POSEBNO povjerenstvo Europskog parlamenta nedavno je opisalo metode Kremlja za uplitanje u demokratske procese. Jedna od meta Kremlja je Europski parlament, stoji u izvješću odbora od ožujka prošle godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Zastupnici lojalni Moskvi mogu javno zauzeti proruske stavove na službenim sjednicama i lobirati za interese Kremlja. Putem mreže otvorenih podataka moguće je pratiti "putinističke političare" u Europskom parlamentu - samo proučite kako svaki zastupnik glasa kada su u pitanju rezolucije vezane uz Rusiju i njezine saveznike, piše EUobserver.

Novaja-Europe prikupila je podatke na temelju rezultata glasanja u Europskom parlamentu u posljednje četiri godine. Evo uvida u to tko, kako i zašto brani interese Kremlja u Bruxellesu.

Glasanja o Rusiji

Europski parlament je krajem studenoga 2022. većinom glasova usvojio rezoluciju kojom se traži označavanje Rusije kao državnog sponzora terorizma.

Odluku su podržala 494 zastupnika (članova Europskog parlamenta) od njih ukupno 705. Preostali zastupnici, posebice oni koji su bili prisutni na sjednici i glasali protiv rezolucije (58 glasova) ili bili suzdržani (44 glasa), našli su se u središtu medijske pozornosti. Razni mediji pokušavali su identificirati skupinu europarlamentaraca lojalnih Kremlju i pokazalo se da su neki od njih doista povezani s Rusijom.

Međutim, rezolucija iz studenoga nije bila prva prilika da se otkrije koji zastupnici u Europskom parlamentu podržavaju režim ruskog predsjednika Vladimira Putina. Novaja-Europe proučavala je podatke o rezultatima glasanja u Europskom parlamentu u posljednje četiri godine i uspjela izdvojiti nekoliko obrazaca ponašanja nekih europarlamentaraca.

22 rezolucije vezane za Rusiju i Ukrajinu od 2019.

Aktualni saziv Europskog parlamenta djeluje od 2019. Od tada do siječnja 2023. članovi su glasali o ukupno 22 rezolucije koje su izravno povezane s kršenjem ljudskih prava od Kremlja, ratom u Ukrajini ili antiruskim sankcijama.

Po jedna rezolucija usvojena je 2019. i 2020., sedam rezolucija 2021., njih 12 tijekom 2022., a jedna je izglasana u siječnju 2023. Još jednu rezoluciju koja poziva Rusiju da oslobodi političke zatvorenike usvojio je Europski parlament 16. veljače 2023., iako analiza tog glasanja nije uključena u ovu istragu.

Europski parlament počeo je razmatrati rezolucije vezane uz trovanje političara Alekseja Navalnog 2020. godine. Takozvani europski Magnitsky Act, EU alternativa istoimenom američkom zakonu usvojenom 2012. godine kojim se osuđuju stalna kršenja ljudskih prava u Rusiji, usvojen je u srpnju 2021. godine. Prva rezolucija o ratnim zločinima koje su počinile ruske plaćene snage iz Wagnera pojavila se u studenom 2021.

Ponekad bi Europski parlament u svoje rezolucije uključio nekoliko ruskih kršenja odjednom u paketu. Na primjer, u lipnju 2021. zastupnici su osudili proglašavanje nekoliko europskih i američkih javnih organizacija nepoželjnima u Rusiji, kao i pritvaranje oporbenog političara Andreja Pivovarova, sve u isto vrijeme.

Nakon 24. veljače 2022., 10 od 12 usvojenih rezolucija odnosilo se na ukrajinski rat i njegove posljedice.

EU je osudila agresiju Rusije, podržala usvajanje dodatnih mjera za osiguranje prehrambene sigurnosti i zaštitu obitelji s djecom koje bježe iz Ukrajine te označila Rusiju kao državu sponzora terorizma, a Holodomor kao genocid. Zastupnici Europskog parlamenta glasali su za osnivanje suda za istragu zločina ruske agresije na Ukrajinu u siječnju 2023.

