SVIM autoritativnim i totalitarnim režimima, pa i onima koji su im na tragu, kao što je HDZ, stranka u koju je ušlo 97.000 članova Saveza komunista Hrvatske, smetaju dvije kategorije: seljaci i mali poduzetnici. Ako želite upravljati cijelim sustavom na način Dragog Vođe koji dijeli okolo privilegije i povlastice – temeljna stvar je uništiti neovisnog seljaka i neovisnog malog privrednika. Isto kao što su to činili komunisti 1945., tako sada čini i HDZ. Jer, naravno, to je isti mentalni sklop.

Zašto to čine? Zato jer su seljak i mali gospodarstvenik obično neovisni o državi. Mogu reći što žele, mogu i glasati kako žele – oni svoju plaću ostvaruju neovisno o vlasti. Jer, ako ste službenik – ipak morate barem dijelom respektirati vlast. Ako ste u nekom drugom dijelu javnog sektora, recimo zdravstvu, ako puno kritizirate, možete ostati bez obnove bolnice. Ako ste u velikoj firmi, velika je mogućnost da radite s državom, pa ako kritizirate vlast i državu, lako će se dogoditi da vas šef pozove i kaže kako i on intimno vlasti spominje majku, ali da ne bi bilo dobro da to baš glasno izgovarate.

Seljak i mali poduzetnik, oni koji sami rade u svojoj firmi uz možda obitelji i svega par radnika, ponešto su stvorili u životu. Takvi ljudi smatraju da imaju pravo javno kritizirati (naravno da imaju!). I kritiziraju. Na Fejsu, oni koji najviše pljuckaju po vlasti, i ovoj i onoj, pod svojim pravim imenom, obično su upravo mali poduzetnici. Odgovor vlasti – uništite ih! Zdrobite ih! Sve te koji bi u neko malo poduzetništvo stisnite da ili odu raditi u neku veliku firmu ili neka idu u Njemačku ili Irsku. Slobodnomisleće, koji zarađuju na tržištu, ova vlast ne želi. Zašto? Zato što su mentalni komunisti koji žele krojiti i upravljati svim aspektima društva. Ne smije niti jedan biti izuzet njihovim šapama, bilo poreznim, bilo kadrovskim partijskim imenovanjima. 

Što su napravili?

Jednostavno je – ako se želite zaposliti kao direktor svoje firme, po novim propisima samo za plaću direktora morat ćete dati 130.000 kuna godišnje. Dakle, na taj iznos se morate prijaviti. E, sada zamislite da počinjete novi posao – programerski, prodaju maketa kamenih kuća, trgovinu, bilo što drugo. Firmu, j.d.o.o. ćete osnovati za svega par tisuća kuna i to je super. Ali onda, ako se želite kao direktor zaposliti u svojoj firmi, dakle ako ti firma nije fuš uz drugi posao, morate, po zakonskoj obvezi, svaki mjesec isplatiti direktorsku plaću od nešto preko 10.000 kuna ukupni bruto (dobro, tehnički sami sebi možete ne isplatiti neto, ali doprinose morate platiti)! Još nisi počeo poslovati, tek nudiš proizvode i usluge okolo, nisi prodao, a kamoli naplatio. Odakle? 
Dakle, samo za plaću direktora se po novome mora odvojiti nekih 130.000 kuna godišnje. Neki će reći: „Kakva je to firma koja to nema?“ Takvima možemo poručiti – da vas vidimo kako ćete zaraditi (prodati, naplatiti, platiti porez i da vam ostane!) 130.000 kuna.

Način na koji počinju današnje firme – gdje se nađu 2-3 prijatelja, osnuju firmu i počnu nešto nuditi, ovako više nije moguć. Vi za plaću direktora i još dvije manje morate sakupiti, brat-bratu, četvrt milijuna kuna. A proizvod još nije tu! Uz ovo što sada država tjera – mnogi se neće usuditi krenuti u posao ili će krenuti u posao u Irskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj.

Nemušta objašnjenja ministra

Onaj bivši izvršni direktor Agrokora koji nije ništa znao što mu se događa u firmi, Zdravko Marić, trenutno ministar financija, daje neka nemušta objašnjenja: „Dakle, ono na što ciljamo su pojavni oblici koje smo vidjeli, to je bila npr. ona situacija da se dobar dio njih prijavljivao na minimalne plaće, a ono što smo vidjeli u proteklom razdoblju je da su bili prijavljivani na nepuno radno vrijeme. Vi danas u RH za 12 minuta prijave u trgovačkom društvu, odnosno 48 kuna mjesečno, imate pravo na puno zdravstveno osiguranje i na mirovinski staž.“

Kao prvo, zašto se direktor firme ne bi prijavio na minimalnu plaću? Ako mu takva odgovara – ili kao vlasnik misli živjeti od dobiti, ako je ima, to je njegova stvar. Zašto bi se uopće prijavljivali? Može netko biti poduzetnik, upravljati firmom i živjeti samo od dobiti (na koju isto plaća porez!). To nije povlastica – već rizik, jer dobiti može i ne mora biti. A ako je uspio i dobit je milijunska, dobit će država itekako više nego od doprinosa na plaću!

