DUBROVAČKI hotel Belvedere, nekoć jedan od luksuznijih hotela na jadranskoj obali, već je tridesetak godina ruševina.

Vekselberg ga je kupio od Ine

Hotel je otvoren 1985. godine, a u ratu je pretrpio brojna snažna granatiranja Jugoslavenske narodne armije. Zbog svoje pozicije, naime, ovaj hotel bio je prva crta obrane na istočnom prilazu Dubrovniku i mjesto koje je pretrpjelo žestoke udare JNA.

Te 1985. godine hotel je fascinirao Dubrovčane i njihove goste svojim luksuzom. Izgrađen je na 16 katova, imao je 229 soba i apartmana s 393 kreveta. Bili su tu i brojni restorani, kavane, unutarnji ostakljeni bazeni te noćni klub Trubadur. 

Danas je hotel potpuno uništen.

Stojević tvrdio da je hotel protupravno prodan na dražbi

Hotel je 2014. na javnoj dražbi kupio ruski oligarh Viktor Vekselberg od Ine za 12.2 milijuna eura. Tada je najavljeno da će se u obnovu uložiti 150 milijuna eura. Vekselberg je Dubrovčanima ostao u pamćenju po izložbi Blago Carske Rusije, koja je bila postavljena u Kneževu dvoru 2007. godine, a na njoj su predstavljene umjetnine poznatog ruskog draguljara Fabergea.

Od 2001. do 2014. hotel je bio u vlasništvu dioničkog društva Belvedere, u kojem je 53 posto dionica imao hrvatsko-britanski poduzetnik Zvonko Stojević, odnosno njegova tvrtka Cleostone Corporation. Ina je imala 31.8 posto dionica.

Nakon prodaje hotela Stojević je izjavio da je protupravno prodan na dražbi jer je Ina kao trećinski dioničar u društvu pokrenula prisilnu naplatu zajma od 3.3 milijuna dolara, koji je tom društvu dala 2005. Nacional je pisao da je zgrada hotela Belvedere, zajedno s pripadajućim zemljištem, službeno procijenjena na 24 milijuna eura, što znači da je Ina kao trećinski suvlasnik u društvu Belvedere svjesno prodala vrijednu nekretninu za upola manji iznos od procijenjenog.

Dodali su da je nekoliko dana prije dogovorenog termina javne dražbe tvrtka Cleostone Corporation, preko svog londonskog odvjetničkog ureda Gordon Dadds, Ini poslala pismo namjere kojim predlaže otkup potraživanja od Ine, što je Ina navodno ignorirala.

Stojević je rekao da je u srpnju 2014. godine na Trgovačkom sudu u Zagrebu podigao tužbu protiv Ine i Vekselbergove tvrtke Vila Larus zbog nezakonite prodaje hotela i da je spreman ići na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu

Vekselberg "prodao" hotel

Nedugo nakon napada Rusije na Ukrajinu doznalo se da je Vekselberg prodao hotel Belvedere. Kako vidimo u javno dostupnim podacima, kao član uprave Vile Larus sad se navodi Igor Juszupov.

Vekselbergov konzultant Davor Štern tada je novinarima Dubrovačkog vjesnika rekao da je hotel prodan "nekoj firmi s Cipra" još krajem 2018. godine.

Radi se o tvrtki Zabuton Holdings Limited sa sjedištem na Cipru. Zanimljivo je da je dubrovački gradonačelnik Mato Franković za Dnevnik Nove TV rekao da mu na pregovore o Belvedereu dolaze isti oni ljudi s kojima je pregovarao dok je Vekselberg bio formalni vlasnik.

Istraga portala Oštro pokazala je da su novi vlasnici bivšeg dubrovačkog hotela Belvedere povezani s Vekselbergom i da taj oligarh još od 2018. godine, nakon američkih sankcija protiv njega, prebacuje udjele svojih tvrtki na sebi bliske ljude. Sankcije su nastupile nakon ruske okupacije Krima zbog Vekselbergovih bliskih veza s ruskim državnim vrhom.

Između ostalog, 80-postotni udio neizravnog stvarnog vlasništva u Vili Larus, prema Registru stvarnog vlasništva, drži Mihail Sivoldajev, ruski oligarh koji je poznat kao vlasnik ruske kompanije Ream Management.

