PUTOVANJE Moon Snipera, robotskog istraživača kojim je Japan postao tek peta zemlja koja je svemirsku letjelicu sigurno spustila na površinu Mjeseca, nije prošlo baš kako se očekivalo.

Iako je misija - službeno poznata kao Smart Lander for Investigating Moon (SLIM) - stigla na svoje odredište prošlog tjedna, anomalija koja se dogodila tijekom spuštanja rezultirala je slijetanjem vozila sa solarnim pločama okrenutim u krivom smjeru, što ga je nagnalo da radi na ograničeni baterijski pogon, objavila je Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA).

Baterija Moon Snipera u međuvremenu je isključena kako bi se održala funkcionalnost svemirske letjelice, a dužnosnici JAXA-e čekaju nadajući se da će promjena kuta Sunca vratiti napajanje vozilu i omogućiti nastavak misije.

Sonda "oživjela" nakon devet dana

I danas se to dogodilo, sonda je nakon devet dana "oživjela", a oglasili su se i Japanci. 

Japanska svemirska letjelica SLIM "vraća se u život", priopćila je danas svemirska agencija te zemlje, više od tjedan dana nakon što je precizno sletjela na Mjesec, ali je ostala bez struje jer su joj solarni paneli bili pod krivim kutom.

Japanska agencija za istraživanje svemira ponovno je uspostavila komunikaciju sa sondom SLIM kasno jučer, rekao je glasnogovornik agencije, gotovo devet dana nakon što je sonda sletjela.

"Baš na ovom krateru pronađen je mineral olivin"

Svemirska letjelica sletjela je u blizini kratera zvanog Shioli - japansko žensko ime - koji se nalazi oko 322 kilometra južno od Mora tišine, područja blizu Mjesečevog ekvatora gdje je Apollo 11 prvi put spustio ljude na Mjesec.

S promjerom od oko 268 metara, to je mali krater, ali je blizu puno većeg kratera koji se zove Theophilus i ima više od 97 kilometara u promjeru. Ovaj detalj ga čini posebno zanimljivim za istraživanje.

"Kada sam čitao o ovome prije mjesec ili više, bio sam jako uzbuđen što su odabrali ovo mjesto", rekao je dr. Gordon Osinski, profesor planetarne geologije na Sveučilištu Western u Ontariju, koji je također član geološke ekipe Mjesečeve misije Artemis III.

"Jedna od sjajnih stvari u vezi s kraterima je ta što iz dubine izvlače stijene i u biti nam daju uvid u ono što se nalazi ispod površine planetarnog tijela", dodao je Osinski. Primijetio je da Shioli stoji na tlu izdignutom većim obližnjim kraterom, koje vjerojatno dolazi s dubine veće od 1.6 kilometara, što istraživačima daje priliku da proučavaju kamen bez ikakvog bušenja.

"Mjesec nije zaštićen atmosferom i neprestano je bombardiran"

"Mislim da su odabrali baš ovaj krater jer je tamo pronađen mineral olivin, a kad god spomenete olivin, ljudima zasjaju oči jer mislimo da potječe iz Mjesečevog plašta, koji nikad prije nismo uzorkovali na licu mjesta", rekao je Osinski.

U studenom je NASA objavila fotografije Shiolija koje je snimio Lunar Reconnaissance Orbiter, svemirska letjelica koja trenutačno kruži oko Mjeseca i mapira ga za buduće misije. Na crno-bijeloj fotografiji krater izgleda kao svjetlosna mrlja.

"Mjesec nema atmosferu kao Zemlja, tako da nije zaštićen i neprestano je bombardiran mikrometeoritima i radijacijom koja oštećuje površinske slojeve", rekla je Sara Russell, profesorica planetarnih znanosti i voditeljica istraživanja Grupe za planetarne materijale londonskog Prirodoslovnog muzeja.

Krater je svjetlije boje jer radijacija i mikrometeoriti još nisu imali dovoljno vremena da ga potamne: "Kada krater nastane, izbacuje se materijal koji je bio zakopan i koji bi mogao biti očuvaniji, jer nije pretrpio ovu štetu, koju nazivamo svemirskim vremenskim uvjetima. To nam daje mogućnost da naučimo više o Mjesecu", rekla je Russell za CNN.

"Što god je doživio Mjesec, doživjela je i Zemlja"

Prilike za proučavanje ovih rijetkih uzoraka stijena čine Mjesec sjajnim geološkim laboratorijem, dodala je Russell: "Što god je doživio Mjesec, doživjela je i Zemlja. Analiza kratera također nam može reći nešto o povijesti Zemlje, jer se stijene tamo formiraju bez ikakvih komplicirajućih čimbenika koje imamo na Zemlji, poput vode, života i vjetra. To je prekrasan eksperiment na nebu."

Nakon slijetanja u krater letjelica je snimila 257 slika okoline niske rezolucije, a vodstvo misije je kasnije dalo nadimke nekim stijenama na slikama. Snimit će se još slika ako lender uspije povratiti napajanje.

