SHANE BAUER, novinar američkog progresivnog lista Mother Jones, već dulje istražuje fenomen Amerikanaca koji su se otišli boriti u Siriju: bilo kao vojnici, ljevičarski dobrovoljci u kurdskim Postrojbama narodne obrane (YPG) ili kao džihadistički dobrovoljci za ISIS.

Autonomna enklava na sjeveroistoku Sirije koju je posjetio 2018., a koju Kurdi zovu Rožava, sad je pod napadom turske vojske i sirijskih pobunjenika pod njenim zapovjedništvom, nakon što je američki predsjednik Donald Trump naredio da se američke snage povuku s tog područja i ostavio kurdske saveznike na cjedilu.

U stožeru Sirijskih obrambenih snaga u Hasaki trojica bijelaca u kamuflažnoj odjeći ukrcala su se u kamionet. Vozio je zapovjednik, Francuz u tridesetim godinama s brižno obrijanom glavom. Brkati i namršteni Irac je na suvozačkom sjedištu. Iza je mršavi Amerikanac, koji izgleda kao da je u kasnim dvadesetima, s puškom M16 između nogu. Poziva me da uđem. "Odakle si?" pitam ga. Tražio je da ga zovem Berxwedan, što je kurdska riječ za "otpor", ali zvat ću ga jednostavno Barry. Barry nosi crno-crvenu anarho-sindikalističku oznaku na rukavu uniforme. On i njegovi drugovi traže da ih ne fotografiram i odbijaju moj zahtjev da posjetim njihovu bazu u gradu koji su preoteli Islamskoj državi. Umjesto toga, vozimo se do mirne trgovine kebabom kako bismo razgovarali, za web stranicu motherjones.com piše Shane Bauer.

Zapadnjaci koji se bore za kurdsku "anarhističku revoluciju"

Barry je već više od šest mjeseci dobrovoljački borac u kurdskim Postrojbama narodne obrane (YPG). On smatra da je to "najbolja stvar koju u životu trenutačno može učiniti netko tko sebe smatra militantnim ljevičarom". Ovo je njegov prvi posjet Bliskom istoku. U SAD-u je Barry bio u pokretu Antifa. Tukao se s fašistima, a ponekad je na prosvjede "za svaki slučaj" nosio skriveno oružje. U tim je krugovima Barry prvi put čuo za Rojavu, poluautonomnu kurdsku regiju na sjeveroistoku Sirije, koja je privukla pažnju anarhističkih krugova. Njeno ime znači "zapad", a odnosi se na zapadni dio domovine Kurda, koja se proteže kroz Siriju, Tursku, Irak i Iran. Njihove vlade potiskivale su dugogodišnju želju Kurda za neovisnošću mjerama koje su se kretale od zabrane kurdskog jezika do istrebljivanja 182.000 Kurda tijekom osamdesetih godina za režima Saddama Husseina.

Ideološka inspiracija za projekt Rojave dolazi od Abdullaha Öcalana, osnivača Kurdske radničke partije (PKK). Kad se Barry kod kuće u Americi prvi put susreo s Öcalanovim pisanjem, privukle su ga određene ideje. Za Öcalana je kapitalizam "nerazdvojna komponenta" nacionalne države. Ono što je potrebno je "demokracija bez države". "Shvatio sam to kao anarhističku revoluciju", kaže Barry.

Danas se gotovo nemoguće provesti ulicama kurdskog dijela Sirije a da se kroz njegove guste brkove ne spazi Öcalanov osmijeh. On je na zidovima, plakatima, čak i na kućištima mobitela. SAD njegovu skupinu smatra terorističkom organizacijom, ali njegov je lik često našiven na uniforme milicija koje čuvaju koalicijske baze i koje nose oružje dobiveno od Amerikanaca.

Abdullah Öcalan - otac kurdske samoupravne revolucije

Öcalan je 1980. godine iz rodne turske prebjegao u Siriju. Asadov režim suzbijao je prava kurdske populacije, ali je dopustio Öcalanu da na sirijskom teritoriju formira kampove za obuku. Otamo su njegovi gerilci kretali u napade na sirijskog neprijatelja Tursku, s namjerom da osnuju neovisnu kurdsku komunističku državu. SAD je 1997. godine PKK označio terorističkom organizacijom, a sljedeće godine je tadašnji sirijski predsjednika Hafez al-Asad izbacio Öcalana. Uz pomoć CIA-e, turski su ga obavještajci uhvatili u Keniji 1999. godine.

Öcalan je osuđen na smrt zbog izdaje i separatizma. Njegova je kazna kasnije preinačena u doživotni zatvor. Godinama je bio u samici kao jedini zatočenik otočkog zatvora, koji je čuvalo 1000 vojnika. Predano je čitao i pronašao inspiraciju u piscima kao što su Michel Foucault i Immanuel Wallerstein. Ali nitko na njega nije utjecao koliko Murray Bookchin, opskurni anarhistički mislilac iz Vermonta. Bookchin je kritizirao tradicionalnu ljevicu zbog ropskog vezivanja za stoljeće stare klasno orijentirane ideje Karla Marxa. Jednom je gradonačelnika Burlingtona Bernieja Sandersa proglasio "centristom" koji vodi "građansku oligarhiju". Njegov opus od dvadesetak knjiga nema nikakve veze s etničkim nacionalizmom, Sirijom i Turskom. Njegova se djela uglavnom bave teorijskim i političkim okvirom antiautoritarne ljevice.

Öcalana je posebno očarala Bookchinova knjiga iz 1982. godine "The Ecology of Freedom: The Emergence and Dissolution of Hierarchy" ("Ekologija slobode: Nastanak i raspad hijerarhije"), koja predlaže stvaranje egalitarnog "ekološkog društva". Öcalan je 2004. godine pisao Bookchinu, želeći njegove ideje primijeniti na Bliski istok. Ono što je Öcalana najviše zanimalo bila je Bookchinova ideologija komunalizma, prema kojoj bi središnju vladu zamijenile labave federacije autonomnih zajednica. Öcalan je napisao novi manifest "Democratic Confederalism" ("Demokratski konfederalizam"), koji je Bookchinove ideje spojio s onima rastućeg kurdskog feminističkog pokreta. Bookchin je umro 2006. godine. Öcalan je svojim gerilcima naredio da prestanu napadati tursku vladu. Umjesto agitacije za komunističku državu, Öcalan je počeo pozivati na stvaranje sustava u kojem će "procesi donošenja odluka biti na zajednici".

Asad i njegov otac pokušali arabizirati Kurde

Dok je Öcalan sjedio iza rešetaka, njegovi su se sljedbenici u Siriji nastavili organizirati. Godine 2003. osnovali su Stranku demokratske unije (PYD), čija je ideologija bila identična PKK-ovoj, ali je bila oblikovana neprijateljstvom prema Asadima. Kurdi čine oko 10 posto stanovništva Sirije, ali njih 300.000 nema državljanstvo, što je posljedica pokreta arabizacije koji je započeo pedesetih godina. Hafez al-Asad je preselio Kurde iz sela blizu turske granice te tako stvorio arapski pojas koji razdvaja nacionalističke težnje sirijskih i turskih Kurda. U školama se nije mogao podučavati kurdski jezik, a kurdska djeca morala su recitirati himnu u kojoj se naglašava da je Sirija arapska republika. Publikacije na kurdskom jeziku su zabranjene, kao i kurdska nošnja i proslave kurdskih praznika.

Pripadnici PYD-a sudjelovali su u kratkotrajnom ustanku u Qamishliju 2004. godine. Sirijska vlada uhitila je 2000 ljudi, a mnogi su bili mučeni. Ostali su se sakrili, a stranka je u Siriji pala u zaborav, baš kao i Öcalanove ideje. Nakon što je 2011. godine izbio ustanak protiv Asada, pripadnici PYD-a vratili su se kućama i organizirali milicije.

Nakon što je 2013, godine u Rojavi formirana samouprava, politika se radikalno promijenila. Umjesto da se vrti oko jedne snažne figure ili središnje vlasti, teritorij je organiziran u kantone, uglavnom samoupravne regije, koje imaju vlastite institucije i vijeća koje donose odluke. Tri Rojavina kantona su u području s kurdskom većinom uz granicu s Turskom, a ostatak Demokratske federacije Sjeverne Sirije također je podijeljen u kantone.

Federacija, kantoni, komune: svima upravljaju po jedan muškarac i jedna žena 

Svaki je kanton podijeljen na seoske komune. Qamishli ima više od 150 komuna. Ona koju je posjetio autor teksta ima 257 domova. Svake dvije godine stanovnici biraju muškarca ili ženu koji upravljaju zajednicom i sastaju se sa supredsjedateljima iz ostalih komuna kako bi rješavali zajedničke probleme. Komuna prodaje plin za grijanje i kuhanje, upravlja zdravstvenom skrbi, razvija lokalne gospodarske projekte i pomaže pomiriti lokalne sporove. Komuna u kojoj je bio Bauer upravo je pomogla riješiti bračni spor i uspostaviti noćne patrole kako bi se poboljšala sigurnost. Druga komuna planira postaviti uličnu rasvjetu.