Osim što je, kako navodi ruski portal Scrapushka.ru, još kao vlasnik Reama 2014. godine bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Vekselbergove Renove, Sivoldajev je bio i član upravnog odbora Metkombanke, u suvlasništvu Renove, Vekselbergove velike i moćne grupacije. 

Zbog istih sankcija američke vlasti donijele su odluku o zapljeni Vekselbergove jahte Tango, koja je procijenjena na 90 milijuna dolara.

Spomenimo i da je Vekselberg bio u fokusu američkih medija kad je objavljeno da je odvjetnik Donalda Trumpa primio stotine tisuća dolara od američke tvrtke povezane s njim. Ovog milijardera, inače ukrajinskog Židova, američki mediji tada su opisali kao "dobrog oligarha", svjetski poznatog kolekcionara umjetnina bez veza s ruskom mafijom, koje održavaju drugi oligarsi.

Planirana izgradnja puno manjeg hotela

Arhitektonski studio 3LHD još je 2016. godine pobijedio na arhitektonskom natječaju za idejno rješenje novog hotela Belvedere. Međutim, nikad nije došlo do početka izgradnje. Dubrovački arhitekt Marko Dabrović predstavio je projekt u Gradskom vijeću kazavši kako bi ga krasila "suvremena i prostorno nenametljiva arhitektura".

Novi Belvedere tako je trebao imati 75 soba i sedam vila, bio bi okružen zelenilom i prostorom javne namjene. Rečeno je kako se to posebno odnosi na javnu šetnicu i plažu na pomorskom dobru, koja bi bila otvorena za korištenje svim građanima Dubrovnika.

"Planiramo napraviti jednu laganu građevinu, zapravo kuću u parku. Vodili smo se idejom koje su tradicije postojale u gradu, kako su izgledali ljetnikovci. Bit će tu uspinjača, vile i apartmani, unutrašnji i vanjski bazen, velika pažnja će biti posvećena vanjskom konceptu i zelenilu", kazao je Dabrović na predstavljanju projekta gradskim vijećnicima.

Da bi taj projekt zaživio, trebalo je Detaljan plan uređenja iz 2013. godine staviti sa strane, a on je bio puno obimniji te je sadržavao, primjerice, i koncertnu dvoranu, veliku garažu na 15 katova i šoping-centar. Postupak stavljanja tog DPU-a van snage pokrenut je 2016. godine.

Nakon što je prošla javna rasprava, točka je uvrštena na dnevni red Gradskog vijeća, ali je kasnije s istog dnevnog reda i skinuta. Od tada vijećnici više nisu raspravljali o tome, odnosno nisu stvoreni preduvjeti da se hotel obnovi prema novom idejnom rješenju arhitekata 3LHD-a, koji su pobijedili na natječaju.

Franković je nedavno za Dubrovačku televiziju rekao da se hotel Belvedere, sukladno prostornim planovima, i danas može obnoviti, što je istina, ali to vrijedi samo kad bi se gradilo prema obimnom DPU-u iz 2013. Kazao je i da ga "novi vlasnici još nisu kontaktirali" te da je u interesu Dubrovnika da se hotel obnovi. Na ovu temu smo kontaktirali Grad Dubrovnik i Vilu Larus, ali do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

Puno se u javnom prostoru govorilo i o utvrđivanju granice pomorskog dobra. Franković je kazao da to što granica nije utvrđena nije prepreka gradnji hotela. DORH samo daje prijedlog granice, a daljnja procedura je na vladi.

Iz Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku odgovorili su nam da su donijeli mišljenje o prijedlogu granice i podsjetili kako je samo utvrđivanje na vladi. Kontaktirali smo vladu, ali nismo dobili odgovor.

Arhitekt Dabrović: Ova priča je tragična za Dubrovnik

Dabrović je za Index rekao da se po pitanju početka gradnje već godinama ništa ne događa.

"Počeli smo realizaciju prije nekoliko godina, projekt je zahtijevao smanjenje kvadrature u odnosu na ono što je bilo predviđeno Detaljnim planom upravljanja. Taj DPU predviđao je gradnju na 130 tisuća kvadrata, a naš predviđa gradnju na 35 tisuća kvadrata.

Taj DPU nikad nije stavljen van snage, stali smo na tome. Nema nikakvih novosti. Dok je taj DPU na snazi, on definira oblik, površinu, namjenu. Ako bi se gradio novi hotel, DPU se mora promijeniti", rekao je Dabrović.