Većina podržava antiruske rezolucije

Od 705 zastupnika u Europskom parlamentu, 531 (75 posto) podržao je antiruske rezolucije. Protiv je glasalo u prosjeku nešto više od 40 (6%), a isti udio (6%) bio je suzdržan.

Osim odabira između ove tri opcije, europarlamentarac može jednostavno ne sudjelovati u glasanju tako da ne dođe na sjednicu ili ne "pritisne gumb", ostavljajući svoj stav neotkrivenim. U ukupnom paketu samo 4.3% zastupnika u Europskom parlamentu koristilo je ove dvije metode od 2019. do 2022.

No, izračuni Novaja-Europe pokazuju da je udio neizjašnjenih zastupnika bio tri puta veći kada su u pitanju antiruske rezolucije. Takvo odstupanje teško da bi moglo biti slučajno i znači da su neki od europarlamentaraca namjerno odabrali strategiju da ne glasaju o dokumentima vezanim uz Rusiju.

Foto: Novaya Gazeta

Populisti i radikali, ekstremno lijevi i ekstremno desni, češće podržavaju Putina

Izračuni Novaja-Europe pokazuju da stranke s populističkom ili radikalnom politikom češće od ostalih glasaju protiv rezolucija koje kritiziraju Putina. Neke od tih putinističkih stranaka uključuju francuski Nacionalni skup, Alternativu za Njemačku (AfD) i grčku Syrizu.

Međutim, "faktor učinka" svake od tih strana je drugačiji. Prije svega to ovisi o tome koliko te stranke imaju mjesta u Europskom parlamentu, a druga važna karakteristika je koliko su dotični europarlamentarci spremni podržati interese Moskve. Na primjer, neki otvoreno glasaju protiv rezolucija, dok drugi koriste oprezniji pristup i radije su suzdržani ili uopće ne glasaju.

Također, iako bi moglo zvučati kontroverzno uključiti poljsku vladajuću stranku Pravo i pravda (PiS) na popis putinističkih stranaka, s obzirom na poljsku potporu Ukrajini u ratu, podaci ipak govore da su među najčešćim apstinentima bili europarlamentarci iz PiS-a.

Stranka Marine Le Pen i AfD najkorisnije za Kremlj

Iz ove perspektive stranke Nacionalni skup i Alternativa za Njemačku i dalje su najkorisnije za Kremlj: zajedno imaju 28 mjesta u Europskom parlamentu, a njihovi europarlamentarci često glasaju protiv antiruskih rezolucija.

Stranku Nacionalni skup od studenog 2022. vodi 27-godišnji Jordan Bardella. Nema sumnje, međutim, da je Bardella lojalan svojoj prethodnici Marine Le Pen, a očito je da ona pazi na stegu zastupnika svoje stranke u Europskom parlamentu.

Ovu stranku optuživali su za financijske veze s Kremljom i prije rata u Ukrajini. I premda je Le Pen nakon 24. veljače, tijekom svoje predsjedničke kampanje, osudila agresiju Rusije i čak uništila predizborne letke na kojima je bila njezina fotografija s Putinom, na europskoj razini zastupnici njezine stranke češće glasaju za interese Moskve od ostalih. Na primjer, Jordan Bardella bio je suzdržan ili je glasao protiv u 17 od 22 slučaja koji su analizirani.

Zastupnici u Europskom parlamentu iz ekstremno desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD) glasali su u znak solidarnosti sa stajalištem Kremlja čak i češće nego njihovi francuski kolege prije rata.

Tino Chrupalla, supredsjedavajući AfD-a, posjetio je Rusiju više puta, susrevši se sa Sergejem Lavrovom, ruskim ministrom vanjskih poslova. Chrupalla je i nakon 24. veljače govorio protiv antiruskih sankcija i vojne pomoći Ukrajini.