Vjerojatno najdramatičniji učinak revolucija u Rojavi imala je na žene. Svaka javna institucija, od komuna preko sudova do kantonalnih ministarstava, ima predsjedavajućeg. Kantoni traže da najmanje 40 posto svih političkih pozicija drže žene. I dok su sirijski zakoni temeljeni na šerijatskom pravu, Rojavin društveni ugovor razdvaja religiju i državu. Ukinuti su prisilni brakovi, poligamija i brakovi s djecom. Obrazovni programi potiču žene da budu politički i društveno angažirane pa sve više žena radi izvan svojih domova. Kurdske žene imaju i svoje vojno krilo (YPJ), koje se protiv Islamske države borilo na prvim linijama fronta.

Poginulo 40 stranih dobrovoljaca, od toga 11 Amerikanaca

Za Barryja je ideja obrane ovog radikalnog eksperimenta imala osjećaj hitnosti i moralne jasnoće. Pokret Occupy je zamro, a radikalni desničari, s kojima su se on i njegovi Antifa drugovi nosili kod kuće, nisu bili toliko snažni neprijatelji kao Islamska država. Barry je 2017. kontaktirao YPG na internetu i popunio aplikaciju kako bi postao borac dobrovoljac. "SAD je najveći izvor zapadnih dobrovoljaca", kaže Barryjev irski prijatelj.

Barry i njegovi drugovi kažu kako je 11 od 40-ak stranih šehida ili mučenika došlo iz SAD-a. Za usporedbu, do početka ožujka 2019. u Siriji su u borbama poginula četiri američka vojnika. Nisu svi Amerikanci koji su se pridružili YPG-u ljevičari. Neki su došli zato što žele "ubijati pješčane crnce", objasnio je Francuz, nazovimo ga Bastien. On kaže kako je YPG u svoj postupak provjere dodao pitanja o političkoj ideologiji podnositelja zahtjeva. Neki pokušavaju zaobići ograničenja. Bastien se sjeća jednog aplikanta koji je rekao da je centrist, ali kad je provjerio njegove profile na društvenim mrežama, vidio je gomilu rasističkih i protrumpovih postova.

Nakon što je Barry prihvaćen, doletio je u Sulaimaniyu u iračkom Kurdistanu. Putem je na jednom aerodromu izvan SAD-a, ne želi reći kojem, zaustavljen od američkih službenika i pet sati ispitivan. Kaže kako su provjerili njegov kazneni dosje, pretražili njegov stari profil na Facebooku i potom ga pustili. "Mislim da su bili zabrinuti da ću se pridružiti Daešu. Pitali su me što mislim o islamu", rekao je Barry, koristeći uvredljiv izraz za Islamsku državu.

Barry se vjerojatno ne mora brinuti zbog američkih agenata. Nekoliko je američkih boraca YPG-a otvoreno govorilo o vremenu provedenom u Siriji i dosad nijedan nije procesuiran. Ostale američke drugove također su ispitivali federalni agenti, kaže Barry. Agenti ih nisu upozorili da se ne smiju boriti protiv Islamske države u Siriji, ali im je rečeno da mogu biti optuženi za terorizam budu li okrenuli oružje protiv Turske, NATO-ovog saveznika.

Čitali Che Guevaru i Georgea Orwella

Bilo je manjih sukoba Kurda sa sirijskom vladom, ali s obzirom na to da je Islamska država uglavnom neutralizirana u Siriji, Turska je sad najveća prijetnja Rojavi. Turci smatraju da je YPG ogranak njihova neprijatelja PKK-a. U siječnju 2018. godine turska vojska i savezničke snage Slobodne sirijske vojske (FSA) napale su Afrin, jedini dio Rojave koji nije pod američkom zaštitom, kako bi ga preotele od "terorista" iz YPG-a. Ostatak Rojave vjerojatno će doživjeti istu sudbinu ako se SAD povuče bez dogovora kojim bi se spriječio turski napad.

Nakon što je potajno prešao u Siriju, Barry je sa skupinom stranih novaka prošao mjesec dana vojne i ideološke obuke. Čitali su knjige o gerilskim taktikama Che Guevare, Mao Ce-tunga i vijetnamskog generala Võ Nguyêna Giápa. Jedna od najpopularnijih knjiga u njegovu bataljunu bila je "Homage to Catalonia" ("Kataloniji u čast") Georgea Orwella, u kojoj opisuje svoja iskustva u komunističkoj brigadi koja se u Španjolskom građanskom ratu borila protiv fašista. Čitali su i tekstove PKK-a.

Kad je Barry završio trening, poslan je na front u Deir Ezzor. "To je bio posljednji pravi Daešov džep pa su se žestoko borili. Bio je to njihov kraj", rekao je Barry. Njegov je internacionalni bataljun štitio Sirijske demokratske snage, koje su napredovale protiv Islamske države.

"Američka vojska nije odana Kurdima"

Barryjevi zapovjednici pozivaju zračne napade američkih zrakoplova, a mnogi njegovi suborci u YPG-u dobili su oružje od Pentagona u okviru nastojanja da se naoružaju i obuče skupine koje će se boriti protiv Islamske države, vrijednog 2,2 milijarde dolara. Ipak, Barry prezire američku vojsku: "Oni nisu odani Kurdima. Oni su odani svojoj vlastitoj naciji zato što ljudima djeluje dobro da se bore protiv Daeša i zato što se boje onoga što će Daeš učiniti bijelcima u Americi. Jedini razlog zbog kojeg im je stalo do YPG-a u ovom trenutku je što se borimo protiv zajedničkog neprijatelja. To je sve."

Bastien kaže kako je uništavanje Raqqe, glavnog grada Islamske države, od strane koalicijskog zrakoplovstva 2017. godine bilo opravdano: "Ne volim jednostavne povijesne usporedbe, ali znate li kako je Njemačka izgledala nakon rata? To je nešto što se moralo učiniti. Da, bombardiranje. Bilo je toga dosta, ali što se može? To je bio Daeš. Lako je sad, sjedeći u New Yorku ili tko zna gdje, reći da je trebalo bombardirati malo manje. Dođi, uzmi pušku, bori se, primi metak, pa onda nešto reci."

Neosporno je da je odnos kurdskih postrojbi s SAD-om pretvorio projekt Rojave u nešto više od pokušaja uspostave izravne demokracije i kurdske samouprave. Sve do 2015. godine YPG je uglavnom bio okupiran zadržavanjem ostalih militantnih skupina izvan kurdskih područja. Nakon što su američke specijalne snage intervenirale kako bi spriječile da Islamska država zauzme kurdski grad Kobani, Pentagon je započeo formalni savez s YPG-om, dostavljajući mu oružje i planirajući zajedničke operacije, među ostalim i koalicijske zračne udare.

Fantazija o Siriji kao zametku svjetske revolucije

Problem je bio u tome što je, sklopivši partnerstvo s YPG-om, SAD jačao neprijatelja NATO-ova saveznika. "Mi smo doslovce priopćili YPG-u da moraju promijenili svoj brend. I u roku od jednog dana oni su objavili kako postaju Sirijske demokratske snage. Mislim da je bilo pametno ubaciti 'demokraciju' u naziv", rekao je general Raymond Tony Thomas iz zapovjedništva specijalnih operacija. Prema Thomasu, SDF je imao 50.000 boraca koji "rade na našoj stvari". To što su tisuće tih boraca, a ne Amerikanci, ginule u borbi protiv Islamske države, ostalo je neizrečeno.

Barry je ubrzo po dolasku u Siriju shvatio da je njegova "odluka o dolasku bila ponešto romantična". Rojava nije bila anarhistička revolucija kakvu je zamišljao. Bio je razočaran što i dalje postoje političke stranke i izbori - državne zamke. Ipak, revoluciju u Rojavi i YPG-ovu taktičku alijansu s SAD-om smatra dijelom veće antikapitalističke borbe. Stara marksistička paradigma o uklanjanju kapitalizma drži da radnička klasa treba ustati protiv vladajuće klase. "Ali kapitalizam je sada globalna ekonomija pa radnici više nisu ljudi u ruševnim straćarama u Americi kao nekad. Oni su na mjestima kao što su Latinska Amerika, Jugoistočna Azija, Afrika i Bliski istok. Da bih se učinkovito borio protiv kapitalizma, smatrao sam da moram doći na mjesto gdje radnici odbacuju kapitalizam", objašnjava Barry.

Kad je autor teksta inzistirao na odgovorima o različitim aspektima revolucije, Barry je priznao kako o tome malo zna: "Mi se držimo linije fronta. Nemamo vremena za duge političke razgovore." Mnogo je stranaca koji su se borili u Siriji i koji mogu reći isto. Neki na ovu zemlju gledaju kao na zametak globalne antikapitalističke revolucije. Ostali smatraju da je ona ploča na kojoj mogu iscrtati svoju viziju islamističke države. Neki nisu znali jezik niti imali ikakva saznanja o zemlji prije njihova dolaska. Oni su vojnici koji projiciraju maštarije o Siriji kako bi pronašli smisao u svom ratu.