PIPIN Mali bio je prvi franački kralj iz dinastije Karolinga, a živio je u ranom srednjem vijeku, u 8. stoljeću. Bio je sin velikog vojskovođe Karla Martela te otac budućeg kralja Karla Velikog. Njegove odluke dovele su franačku državu u bliže odnose s papom u Rimu, što će uvjetovati europsku politiku ostatka srednjeg vijeka.

Majordom velikih ambicija

Pipin je bio radišan i sposoban čovjek koji je stekao status majordoma u Franačkoj tijekom mladosti. Majordomi su bili lokalni upravitelji u čijoj je nadležnosti bila sva uprava pa su diktirali poreze, raspodjelu žita te ekonomske politike. Najjači među njima imali su i svoju vojsku. Pipin je na poziciji majordoma bio desetak godina tijekom kojih je počeo preispitivati funkciju merovinškog kralja.

Tadašnji kralj bio je samo figura. Hilderik III. rijetko se uplitao u politiku i gospodarstvo te živio lagodnim životom na svom imanju. Dok je uživao u gozbama i pjesmama lokalnih umjetnika, Pipin je okupio najistaknutije plemiće s područja današnje Francuske i slagao plan o njegovoj smjeni.

Ništa bez dozvole pape iz Rima

Prije nego što je to napravio, poslao je pismo papi kako bi dobio njegovu privolu. Srednjovjekovna politika bila je usko povezana s religijom, a kraljevi su bili smatrani božjim odabranicima da vode zemlju. Karolinzi su bili uvjereni kršćani, pa bi ubijanje franačkog kralja bilo direktno protivljenje volji njihovog boga.

Sam Pipin vjerojatno nije vjerovao da će prevariti boga ako smijeni kralja Hilderika, no znao je da mu određeni broj plemića ipak neće dati potporu u borbi protiv kralja ako bog ne stoji uz njega. Uputio je papi poruku u kojoj ga je upitao treba li kralj biti onaj kojemu je to u krvi ili onaj koji stvarno vlada. Papa je, očekujući da će ga Pipin spasiti od Langobarda sa sjevera Apenina, odlučio blagosloviti njegov državni udar.

Udar se dogodio 751. godine i Hilderik je smijenjen. Franačkom od tada vladaju Karolinzi koji će se oslanjati na boga i papu da bi legitimirali svoju vlast. Takve veze natjerat će Pipina, a kasnije i njegovog sina Karla da ratuju s Langobardima. Pipin je porazio Langobarde dvaput te dao bizantski grad Ravenu na upravu papi, tvoreći tako bogatu Papinsku Državu koja će uvjetovati europsku politiku srednjeg vijeka.

Bliskost s papom nastavit će njegovi nasljednici tijekom cijelog srednjeg vijeka

Pipin umire 768. godine, kada na prijestolje stiže Karlo Veliki. On će na Božić 800. godine biti okrunjen novim rimskim carem, nakon što će u dodatnim kampanjama protiv Langobarda pomoći rastućoj moći pape.

Franački kralj i rimski papa svoju moć će dugovati jedan drugom, a takva dinamika zadržat će se ostatak srednjeg vijeka. Franačka se ubrzo raspala na tri velike regije, a istočna regija preuzet će titulu rimskog cara. Regija će, baš zbog rimske titule, svoju državu uskoro nazvati Svetim Rimskim Carstvom. Najpoznatiji vladar Oton I. podići će Carstvo na razinu respektabilne sile u srcu Europe.