Još jedan razlog za odabir blizine Shiolija kao mjesta slijetanja za japansku misiju SLIM je taj što je njegova mala veličina bila idealan poligon za vrhunsku točnost, što mu je omogućilo da sleti na područje promjera samo 100 metara. Opravdavajući svoj nadimak, Moon Sniper zapravo je sletio samo 55 metara od svoje mete, što je JAXA ocijenila "značajnim postignućem".

Mjesto slijetanja japanskog robota nije daleko od mjesta gdje je Apollo 16 sletio '72.

"Oni koriste tehnologiju kako bi pokazali da mogu sletjeti u vrlo malim krugovima za slijetanje, što bi bio priličan iskorak za mogućnosti slijetanja na različite planete", rekao je dr. John Pernet-Fisher, znanstveni suradnik u geokemiji i kozmokemiji na Sveučilištu Manchester u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Tradicionalno misije na Mjesec određuju za slijetanje područja širine nekoliko kilometara: "Ali to ograničava gdje možete sletjeti, jer morate biti sigurni da je unutar cijelog područja slijetanja svaka točka sigurna za spuštanje. To puno otežava stvari ako želite sletjeti na zahtjevnijem ili neravnom terenu, tako da ovo stvarno može otvoriti vrata slijetanja u područjima koja su topografski malo raznolikija i stoga bi nam mogla reći nešto više o Mjesecu i njegovu nastanku".

Mjesto slijetanja Moon Snipera nije daleko od točke gdje je Apollo 16 sletio 1972. godine. Posada te misije prikupila je 731 pojedinačni uzorak stijena i tla ukupne mase od 95.7 kilograma. Ukupno je NASA tijekom programa slijetanja na Mjesec dobila 382 kilograma materijala.

More lava

"Ako bolje razmislite, pokušavamo protumačiti geološku povijest cijelog ovog tijela na temelju zbirke stijena s prilično malog područja", rekao je Pernet-Fisher: "Stoga nam je jako važno prikupiti što više podataka iz različitih geografskih lokacija. Iako je ovo još uvijek relativno blizu nekih misija Apolla, dobit ćemo doista važne podatke."

Najveće Mjesečevo obilježje u blizini Shiolija je More nektara, bazen promjera 339 kilometara, koji je jedan od najstarijih na bližoj strani Mjeseca, hemisferi koja je uvijek okrenuta prema Zemlji. Ova Mjesečeva ravnica vidljiva je dalekozorom ili malim teleskopom, a nastala je kada je stvorena Mjesečeva površina prije otprilike 3.9 milijardi godina.

More nektara mnogo je manje od svog susjeda Mora tišine, koje ima preko 875 kilometara u promjeru i jednako je glatko i ravno.

"More tišine nije odabrano za slijetanje Apolla 11 iz znanstvenih razloga, već zato što je to jedan od najravnijih dijelova Mjeseca i stoga se smatrao najsigurnijim za slijetanje", rekao je Osinski sa Sveučilišta Western.

"Lava nije izlazila iz vulkana, već iz pukotina"

"To je također primjenjivo za većinu robotskih misija. Glavni sam istraživač za prvi kanadski mjesečev rover i sada tražimo mjesta slijetanja. Idemo prema glatkim područjima, dalje od kratera ili stijena, što zapravo može zvučati manje znanstveno zanimljivo", ističe Osinski.

Znanstvenici ove bazene nazivaju "morima" zato što su drevni astronomi koji su prvi gledali u Mjesec vjerovali da su ispunjeni vodom, zbog tamnije nijanse.

"Nakon misija Apollo, donijeli smo uzorke i saznali da su u biti masivna područja lave", rekao je Osinski: "Nije postojao masivni vulkan iz kojeg se izlijevala lava, već erupcije iz pukotina, tako da je lava doslovno izlazila kroz pukotine. Možemo ih smatrati morima lave."

"Ako se pronađe voda, mogli bi je piti astronauti, mogli bi izvući kisik"

Voda doista dolazi u obzir kad se promatra drugo područje na Mjesecu koje će biti zanimljivo za nadolazeća slijetanja, uključujući NASA-inu prvu misiju Artemis s posadom, koja se očekuje 2026. godine.

"Južna polarna regija je geološki zanimljiva, a također bogata onim što nazivamo hlapljivim tvarima poput vodenog leda, ali i smrznutog ugljičnog dioksida ili amonijaka", rekao je Osinski.

Ako ljudi mogu pronaći dobar, značajan izvor vodenog leda u području Mjesečevog južnog pola i ako ga je moguće izvaditi, rezultat bi mogao promijeniti istraživanje Mjeseca, smatra Osinski.

"Imali bismo vodu koju bi astronauti mogli piti, mogli bismo izvući kisik i on bi se mogao razgraditi da bi se dobio vodik za raketno gorivo. To također smanjuje troškove, jer je voda jedna od najskupljih stvari za lansiranje sa Zemlje jer je jako teška", kaže Osinski za CNN i zaključuje:

"Ako želimo izgraditi lunarne baze, čemu se svi nadamo, morat ćemo pronaći izvor vode koji ćemo koristiti na Mjesecu."