Dodao je da još od korone nema kontakte s investitorima i da je ta priča tragična za Dubrovnik iz više razloga.

"Jedan aspekt je prostorno-oblikovni. Imate ruševinu preko puta grada koja se vidi iz svih lokacija. I kad slijećete avionom, kad ste na Peskariji ili Porporeli, kad idete brodom s Lokruma. Ne postoji vizura odakle se hotel ne vidi.

Ishodovana i bitna UNESCO-ova dozvola

Mnogima nije jasno kako je moguće da toliko dugo hotel stoji devastiran, ali kao i obično, kod nas je administracija nevjerojatno spora i neefikasna, planiranje je kompleksno, tako se stvar odulji. Dogodi se pritom i da investitor izgubi interes, nije u mogućnosti investirati itd.", rekao je Dabrović.

Kazao je da je politički konsenzus čak postignut i da su jedini koji su negodovali bili stanari iz obližnjeg Zlatnog potoka koji se sad parkiraju na cesti prema hotelu, a to više ne bi mogli činiti.

"Prvi put je oko ove gradnje ishođena i UNESCO-ova HIA dozvola (Heritage Impact Assessment), odnosno studija procjene utjecaja na dobra svjetske baštine. Zaključak je da projekt ima pozitivan utjecaj na postojeću situaciju i koristan je doprinos svjetskoj baštini", objasnio je.

Ističe da je ipak optimističan oko budućnosti.

"Optimist sam i vjerujem da se sve može popraviti, ali treba volja za kreaciju biti veća od volje za destrukciju. U nas volja za destrukciju u dosta slučajeva prevlada. Ali mislim da je tako kod puno projekata koji su zahtjevni i imaju velik utjecaj na okoliš te podrazumijevaju velike investicije.

Kao da se mnogi subjekti boje pa se proces usporava. Nije to samo u Dubrovniku, puno je projekata i u ostatku Hrvatske koji su tako propali, s kojima se ništa ne događa", objasnio je arhitekt Marko Dabrović.

Povjesničar umjetnosti Viđen: Točka na kojoj je Belvedere uvijek je bila važna

S povjesničarom umjetnosti Ivanom Viđenom popričali smo o povijesti hotela, ali i njegovom društvenom značenju. Kaže da hotel nije slučajno izgrađen na toj poziciji.

"Ta lokacija je atraktivna i uvijek je bila atraktivna, nije slučajno da je u doba Dubrovačke Republike tu izgrađena kapelica svete Orsule, tamo je vidikovac. To je mjesto gdje karavanski put vodi prema istoku, Župi Dubrovačkoj, pa dalje prema Carigradu.

Mjesto je to gdje posljednji put vidite grad, odnosno gdje ga prvi put vidite. To je uvijek bila važna točka, atraktivna na sve moguće načine. Tu je i 1930-ih godina postojao pansion Belvedere, prema kojem je ime dobio budući hotel", rekao je.

Dodaje da je promašaj uopće graditi na takvoj lokaciji kao vizualno iznimno izloženoj točki.

"Hotel je na početku uvale, a na drugom kraju je Dubrovnik. To je jedan veliki amfiteatar. Graditi tamo je promašaj, danas bi to bila lokacija na kojoj ne bi bilo šanse dobiti dozvole. I tih ranih 1980-ih kolale su priče, ne znamo koliko istinite, da je natječaj bio naštiman, da je lokacija gorjela godinu-dvije prije da se pretvori u građevinsku. Sve što čujemo dan-danas.

"To je bio divovski hram turizmu"

Poanta je da je tadašnja društvena zajednica gradila nešto na vizualno najizloženijoj točki, to je bio divovski hram turizmu. Divovska tvornica turizma. To je bio statement, kao što je sve što radimo u prostoru pokazivanje nečega što prevladava u društvu. Te 1984. i 1985. poručili smo da nam je turizam najvažniji, a ne prostor poput društvenog sadržaja ili slobodan prostor, krajolik lijep sam po sebi", objasnio je.

Podsjetio je da je hotel gradio arhitekt Julije De Luca, koji je pokušao minimizirati vizualni utjecaj na okolinu tako što je više od polovine soba postavio na južnu stranu prema pučini, a ne prema gradu.

