Bitka na Mišaru
MIŠAR je mali srpski grad u Mačvi. Broji tek nešto više od dvije tisuće stanovnika, no u srpskoj povijesti vrlo je važan. Tamo se odigrala važna bitka tijekom Prvog srpskog ustanka u kojoj su pobunjenici obranili utvrdu od brojčano nadmoćnijeg neprijatelja. Bitka je važna jer simbolizira buđenje srpskog nacionalizma u prvoj polovici 19. stoljeća.
Srpski ustanak bio je samo stvar vremena
Srbi su stoljećima živjeli pod Osmanskim Carstvom. Gledali su kako se Carstvo pretvara iz respektabilne i moćne države u perifernu silu koja nema budućnost. Kada je osmanska blagajna ostala prazna, vlasti su brže-bolje nabile nove poreze kako bi opstao dotadašnji sustav. Takva je politika dodatno osiromašila periferiju Carstva, gdje su ionako vladali siromaštvo te nizak standard života.
Da bi stvar bila gora, 1801. godine Osmanlije su oduzeli prava lokalnim vlastima i počeli provoditi tiraniju. Janjičari koji su vladali u Srbiji su u nekoliko godina naljutili baš svaku osobu koja je živjela na srpskom teritoriju, pa su preventivno pobili još sto pedeset srpskih knezova kako bi spriječili bilo kakav ustanak. Posljedica "seče knezova" bila je suprotna - srpski narod, bogat i siromašan, plemenit ili ne - pobunio se protiv osmanske vlasti i okupio se oko Karađorđa. Počeo je Prvi srpski ustanak.
Bitka protiv četiri puta brojnijeg neprijatelja
Bitka na Mišaru započela je 13. kolovoza 1806. Borbe su započele na podnožju brda gdje je 40.000 osmanskih trupa pokušalo osvojiti utvrdu koju su držali pobunjenici. Srpska je vojska brojila tek nešto više od 10.000 ljudi. Tijekom tri dana borbe nije bilo jasno koja će strana na kraju pobijediti.
U jednom trenutku su osmanske snage bježale pred Srbima koji su se spustili s brda, u drugom su pak Srbi bježali od osmanske konjice. Osmanske snage predvodio je Mehmed-beg Kulenović, koji je u zadnjim fazama bitke i poginuo. Srpska je vojska uspjela otjerati neprijatelja do 15. kolovoza, unatoč velikim ljudskim žrtvama.
Ipak, Prvi srpski ustanak završio je 1813. godine, kada su Osmanlije ponovo preuzeli kontrolu nad Srbijom, a u Beogradu su porobljene obitelji pobunjenika. Sela za koja se smatralo da su podupirala pobunu su spaljena. Osmanlije nisu naučili baš ništa iz ranijih iskustava te su isprovocirali Drugi srpski ustanak pod vodstvom Miloša Obrenovića 1815. godine, nakon kojeg je Srbija dobila autonoman status.
Bitku na Mišaru ovjekovječio je srpski pjesnik Filip Višnjić. U svojim je pjesmama koristio nacionalne motive i pričao priču srpskoga naroda. Njegova pjesma Boj na Mišaru govori o Kulenovićevoj ženi koja čeka vijesti s bojišta. Pjesme mu se uglavnom tiču Prvog srpskog ustanka te danas služe kao povijesni izvor za srpsku povijest 19. stoljeća.