IVICA Relković politički je strateg stranke Centar i nezavisni kandidat za gradonačelnika Zagreba.

Ovaj politički analitičar, aktivist i nekadašnji strateg Mosta u međuvremenu se pridružio Daliji Orešković i Marijani Puljak u stranci Centar.

Rođen je 1964. godine u Davoru. Završio je srednju medicinsku školu u Zagrebu. Apsolvirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Oženjen je i otac troje djece. Jedan je od osnivača Obiteljske stranke i suutemeljitelj Hrvatskog rasta, koji je kasnije napustio.

Relković je tijekom Domovinskog rata proveo više od 100 dana u srpskom zarobljeništvu, o čemu je kasnije i pisao u knjizi Zagreb - Međugorje: 113 dana tamnice.

Ovo je njegovih pet omiljenih knjiga.

Odiseja - Homer

Prva pustolovna priča u povijesti književnosti i odmah najveća. I djelo kao sukreacija konačnog kolektivnog autora. Paradoks kako nešto što je prvo, što je "isprobavanje književnosti" može biti tako kolosalno? Povijest čovječanstva je pokazala da se iznenada događaju enormni skokovi u nizu područja. Egipćani nisu samo ni iz čega odjednom gradili piramide i hramove za kakve nisu imali nikakve prethodne učitelje arhitekture nego i nevjerojatno sofisticirano društvo. Odiseja je to nešto prvo i golemo u književnosti. Srećom je nisam čitao kao obaveznu školsku literaturu, nego kao srednjoškolski inat i test može li nešto tako staro i "primitivno" biti zanimljivo. Izgubio sam okladu sam sa sobom i ujedno dobio ono što nisam očekivao. Interes za stare, "dosadne" knjige.

Fragmenti - Predsokratovci

Knjiga u dva sveska koja se ne čita od korica do korica, nego od misaone krhotine do misaone krhotine. Budući da smo danas civilizacija SMS razine komunikacije, bez točke i zareza, velikog slova i pola rečenice, možda bi nam dobro došlo povremeno bacanje oka na ovu knjigu. Fragmenti prvih filozofskih pitanja, često nepotpune misli i krhotine nečeg puno većeg, a vjerojatno izgubljenog. SMS-ovski temelj filozofije. Whats App prepirka od prije dvije i pol tisuće godina tko je što prvi rekao i tko je kome bolje odgovorio. I zajedljivi komentari prvih "hejtera". Tales, prvi filozof, hoda noću i promatra zvijezde, pa padne u bunar. A jedna Tračanka mu otprilike "spusti": Gledao bi zvijezde, a ne vidi tlo pred sobom (ili nosom). Tko želi provjeriti gdje se prije nas shvatilo što je to "tajming" ili kako naći "pravu mjeru", pa i u obećanjima u političkoj kampanji, može slobodno zaviriti u Predsokratovce.

Kreontova Antigona - Miro Gavran

1983., Gavella, prva drama nekog tada golobradog pisca Mire Gavrana i odmah u Gavelli. Drama zbog koje sam zavolio kazalište i od tada godinama "visio" po Gavelli i HNK-u. No, ovo nije prisjećanje važno zbog mene, iako je politika u mnogočemu kazalište, puna predstava bez pravog predloška, "šest lica traži autora". A politička režija često eksperiment uživo, bez anestezije za birače. Ovo je zbog Mire Gavrana, institucije koja hoda među nama. A tada je to bila drska igra mladog pisca s tako opasnom i nedodirljivom temom. Da bi postao živuća institucija, moraš biti takav. Hodati s uzdignutom glavom bez obzira na pokoji bunar i poneku Tračanku.

Čudnovate zgode šegrta Hlapića - Ivana Brlić-Mažuranić

I sve drugo od "hrvatskog Andersena". Matrica Hlapića je zapravo - Odiseja. Mali hrvatski Odisej ide "razgaziti čizmice" njemu nepoznatim svijetom, iz pustolovine u pustolovinu, dok se ne zatvori krug tog pustolovnog lutanja i vrati ga na točku s koje je i krenuo. No, dolazi s toliko temeljito "razgaženim čizmicama" da je usput svojom dobrotom promijenio i pola svijeta. I majstora Mrkonju na kraju. Dječje su priče takve samo po "celofanu", ali ispod se uvijek nalazi dar koji nadilazi "celofan". Samo što mi u hrvatskoj politici ne želimo biti djeca, nego "odrasli". Pa ne mijenjamo ni sebe ni svijet.

Misliti, brzo i sporo - Daniel Kahneman

Knjiga o modelima prosuđivanja i donošenju odluka, intuitivnom brzom (Sustav 1) i svjesnom sporom (Sustav 2). Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomske znanosti 2002. za inovativan rad o donošenju odluka koji je plod njegove intenzivne suradnje s Amosom Tverskim. Pozamašna knjiga se čita kao roman. Iako je stara desetak godina, ja sam je tek sada uzeo u ruke. Nadam se da nije kasno. Za neke buduće odluke.