PAD STANOVNIŠTVA u Kini prošle godine povijesna je prekretnica za tu zemlju, koja će imati velike posljedice i za ostatak svijeta. 2022. u Kini je živjelo 1.41 milijardu ljudi, 850 tisuća manje nego 2021., pokazuju podaci Nacionalnog zavoda za statistiku Kine.

To je prva godina od 1961. da je zabilježen pad stanovništva. No postoji ključna razlika u tome što je prošlogodišnji pad prirodan, a onaj iz 1961. bio je rezultat Velike gladi, ljudski uzrokovane katastrofe. To je bila predzadnja godina tzv. Velikog skoka naprijed, niza ekonomskih i društvenih reformi komunističke partije pod vodstvom Mao Ce-tunga, koje su dovele do masovne gladi zbog koje je preminulo više desetaka milijuna ljudi.

Ekonomija usporava, a Kina još nije bogata

2022. godine i rast kineskog gospodarstva bio je najmanji od 1976., izuzme li se prva godina pandemije. Rast BDP-a bio je 3 posto, puno manje od službene ciljane stope rasta od 5.5 posto. Ta stopa rasta zadovoljila bi visokorazvijene države, ali ne i Kinu, čiji BDP po stanovniku korigiran za cijene još nije dovoljno velik da bi se klasificirala kao država visokog dohotka.

Za usporedbu, Svjetska banka klasificira Hrvatsku kao državu visokog dohotka od 2008. Hrvatski BDP po stanovniku korigiran za razliku u cijenama iznosi 34.314 dolara, a u Kini je 19.338 dolara.

No Kina je druga najveća ekonomija na svijetu zbog same činjenice da ima skoro dvostruko više stanovnika nego EU i SAD-a zajedno. Ujedno je najveći izvoznik na svijetu te najveći svjetski proizvođač velikog broja proizvoda i sirovina. Zbog toga je jako bitno što se ondje demografski događa, a promjene koje su postale jasne zadnjih godina predstavljaju rizik za cijeli svijet.

Povijesna prekretnica, pad stanovništva

Pad broja stanovnika samo je manifestacija šireg problema starenja stanovništva Kine, pada udjela mladih u stanovništvu, i drastičnog pada broja rođene djece godišnje. 2022. rođeno je 9.56 milijuna djece, što je zamjetan pad u odnosu na 10.62 milijuna godinu ranije, i to su najniže razine ukupnog broja rođenih barem od 1950. godine unatoč naporima komunističke partije da potakne obitelji da imaju više djece.

Pad ukupnog broja rođenih tijekom godine je dramatičan, od 17.9 milijuna 2016. do 9.6 milijuna 2022. Ako se trend nastavi u 2023., odnosno ako se rodi milijun manje djece nego prethodne godine, broj rođenih prepolovit će se u samo sedam godina.

Preminulo je 10.41 milijun ljudi, oko 300 tisuća više nego 2021. i najviše u povijesti. Toliki godišnji rast broja preminulih nije prvi u povijesti, ali je najveći od 2008. Kao jedan od kratkoročnih razloga za rast tog broja spominje se i covid-19, a Kina je prijavila da je od ranog prosinca do danas preminulo 60 tisuća ljudi od te bolesti ili s njom.

Glavni razlog pada stanovništva ipak je oštar pad broja rođenih, za čak milijun u odnosu na 2021. Kineski demografi kao razloge za to navode smanjivanje broja žena u fertilnoj životnoj dobi, kasniji ulazak u brak, sve kasniju dob za rađanje prvog djeteta i jednostavno nepostojanje želje za rađanjem djece, odnosno više djece.

Kina stari, rađa se sve manje djece, ekonomski ne dostiže SAD

Demografska kretanja u Kini nisu novost na svijetu, nego jednostavna činjenica demografije. Kina je službeno ušla u zadnju, petu fazu demografske tranzicije.

U prvoj fazi, predindustrijskoj, broj rođenih i broj umrlih bio je podjednak, a rast stanovništva mali ili nikakav. Tijekom druge faze, koju obilježavaju urbanizacija i industrijalizacija, poboljšanje životnih uvjeta (zdravstvena zaštita, sanitacija, higijena, lijekovi...) dovodi do pada smrtnosti (broj umrlih na 1000 stanovnika) i velikog rasta stanovništva.

U trećoj fazi, u vrijeme industrijalizacije, grube stope smrtnosti nastavljaju se smanjivati, stopa broja rođenih na 1000 stanovnika neznatno pada, stopa smrtnosti nastavlja padati i rast stanovništva se nastavlja. Četvrta faza donosi naglo smanjivanje nataliteta i usporavanje rasta stanovništva. Zadnju fazu, u kojoj se nalazi većina razvijenog svijeta i u koju je službeno ušla Kina, karakterizira veći broj starijih od mladih, više umrlih od rođenih i pad stanovništva (bez imigracije).

Stopa nataliteta u Kini, odnosno broj novorođenčadi na 1000 stanovnika, prošle je godine pala na 6.77, što je najniža razina od 1978. godine. To je daleko manje nego u SAD-u (12 na 1000 stanovnika 2022.), a čak i manje nego u EU (10.4 na 1000 stanovnika).

Medijalna dob stanovništva u Kini je 2020. bila 38.4 godine, što znači da je pola stanovništva starije, a pola mlađe od toga. To je već više nego u SAD-u, gdje iznosi 38.2 godine.

Ukratko, Kina prolazi ono što su razvijene zemlje prošle desetljećima prije, ali se u njenom slučaju to događa puno brže. Još 2019. UN je predviđao da će se tek 2031. dogoditi ono što se dogodilo 2021., a to je početak pada stanovništva Kine.

Suprotno od kretanja stanovništva, trenutak u kojem bi gospodarstvo Kine trebalo postati veće od gospodarstva SAD-a stalno se odugovlačio. Predviđalo se da će Kina već do 2026. preteći SAD, za što smo danas sigurni da se neće dogoditi (osim u slučaju kataklizmičkog događaja), pa 2030. ili 2033., a danas analitičari očekuju da će se to dogoditi tek 2050. ili 2060. - ako se uopće dogodi upravo zbog demografskih problema s kojima se Kina suočava.

Naime, stanovništvo SAD-a se svake godine povećava za par milijuna, a procjenjuje se da će se do 2050. povećati na oko 400 milijuna ili više. Kina će do te godine pasti na 1.3 milijarde stanovnika i njezino će stanovništvo biti starije nego u SAD-u.

Politika jednog djeteta - povijesna greška

Iako mnogi smatraju da je politika jednog djeteta odgovorna za pad broja rođenih, to je upitno. Ona je uvedena 1980., nakon što je natalitet već bio padao od 1963. Čak je nakon njenog uvođenja natalitet rastao, sve do 1987. Tek je ranih 90-ih opet pao na razine koje su bile prije uvođenja politike jednog djeteta.

Jasno je iz trenda, često ponavljana mantra da je upravo ta politika omogućila Kini gospodarski uzlet je najblaže rečeno upitna. I druge države svijeta imale su slične padove nataliteta bez drakonskih i nehumanih mjera koje je provodila Kina. Jednostavno se radi o prirodnom procesu demografske tranzicije.

Strah od neodrživog rasta stanovništva bio je raširen među kineskom političkom i znanstvenom elitom 70-ih godina prošlog stoljeća iako su na međunarodnom planu odbacivali ideje o demografskoj kontroli stanovništva kao imperijalističku agendu koju Zapad nameće zemljama u razvoju.

Premda su ih javno u međunarodnoj diplomaciji odbijali, provođene politike smanjivanja broja rođenih pod sloganom "kasnije - dulje - manje" ("wan, xi, shao"), kojima se stanovnike poticalo na kasniju ženidbu, dulje intervale između rađanja djece i općenito manje djece.

No iako bi stopa nataliteta svakako padala, kao i u primjerima država koje su iskusile demografsku tranziciju, ali nisu uvodile drakonske politike, samo provođenje politike jednog djeteta i drugih politika bilo je obilježeno prisilnim abortusima, oduzimanjem djece i nehumanom praksom biranja spola djeteta abortusima.

Rezultat je iskrivljena spolna struktura stanovništva, posebno onog mladog. Tradicionalno se u Kini preferira muško dijete pa se češće abortiralo žensku djecu. 2017. godine rodilo se 117 dječaka na 100 djevojčica. Omjer je još gori ako se radi o drugom i trećem djetetu - preko 150 novorođenih dječaka na 100 novorođenih djevojčica. Zbog toga danas Kina ima problem s nedostatkom žena, odnosno ima 20 do 30 milijuna muškaraca "viška".

Usporavanje Kine dovest će do promjene globalne ekonomske paradigme

Kad je komunističkoj partiji opasnost od demografske krize postala jasna, politika je ukinuta. 2016. godine zamijenila ju je politika dvoje djece, a 2021. ukinute su sve zabrane na broj djece koju par može imati. Čini se da to ipak nije pomoglo.

Posljedice su i ekonomske. Udio radnog stanovništva se smanjio sa 70 posto na 62 posto u zadnjih deset godina. To još nije postao problem, ali je put prema problemu. Radna snaga Kine motor je globalne proizvodnje.

Dob za umirovljenje Kini je jako rana - 60 godina za muškarce i 55 godina za žene. Za očekivati je da će vladajuća komunistička partija ubrzo povećati dob za ulazak u mirovinu kako bi kompenzirala manji priljev mladih radnika.

Kineski radnici, još uvijek puno jeftiniji od onih u SAD-u i Europi, opskrbljuju razvijene države jeftinim proizvodima. To je koristilo i radnicima iz SAD-a i EU zbog toga što su mogli kupovati jeftinije proizvode, a time im je i plaća realno više vrijedila. Isto vrijedi za industriju, koja je mogla nabavljati povoljnije dijelove, poluproizvode i sirovine.

Naravno, to ne znači da će usporavanje Kine biti kataklizmičko. Ipak se radi o dugoročnom procesu čiji će se efekti raspodijeliti na nekoliko desetljeća. No radi se o početku promjene globalne paradigme da Zapad troši, a Kina jeftino proizvodi.

Jednostavno, rad u Kini više neće biti toliko jeftin jer će ga biti sve manje. A to će itekako imati globalne posljedice - premještanje industrije u druge države (prvi kandidat je Indija) i promjenu gospodarskih tokova. Kina će najvjerojatnije ostarjeti prije nego što se obogati.