditeljske obitelji, rekonstruirane obitelji (nakon razvoda braka, smrti ili zbog vlastite odluke), proširene obitelji (roditelji, djeca, bake i djedovi), istospolne obitelji, izvanbračne zajednice i sl. Isti trendovi bilježe se i u Hrvatskoj pa ih ozbiljan obrazovni sustav ne bi smio ignorirati.

Predstavljanje maćeha kao zlih sve je više pogrešno

Poruka Ezopove basne možda je mogla imati statistički značaj u antička vremena. O tome nemamo znanstvenih uvida. Još u 20. stoljeću usvojena djeca bila su izložena značajno većem riziku da će biti zlostavljana u obitelji od biološke pa je za očekivati da je u vrijeme stare Grčke bilo slično ili još gore. No ona danas nije čak ni statistički istinita. Barem ne u razvijenim zemljama. Naime, studije, posebno novije, pokazuju da se nebiološki roditelji prema usvojenoj djeci sve više odnose jednako kao prema svojoj te da osjećaju sličnu toplinu kakvu osjećaju biološki ili da su te razlike statistički zanemarive. Također je utvrđeno da nebiološki roditelji u SAD-u u prosjeku u posvojenu djecu danas ulažu i više vremena i financijskih resursa od bioloških.

Autori jednog istraživanja objavljenog u časopisu Science tumače da su danas u SAD-u, u kojem se djeca relativno lako i prilično masovno usvajaju, na djelu nove evolucijske okolnosti u kojima snažna želja za roditeljstvom, bez obzira na izvor gena djece, može nadjačati rodbinski evolucijski odabir koji bi inače poticao roditelje da više vremena i resursa ulažu u vlastitu djecu.

Materijali se moraju prilagođavati suvremenom vremenu i vrijednostima

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević slaže se da obrazovni stručnjaci trebaju uzeti u obzir da danas ima puno djece koja žive u obiteljima u kojima im jedan od roditelja nije biološki.

"Stoga opisana tvrdnja nije primjerena u obrazovnim materijalima za djecu. Nedvojbeno je da se školski materijali trebaju prilagođavati suvremenom vremenu i vrijednostima", kaže Pirnat Dragičević.

"Nažalost, zastarjeli stereotipi u kojima se termin maćeha povezivao s nečim negativnim, nepovoljnim, pa i zastrašujućim, ponegdje su još prisutni u našem društvu. Društvo se, kao cjelina, treba suprotstavljati stereotipima, pa tako i terminu maćeha u kontekstu nečega lošeg i ugrožavajućeg. Važno je da komunikacija s djecom u školi i cijeli odgojno-obrazovni proces budu oslobođeni takvih i drugih negativnih stereotipa, odnosno da se u kreiranju odgojno-obrazovnih materijala i izboru pomoćnih materijala u nastavi vodi računa o tome. Osobito je važna uloga učitelja koji najčešće i sami prilagođavaju i osuvremenjuju tekstove koji se koriste u nastavi te objašnjavaju djeci kontekst u kojem su nastali“, dodaje.

Poruka je poražavajuća i uvredljiva

Bivša pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić smatra da je poruka basne navedene u zbirci poražavajuća.

"To ponižava djecu koja žive u rekonstruiranim obiteljima, govori im da su manje vrijedna i omogućava drugoj djeci da prema njima izražavaju određena loša ponašanja poput vršnjačkog nasilja, čega i inače ima puno po školama. Mi smo, nažalost, konzervativno diskriminirajuće društvo, što rezultira time da su nam mladi u prosjeku skloniji diskriminaciji po vjerskoj osnovi, po nacionalnosti, po rasi i sl., nego što su to bili njihovi roditelji“, kaže naša stručnjakinja za obiteljsko pravo i skrbništvo. 

Ističe da to, nažalost, nije ni prva ni posljednja ni najopasnija diskriminirajuća, glupa poruka koju možemo naći u našim školskim materijalima:

"Primjerice, imali smo udžbenike iz engleskog koji su diskriminirali žene po izgledu, udžbenike iz vjeronauka koji su diskriminirali i grubo vrijeđali ateiste kao zle i slično", kaže Milas Klarić.

Smatra da je tu odgovornost na Ministarstvu koje ne poduzima dovoljno kako bi se sustav uredio.

"U obrazovnim materijalima postoje brojne greške, čak i faktografske, koje se ne ispravljaju. Ministarstvo se uglavnom opravdava pozivanjem na povjerenstvo za udžbenike. No, tko su članovi povjerenstva i tko ima kontrolu nad njima? Konačno, zašto se ništa ne poduzima kada se utvrdi da nešto nije kako treba? Iz toga proizlazi da Ministarstvo podržava problematične sadržaje ili da loše radi svoj posao. Svi tvrde da žele reformu obrazovanja, no onda treba reći i kakav će biti sadržaj te reforme, osobito kada znamo da su se u reformu uplitali razni klerikalni konzervativci. Kada još znamo da djeca političara često idu u privatne škole i kasnije na fakultete u inozemstvu, tako da ih nije previše briga kako će nam izgledati obrazovni sustav, onda imamo to što imamo. Rezultat je da nam djeca shvaćaju situaciju u kojoj žive i bježe iz zemlje", kaže Milas Klarić.

Ezopove basne su za stariju djecu

Diana Greblički-Miculinić, profesorica hrvatskog jezika, učiteljica savjetnica iz OŠ Špansko Oranice u Zagrebu ističe da su Ezopove basne pisane u prenesenom i višeslojnom značenju, što znači da nisu primjerene djeci rane školske dobi.

"Stoga mi se čini primjerenije početi s radom na tim tekstovima s učenicima trećeg ciklusa, tj. od šestog razreda osnovne škole pa sve do završnog razreda srednje škole", kaže Greblički-Miculinić koja u skladu s time postupa u praksi.

"Njihovo razumijevanje ne bi trebalo biti nametnuto, nego upravo suprotno - svaki učenik ima pravo na vlastito razumijevanje basne i oblikovanje njezine pouke. Različita tumačenja basne i njezine pouke dobar su temelj za razvijanje argumentiranja i kritičkog mišljenja", dodaje nastavnica koja je sudjelovala u radu na Cjelovitoj kurikularnoj reformi.

Djeca teško mogu shvatiti poante basni

Nataša Hrupec, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj školi Koprivnica, slaže se da je izbor basne loš. Pritom upozorava da književni tekst ne možemo promatrati izvan konteksta vremena.

"Radi se o 6. st. prije Krista, Ezop je vrlo vjerojatno bio rob, društvo je bilo mnogo surovije pa su takve poante bile moguće, ako je to uopće njegova poanta. Treba imati na umu da je Ezop zapravo basne pisao za odrasle, trajale su usmeno, a tek su se od prosvjetiteljstva počele uključivati u sustav poučavanja i postale dio početnica, dakle namijenjene djeci", kaže Hrupec.

Ističe da djeca samostalno teško mogu shvatiti poantu basni jer nemaju dovoljno iskustva i nemaju još usvojene obrasce i modele da bi mogli apstrahirati njihov sadržaj pa se zato uglavnom u čitankama pojavljuju s poantom.

"Mogao se učiniti bolji izbor, mnogo primjereniji današnjoj djeci, no materijali su se vjerojatno radili u brzini pa je neprihvatljivost poante očito promakla i recenzentima i urednicima. Ipak, dobar nastavnik može spasiti stvar i na satu objasniti neprimjerenost poruke, što također nije loše jer na taj način usput uči djecu da sve treba sagledati kritički, pa i sadržaj udžbenika, a može i sadržaj jednostavno zamijeniti drugom basnom, dok bi izdavač za sljedeće izdanje mogao korigirati izbor", poručuje naša sugovornica.

Izdavač zbirke Alfa: Na nastavnicima je da aktualiziraju sadržaj

Direktorica nakladništva Alfe, koja je izdala zbirku, Daniela Novoselić u svojem je odgovoru na naša pitanja istaknula da je Ministarstvo Ezopove basne uvrstilo na popis klasičnih hrvatskih i svjetskih tekstova za cjelovito čitanje ili čitanje ulomaka.