"Taj hotel je bio zamišljen kao deluxe hotel, onaj najviše kategorije. To je bio važan doprinos u ponudi grada, koji je i do tada imao najviše visokokategornika. To je bio jedan total dizajn, sve je bilo dizajnirano, od tanjura, čaša, pribora za jelo, svih mogućih dvorana, disko bara, piano bara, klubova...", rekao je.

Dodao je da je taj projekt bio do kraja osmišljen i koncizan te bi se mogao nazvati socijalističkim barokom, koji je predstavljao kič tog vremena. Ističe da je ta ideja svakako bila dosljedno provedena u dizajnu i opremi.

O "marifetlucima" u privatizaciji

Viđen nam je otkrio da je u hotelu boravio i palestinski vođa Yasser Arafat.

"Urbana legenda kaže da je Belvedere jedini hotel u kojem je Arafat u istoj sobi prespavao dvije noći zaredom. Toliko mu se svidjelo da nije poslušao tjelohranitelje i promijenio sobu. Vrijedi istaknuti i da je tu bila konferencija ministara heksagonale, koju je održalo šestero ministara Europske unije. To je bilo pred rat i onda je predstavljalo dosta veliku stvar", rekao je.

Ističe da je u ratu Belvedere bio na prvoj crti obrane. Otkriva da su sami uredi, što je manje poznato, radili sve do ranih 2000-ih zahvaljujući direktoru Luki Radoviću te napominje da su "marifetluci" u privatizaciji doveli do njegovog današnjeg stanja.

"Hotel je radio samo pet godina, 33 godine ne radi, ali kroz te 33 godine postao je spomenik sam po sebi, spomenik razaranju. Ne razmišljamo o tome jer smo se naviknuli na njega, ali zamislite da je Dresden ili neki drugi grad 30 godina nakon razaranja imao tako ogromnu građevinu te vrste", napomenuo je.

Uzimale se boce pića i građevinski materijal

Dotaknuli smo se i pljačke hotela.

"Postoji urbana legenda da je u Belvedereu nakon bombardiranja ostalo puno boca pića, priča se da su ljudi išli tamo po piće. Govori se da je tog pića bilo toliko da se godinama uzimalo.

A činjenica je da je hotel nakon razaranja izgledao drukčije nego danas. Postao je besplatni izvor građevinskog materijala. Tu imamo dobar primjer i kompleksa u Kuparima. Govorimo o činjenicama jer znamo kako su ti hoteli izgledali. Sjećam se i sam da sam vidio u hodniku poredanih 20 kada, onako odvaljene i naslagane. To je narod smatrao nečim besplatnim.

Ali to je u kontekstu priče nestanka starog imperija i nastanka nečeg novog. Barbari su to stoljećima radili, Hrvati prvi. Stoljećima su se raznosili komadi mramora, raznih stupova sa starih rimskih građevina. Pa tri četvrtine srednjeg vijeka napravljeno je materijalom koji je skinut s velikih reprezentativnih palača. Prirodni proces je valjda da sitni glođu što su veliki napravili", objasnio je Viđen.

"Ljudi se sami brinu za prostor, to je fenomen"

Rekao je da je u svakom slučaju Belvedere danas spomenik socijalističkog i ratnog vremena. Posebno je istaknuo ulogu ljudi koji se brinu za taj prostor.

"Najviše se sad govori o mačkama koje tu obitavaju i ljudi ih hrane. Ali to je sporedno. Glavna priča je ekipa koja sama uređuje terase, održava red na plaži, postavlja skalice, čisti... Oni su salili i ploču koju je odnijelo more, zbog čega su išli i u gradski upravni odjel, podnijeli zahtjev za to...

Uglavnom su to oni koji žive u obližnjem Zlatnom potoku. To je jedan pozitivan primjer gdje je zajednica našla način kako da se brine o javnom prostoru. To je fenomen koji pokazuje kako stvar može funkcionirati kad se građani samoorganiziraju, što je primjer da ne treba sve ići u neke koncesije ili u bubanj", objasnio je.

Što se tiče novog Detaljnog plana uređenja, Viđen je rekao da je projekt 3LHD-a nesumnjivo bolji od plana iz 2013. godine, ali i da mijenjanje plana ad hoc spada pod presedan koji može biti opasan i ugroziti javni interes.