"NEMAMO teritorijalne pretenzije u Siriji. Samo želimo osigurati da se ljudima vrati njihova zemlja. Ušli smo u Siriju da bismo okončali vlast tiranina Asada.” Ovim riječima je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan 2016. godine opravdao svoju vojnu intervenciju u Siriji.

Bezobzirni interesi

Ali iza uzvišenih riječi turskog predsjednika skrivali su se bezobzirni interesi. Ankara je od prvog dana rata u Siriji podržavala naoružanu oporbu i odlučno inzistirala na svrgavanju diktatora Bašara al-Asada. Pet godina kasnije Turska je uspostavila trajnu vojnu nazočnost u sirijskom pobunjeničkom uporištu - Idlibu.

Danas se Turska strateški smatra najvećim pobjednikom u Siriji, dok su Rusija i Iran najveći gubitnici. Moskva je bila najvažniji saveznik Asadovog režima, a Teheran ga je podržavao slanjem paravojnih snaga. "U usporedbi sa situacijom od prije dva tjedna sada se može reći da je Turska definitivno pobijedila u Siriji”, kaže za Deutsche Welle Zaur Gasimov, stručnjak za tursko-ruske odnose na Njemačko-turskom sveučilištu u Istanbulu.

Turska će profitirati

Ankara će, prema njegovim riječima, blisko surađivati s budućom vladom Sirije. "Turska će biti intenzivno uključena u obnovu i ostati glavni investitor u ratom razorenoj Siriji.”

Gasimov smatra da će Turska i gospodarski profitirati od obnove Sirije, posebno kroz angažman turskih građevinskih firmi. Politički analitičar Berk Esen sa sveučilišta Sabanci u Istanbulu dodaje: "Iako je turska politika prema Siriji dugo smatrana neuspješnom, Erdogan je uvijek ponavljao da će Asad jednog dana pasti. Sada će na tome dobiti političke bodove.”

Indirektna podrška?

"Turska je imala ključnu ulogu u posljednjoj ofanzivi. U novoj Siriji Ankara će to iskoristiti kako bi proširila svoju sferu utjecaja,” uvjeren je Berk Esen. Turska podržava Sirijsku nacionalnu armiju (SNA) i kontrolira velike dijelove sjeverne Sirije. Također je razvila određene veze s islamističkom grupom Hayat Tahrir al-Šam (HTS), iako Ankara negira bilo kakvu umiješanost u njihovu ofanzivu. Iako Turska službeno ne podržava HTS – i čak ga smatra terorističkom organizacijom – podržavala je neke paravojne snage sa sjevera Sirije, koje su sudjelovale u ofanzivi.

"Legitimno je pretpostaviti da Turska indirektno vojno podržava HTS”, kaže stručnjak za Bliski istok André Bank s GIGA instituta u Hamburgu. "HTS je nedavno nabavio novo oružje, uključujući dronove i raketne sustave. Može se pretpostaviti da to dolazi iz Turske”, dodaje Bank. Njegov kolega Simon Mabon sa sveučilišta Lancaster je oprezniji: "To je netransparentna tema. Ne znamo točno u kojoj mjeri je Turska zaista podržala ovu ofanzivu”, kaže Mabon.

Turska, članica NATO-a, ima dobre odnose s Rusijom i Iranom, što redovito izaziva iritaciju kod zapadnih saveznika. Ipak, Gasimov ne očekuje prekid odnosa između Moskve i Ankare zbog posljednjih događaja. On predviđa da će se bilateralni odnosi dodatno produbiti: "Asadov pad čini Tursku još važnijom za Rusiju.”

Budućnost Kurda?

Službeni cilj Turske na sjeveru Sirije je spriječiti stvaranje teritorijalne jedinice Kurda. Ankara strahuje da bi u regiji mogla nastati kurdska država.

Snage koje podržava Turska djeluju protiv kurdskih milicija i zauzele su posljednjih dana područja na sjeveroistoku Sirije, uključujući grad Manbidž. Sirijske demokratske snage (SDF), koje kontroliraju dijelove sjeverne Sirije, smatraju se sirijskim ogrankom PKK - Kurdistanske radničke stranke. Turska je od 1984. godine u sukobu s PKK, koji je u Europskoj uniji klasificiran kao teroristička organizacija.

"U budućnosti bismo u Siriji mogli vidjeti autonomnu kurdsku regiju poput one u Iraku. Razlika je samo u tome što je na planinskom sjeveru Iraka Kurdima lakše braniti teritorije. U ravničarskim dijelovima Sirije to bi moglo biti teže”, kaže Berk Esen. Zasad je još uvijek nejasno kako će se HTS ponašati prema Kurdima i drugim manjinama poput kršćana.