"Stoga su Ezopove 'Basne' dio školske lektire, izdanje neovisno o udžbenicima", poručuje Novoselić te dodaje da Alfa kao nakladnička kuća ne ulazi u sadržaj književnoga djela.

"Lektira se, prije svega, treba čitati kritički i s razumijevanjem, a zatim se treba istraživati, analizirati i interpretirati tijekom školskih nastavnih sati lektire koja podrazumijeva i raspravu i kritički osvrt. Na nastavnicima je da s učenicima u sklopu nastave aktualiziraju i uspoređuju shvaćanje nekadašnjeg i današnjeg društvenog okruženja i problematiziraju društvene promjene. Lektirna djela obrađuju mnoge sadržaje i teme koje su nastajale tijekom povijesti, a koje često ne odgovaraju današnjem društvenom trenutku te je na nastavnicima da takav sadržaj zajedno s učenicima analiziraju i kritički promatraju", zaključuje Novoselić.

Pritužbe na Alfina izdanja nisu novost

Pritužba roditelja na Alfinu zbirku Ezopa nije ni prva ni jedina. Naime, nedavno smo pisali o tome kako udžbenik Povijesti tog izdavača poglavlje naslovljeno "Pojava i prostorno širenje čovjeka" otvara citatom prema kojem je "Jahve od praha stvorio čovjeka pa mu kroz nosnice udahnuo život", a da se on ne stavlja ni u kakav kontekst niti mu se suprotstavljaju znanstvene spoznaje i teorija evolucije.

Također smo pisali i o tome kako su u Alfinom udžbeniku povijesti za 8. razred osnovne škole Crkva, Alojzije Stepinac i svećenici predstavljeni kao veliki antifašisti, a zločinačka priroda ustaškog režima je relativizirana.

U medijima je kritiziran i udžbenik Alfe za drugi razred osnovne škole koji devetogodišnjake uči razlikovanju između lijepih i ružnih djevojčica prema predlošku belgijske bajke koja prikazuje ružnu djevojčicu kako se utapa, da bi iz jezera izronila lijepa.

U ovom kontekstu zanimljivo je jedno istraživanje koje je pokazalo da se Alfini udžbenici i radne bilježnice ponajviše naručuju u ruralnim dijelovima Hrvatske sa stanovništvom sklonim desnim političkim opcijama.

Ministarstvo: Mi ne recenziramo književna djela

Iz Ministarstva smo dobili odgovor da njihova funkcija nije da recenziraju književna djela te da ona služe osobnom razvoju.

"Čitanjem književnog teksta potiče se osobni razvoj, razvoj estetskih kriterija, promišljanje o svijetu i sebi, razmjena stavova i mišljenja o pročitanom, potiču različite refleksije učenika, socijalizacija dijeljenjem vlastitih iskustava i spoznavanjem iskustava drugih ljudi i drukčijih kultura", tumače u MZO-u.

Međutim, u svojem mailu nisu odgovorili na naše pitanje misle li da je pouka basne o vrtlaru neprimjerena današnjim desetogodišnjacima.

Hrvatska generalno ne zna što bi s Ezopom

Da u Hrvatskoj i inače, mimo Alfe, imamo podosta problema s Ezopom i primjerenim interpretacijama njegova djela za djecu, potvrđuje i opširno tumačenje basne o Sovi i Čavki čija bi poruka trebala biti da nije dobro kititi se tuđim perjem, a koje se može naći na stranicama nekih osnovnih škola, kao i davatelja usluga instrukcija:

"Grozno je kititi se tuđim perjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Jer zašto se ružne djevojke mažu bezbrojnim kremama, odlaze na plastične operacije, mršave uz pomoć čajeva…? Zato da bi bile lijepe! One bi i dušu prodale za ljepotu i uopće im nije stalo do načina koje koriste da bi preko noći postale princeze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, misleći kako je ljepota najvažnija, zanemarujući moguće posljedice i duhovne vrijednosti…"

Ovo bi, dakle, trebalo biti osuvremenjeno tumačenje Ezopa na hrvatski način uređeno za 10-godišnju djecu.

Što vi mislite o tome? Recite nam u anketi!

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.