Uostalom, ukoliko je problem samo u doprinosima, idemo riješiti: neka doprinosi direktora za zdravstveno budu primjerice jednaki onima koje plaćaju stranici iz država s kojima nemamo nikakav ugovor – evo za strane umirovljenike je to između 401,99 kn i 1.148,55 kn mjesečno. Mirovinsko? Ako vlasnik-direktor (najčešća kombinacija u tim malim firmama) misli da mu državna mirovina ne treba, već da će je riješiti privatnim ulaganjem, ne mora imati ni obvezu uplate iste. Ali naravno onda – državnu mirovinu ne treba ni očekivati.

Općenito, poduzetnik, direktor, ne bi trebao imati nikakvu obvezu biti u klasičnom radnom odnosu s firmom – ne smije se voditi kao nezaposlen i imati povlastice od toga, ali ako netko želi živjeti od dobiti firme (kada i ako je ima), to je njegovo pravo. Neka plati zdravstveno. I to je to. U zapadnim zemljama je hrpa ljudi koji žive upravo tako. Poduzetnici, savjetnici, članovi uprava – na dio dobiti.

A to što su se neki prijavljivali na nepuno radno vrijeme – to je bila mogućnost, a mogućnost je nešto legalno, ne zloporaba! Zašto se ne bi prijavljivali na nepuno, ako im posao direktora ne traži puno radno vrijeme?

Država želi obrtnike

Ministar je spomenuo još jednu stvar – da su mikropoduzetnici ovako privilegirani u odnosu na obrtnike. To je jedna stvar koju vlast jako žulja – obrtnika je sve manje. A obrtnik za razliku od vlasnika firme odgovara svom svojom imovinom. Možete mu poslati inspektore i nabiti 100.000 kn poreza, firma ode u stečaj, a obrtniku ovršite kuću, auto, stan… 

Obrtnici su svojim položajem bitno ovisniji o vlasti, vlast im posebno u ovom šizofrenom sustavu stotina propisa uvijek može nabiti dovoljno kazni da im imovina ode na bubanj. Par kuna razlike u blagajni i odeš… Zato bi vlast – obrtnike, ne male poduzetnike. 

Usput, ako vlast želi baš žarko izjednačiti obrtnike i male poduzetnike – smanjite namete obrtnicima!

Mali poduzetnik je zlo za vlast

One velike, poput Agrokora, treba spašavati, tamo će po upravama raditi „naši ljudi“, tamo inspektori nikada neće dolaziti i gledati zašto blagajnica radi 30% sati više nego što piše u izvještaju. Zato će te firme imati posebne zakone i takvima ćemo oprostiti dugove. Nisu loši ni obrtnici – ako dignu glavu, onda im pošalješ inspektore, neka im bude jasno da mogu ostati na ulici.
Ali mali poduzetnici – to je zlo za vlast! To su oni koji rade, misle, to su mladi od 24 godine koji se ne boje autoriteta ministara i drugih, to su bivši ratni veterani koji ne primaju mirovine nego u znoju zarađuju svoju plaću, to su ljudi poduzetni, misleći, oni koji stvaraju – mikropoduzetnik koji ne radi s državom i ne ovisi o lokalnom šerifu je u biti najveći neprijatelj. I zato ih treba – čizmom. Ako ne ide drugačije, onda besmislenim propisima i nabijanjem doprinosa!

Umjesto da oslobodimo ljudima mogućnost rada i osnivanja firmi – jer ako firma krene, naravno da će trošiti, naravno da će imati i dobro plaćenog direktora i druge stručnjake, naravno da će plaćati i poreze i doprinose. Oni doslovno – đonom! I onda se još taj ministrić usuđuje davati ikakva objašnjenja, umjesto da nakon svega što je jučer napisano od strane stotina poduzetnika i stručnjaka – pokupi prnje i tornja se iz Ministarstva!

Dame i gospodo iz HDZ-a, ovo nije porezna reforma. Ovo je rad izravno protiv Hrvatske, ovo je borba da ono malo što u nas vrijedi – krene otvarati firme negdje drugdje, živjeti negdje drugdje, odgajati djecu negdje drugdje. Birajte, ili ste mentalni komunisti ili samo idioti, ali sada već otvoreno radite protiv ove zemlje, radite protiv Hrvatske!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala