PREDSJEDNICA Radničke fronte i saborska zastupnica Katarina Peović uputila je prijedlog saboru u kojemu traži da se praznici, koji bi bili neradni dani, a koji padaju u subotu ili nedjelju, prebace na prvi radni dan.

Peović je to predložila u Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima. Kako piše Hina, Peović ističe kako su blagdani i praznici dani odmora za radnike, stoga im treba omogućiti da tim danima ne rade

Ove godine puno praznika pada vikendom

Dodatan poticaj za svoj prijedlog našla je i u činjenici da ove godine velik broj blagdana i praznika pada na vikend, uključujući već prošle 1. svibnja (subota), Veliku Gospu (nedjelja), ali i nadolazeće Božić (subota) te Svetog Stjepana (nedjelja).

Zastupnica argumentira i kako više od 85 zemalja ima regulative za javne praznike i blagdane koji kalendarski padaju u nedjelju. U Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, kada praznici padaju za vikend, neradni se dan prebacuje na prvi idući radni dan, a tako je i u nekim zemljama bivše SFRJ. I Srbija, primjerice, ima takvu praksu, nešto slično imaju Italija i Španjolska, a o kompenzaciji praznika koji padaju na vikend razmišlja i Njemačka.

Odvjetnica Alaburić podržava ideju Peović

Pitali smo za mišljenje odvjetnicu Vesnu Alaburić, odnosno koliko je zakonski moguće ovakvo što izvesti.

"Naravno da je moguće propisati da će neradni biti prvi sljedeći radni dan ako je blagdan ili zakonom utvrđeni neradni dan u nedjelju. Za to je potrebna vrlo jednostavna izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Takvo rješenje postojalo je u bivšoj Jugoslaviji, a postoji i danas u Bosni i Hercegovini", njezine su riječi.

"Postoji i u nekim drugim zemljama. Inicijativu Katarine Peović smatram dobrom i u potpunosti je podržavam", rekla je Alaburić.

Novotny: Hrvatska ima problem s produktivnošću

No, ekonomski analitičar Novotny, kojega je kontaktirao Index, ne slaže se s potrebom za tim.

"Objektivno, svi ti zahtjevi, od onog o neradnoj nedjelji pa do ovoga, vode nas prema porastu kulture nerada. Jedno od temeljnih ekonomskih načela i principa je kompromis između rada i dokolice. Hrvatska je sklona tim diskusijama, koje često idu u prilog dokoličarenju, pa je to jedan od razloga zašto nemamo produktivnost. Hrvatska, dakle, ima veliki problem s produktivnošću i stvaranjem nove vrijednosti, što je osobina postkomunističkih zemalja, kao i onih mediteranskih. Uostalom, grčka kriza nam je pokazala da je produktivnost njihovih radnika bila na razini Turske, a plaće na razini zapadne Europe. Moramo razumjeti, osobito ako želimo bolje živjeti, da se mora više raditi i da bilo koji koncept uz koji se količina rada smanjuje zaustavlja stvaranje novih vrijednosti", objasnio je Novotny.

Dotaknuo se tranzicijskog procesa.

"Hrvatska još uvijek nije dovršila tranzicijski proces prema tržišno orijentiranom gospodarstvu. Slovenija je to davno apsolvirala, a u Hrvatskoj je kultura nerada raširena, kao što je rašireno i rentijerstvo zahvaljujući geografskom položaju. Recimo, njemačka vlada je smanjila radni tjedan na 30 sati i povećala se produktivnost rada, ljudi su našli druge poslove i radili, nisu dokoličarili. U dijelu Hrvatske je kultura rentijerska, tu se radi pola godine, da bi se pola godine moglo dokoličariti. Zato ova inicijativa samo pojačava rentijersku kulturu", njegove su riječi.

Usporedba zagrebačkog i ljubljanskog holdinga

"Tu je, uostalom, i problem niske produktivnosti, posebno u državnom sektoru. Zagrebački holding ima 50 posto nižu produktivnost nego isti u Ljubljani, koji obavlja jednak volumen posla s manje zaposlenih", poručio je. 

"Hrvatska ima jako nisku kulturu rada. Od ukupne populacije tu radi 48 posto ljudi. To je ispod prosjeka. Slovenija je tu na 72 posto. A da ne govorimo o zapadnoeuropskim državama", kaže Novotny.

Nacije koje su razvile institucionalni okvir u korist rada su uspješnije

Rekao je da se odnos kompromisa između rada i odmora u ekonomiji naziva i "labour-leisure trade-off". Spomenuo je djelo Why Nations Fail: The Origins of Power, Prosperity and Poverty autora Darona Acemoglua i Jamesa Robinsona.

"Radi se o sjajnom djelu koje govori zašto nacije nisu bogate. Kazuje da su nacije koje su razvile institucionalni okvir u korist rada uspješnije. Tu je i usporedba Meksika i Sjedinjenih Američkih Država na primjeru američkog grada Nogalesa i meksičkog grada Nogalesa. U oba žive Meksikanci. U američkom je BDP 50 tisuća dolara, a u južnom deset tisuća dolara. No, kultura rada u sjevernom je društveno pravilo, za razliku od meksičkog. A i mi nismo homogeni. Imamo regije, dakle, možemo reći da je Međimurje orijentirano u korist rada, a na jugu je rentijerstvo, tu se misli da se u pola godine može zaraditi i drugih pola godine ne raditi. A da ne govorimo kako stojimo prema ostatku Europe", zaključio je Novotny.