NIJE tajna da je Hrvatska tek polovično funkcionalna država, barem prema standardima Zapada kojima težimo. Ne može se reći da se radi o propaloj državi, ali ni o potpuno funkcionalnoj.

Plenković je prilikom nedavnog posjeta Zadru dao izjavu za medije koja pokazuje kako je zaista nesvjestan dubine institucionalnih problema koji su od Hrvatske napravili polufunkcionalnu državu, i to primarno zahvaljujući njegovoj stranci, a djelomično zbog nesposobnosti ili nevoljkosti oporbenih stranaka da to promijene. 

Sama izjava, u kojoj sebe i vladu predstavlja kao spasitelje bez kojih u Hrvatsku ne bi došla cjepiva protiv covida te u kojoj tvrdi kako "državi ništa ne fali", miks je državnog apsolutizma Luja XIV. ("Država, to sam ja.") i samozavaravanja o funkcionalnosti institucija Hrvatske države. 

Hrvatskoj itekako "nešto fali"

Nažalost, Hrvatskoj itekako "nešto fali". Fali joj funkcionalno i nepristrano pravosuđe, zdravstveni sustav bez milijarda dugova i višegodišnjih listi čekanja, mirovinski sustav koji će biti održiv u budućnosti, efikasan javni aparat bez uhljeba, zdravo gospodarstvo i tržište rada i još mnogo toga. A velik dio toga što fali, fali zbog toga što je Hrvatska praktički zarobljena država. 

Zarobljena od strane političko-klijentelističke interesne strukture koja je zavladala gotovo svim institucijama u Hrvatskoj. Struktura koja je zarobila Hrvatsku državu se grana od javnog sektora u koji su razmješteni ljudi lojalni toj politički-koruptivnoj strukturi, gdje koriste javne ovlasti na netransparentan, nelegalan i diskriminatoran način tako da favoriziraju same članove te strukture u odnosu na ostale građane. Grana se preko gospodarstva u kojem dominiraju javne i državne kompanije gdje su na upravljačkim pozicijama razmješteni drugi članovi političko-koruptivne strukture pa tako mogu upravljati većinom tokova u gospodarstvu države. Nastavlja se preko medija koji služe primarno kao proširena propagandna ruka navedene strukture i završava kod pravosuđa koje je zadnji stup obrane cijele strukture i provođenja njenih interesa u slučaju ako sve ostale razine to ne uspiju. 

Tako je stvorena zarobljena država, država koja sasvim dobro funkcionira za članove one organizacije koja ju je zarobila. Tim "otmičarima" država vjerojatno i izgleda sasvim funkcionalno i da joj "ništa ne fali". Oni u to mogu iskreno vjerovati, jer praktički i ne žive u istoj državi kao oni koji nisu dio političko-koruptivne interesne strukture. Za njih država funkcionira po sasvim drugim pravilima nego za ostale građane. 

Nema čekanja na preglede, nema odugovlačenja na sudovima, nema problema u pronalasku posla, nema problema s tim da nedostaje još jedan papir, nema problema s pronalaskom poslovnih prilika... Sve se riješi unutar strukture. 

Zarobljena država

Ali po samoj prirodi načina funkcioniranja zarobljene države većina ne može biti član strukture "otmičara" koji njom upravljaju. Sve probleme koje zarobljena država ima, a koji su ustvari od velike koristi političko-koruptivnoj strukturi, mora podnositi i održavati većina građana te države. Bilo da su oni nemoćni da se bore protiv takvog stanja u državi, što im onemogućava pravosudna i gospodarska grana strukture koja je zarobila državu, ili nesvjesni takvog stanja, na što ih potiče politički i medijski dio strukture, takvo stanje se teško mijenja. Jednom kada država uđe u tu fazu, iz nje teško izlazi. Puno je vjerojatnije da će otklizati u stanje propale države nego da će se "izbaviti" iz stanja zarobljene države. A Hrvatska se nalazi u toj fazi. 

Plenkovićevo "...državi ništa ne fali, sve što treba funkcionira..." može značiti samo dvije stvari; ili se toliko dugo i toliko duboko nalazi u politički-klijentelističkoj strukturi da je izgubio vezu sa stvarnosti te stvarno misli da u Hrvatskoj sve funkcionira (što nije istina za većinu građana), ili svjesno obmanjuje one koji nisu uži članovi same strukture koja je zarobila Hrvatsku i od nje nemaju koristi da bi oni nastavili održavati samu strukturu na životu. 

Svakako vrijeđa zdravi razum, s obzirom na to da su građani RH shvatili da ni institucije poput Crvenog križa nisu ostale pošteđene dugog marša kroz institucije koji su napravili članovi političko-klijentelističke strukture koja vlada Hrvatskom, a dobrim dijelom je vezana za HDZ, iako ne isključivo.

Ako im ni humanitarne udruge nisu svete i spremni su ih iskorištavati kao samo još jedan produženi odjel unutar strukture, što onda očekivati od ostalih institucija u Hrvatskoj koje kontroliraju?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala