NA DANAŠNJI dan 1823. godine američki je predsjednik James Monroe održao govor u američkom Kongresu. Trebao je to biti njegov uobičajeni govor, koji svake godine održava o stanju Unije, no postao je povijesni jer se radi o početku politike izolacionizma u SAD-u.

Izolacionizam na 100 godina

Monroe je najavio kako će se od tada svaki novi pokušaj europske kolonizacije na prostoru Sjeverne i Južne Amerike smatrati činom agresije te će izazvati američku intervenciju. Rekao je kako je doba europskog imperijalizma u Novom Svijetu završilo te da se Europa treba baviti svojim postojećim kolonijama, a Ameriku prepustiti Amerikancima.

Europske sile to nije previše diralo. Mnogi od njih najveći dio sredstava uložili su u već postojeće kolonije, poglavito u Africi, jedino je Španjolska imala neke važne kolonije na zapadu, koje je isto tako izgubila do kraja stoljeća. U trenu kada je SAD porobio i osvojio zapadne dijelove kontinenta, na red su došli Karibi odakle su istjerali Španjolce.

"Europa je recept za nevolju"

Monroe je dijelio mišljenje s većinom političara kada su u pitanju europske sile. Oni su smatrali da je svako petljanje s Europljanima nešto što samo može napakostiti Americi. Trebalo je pustiti Europljane da sami vode svoje poslove i fokusirati se na vlastiti dio svijeta. U narednih sto godina SAD se tako posvetio svojoj ekspanziji, građanskom ratu i industrijalizaciji.

Za to vrijeme u Europi su se dogodili Krimski rat, ujedinjenje novih europskih zemalja u centru kontinenta te podjela Osmanskog Carstva.

Izolacija ili imperijalizam?

Monroeova doktrina napuštena je tek u vrijeme Prvog svjetskog rata. Američki predsjednik Woodrow Wilson poslao je američke vojnike u Europu kako bi okončao rat. Javnosti je predstavljeno da će se SAD boriti protiv zla i nemorala koji se širi iz Berlina, premda je stvarni razlog bila činjenica da se američka elita bojala da Velika Britanija i Francuska neće moći vraćati svoje kredite ako se rat oduži.

Monroeova doktrina ostala je zapamćena u povijesti ne samo zbog perioda kada je vrijedila već i zato što su se na nju pozivali mnogi američki predsjednici 20. stoljeća (Kennedy, Johnson, Reagan). Podsjećali su američku javnost na važnost američkog izolacionizma, premda je taj pojam u 20. stoljeću više značio sposobnost Amerike da se upliće u unutarnje poslove raznih latinoameričkih država nego nekakvu izolaciju.

Monroeova doktrina relativno je nevažan pojam Europljanima, ali je zato nešto o čemu se puno više priča u Latinskoj Americi. Tamošnji narodi u doktrini vide pojam koji predstavlja početak američkog imperijalizma te destabilizaciju južnoameričkog društva čim se negdje pojavi vodstvo ili vlada koja ne odgovara Washingtonu.