Ruska invazija na Ukrajinu utjecala je na ponašanje predstavnika AfD-a na nacionalnoj razini jer se u prvim mjesecima rata smanjio broj "Putinverstehera" (ljudi koji imaju razumijevanja za Putina), barem onih retoričkih. Ali na europskoj razini svaki europarlamentarac AfD-a nakon 24. veljače barem nekoliko puta nije podržao antiruske rezolucije.

I među članovima manjih stranaka postoji skupina europarlamentaraca "korisnih" za Kremlj.

Komunisti praktički uvijek glasaju protiv antiruskih rezolucija

Dva zastupnika u Europskom parlamentu iz Komunističke partije Grčke i Komunističke partije Portugala gotovo uvijek glasaju protiv antiruskih rezolucija. Dva zastupnika u Europskom parlamentu iz češke nacionalističke i antiimigracijske stranke Sloboda i izravna demokracija također često ustaju u obranu interesa Moskve.

Ovakvi postupci malih stranaka ne mogu ni na koji način utjecati na konačnu odluku, ali istovremeno daju priliku ruskim državnim medijima da proglase kako u Europi nedostaje jedinstva.

Zastupnici u Europskom parlamentu iz grčke krajnje lijeve Syrize i krajnje desne Slobodarske stranke Austrije djeluju opreznije, ali također ispunjavaju naloge Kremlja. Članovi tih stranaka rijetko glasaju otvoreno protiv antiruskih rezolucija, ali se često suzdržavaju od glasanja.
Među najčešćim apstinentima su zastupnici Prava i pravde (PiS), trenutno vladajuće stranke u Poljskoj.

Novaja-Europe doznaje da je svaki od 24 zastupnika ove stranke u Europskom parlamentu barem jednom odlučio biti suzdržan, ali istodobno nitko nikada nije izričito glasao protiv između 2019. i 2023. godine.

I premda iz PiS-a, čije vodstvo sada zauzima izrazito oštar stav prema Moskvi nakon početka rata u Ukrajini, nije bilo takvih nedoumica, članovi stranke prije 24. veljače povremeno su zauzeli nejasan stav o ruskim pitanjima.

Prije invazije na Ukrajinu zastupnici u Europskom parlamentu iz mađarske vladajuće stranke Fidesz i najveće talijanske desničarske stranke Lega također su se radije suzdržali od glasanja o antiruskim prijedlozima. Osnivače ovih dviju stranaka, Viktora Orbána i Mattea Salvinija, često se optužuje za neformalne veze s Kremljom.

Zastupnici u Europskom parlamentu, za koje se može sumnjati da simpatiziraju Kremlj, često se ne drže jedne posebne taktike kada glasaju o antiruskim rezolucijama, već kombiniraju glasove protiv, suzdržanost i odbijanje sudjelovanja u glasanju. Ponekad čak i podržavaju te dokumente.

Rang lista

Kako bi se izbjegla zabuna, Novaja-Europe napravila je rang-listu zastupnika u Europskom parlamentu čiji su glasovi na ovaj ili onaj način iskorišteni za promicanje interesa Rusije.

Tatjana Ždanoka, članica Latvijsko-ruskog saveza poznata po svom otvorenom proruskom stavu, predvodi listu - odbila je 20 od 22 analizirane rezolucije.

Ždanoka je vrlo otvorena u pogledu svojih stavova. Godine 2014. odobravala je aneksiju Krima i otputovala u Rusiju 2018. kako bi promatrala predsjedničke izbore. Zatim je priznala da je bilo kršenja pravila, ali je dodala da ih je po njezinu mišljenju bilo "malo i rijetko". Dana 11. ožujka 2022. Ždanoka i njezini članovi stranke održali su skup ispred misije EU u Rigi kako bi iskazali podršku Rusiji. Događaju je nazočilo oko 200 ljudi. Tatjana Ždanoka ne može biti izabrana u latvijski nacionalni ili gradski parlament jer je nakon 1991. radila u Latvijskoj komunističkoj partiji. No, to je ne sprječava da od 2004. redovito dolazi u Strasbourg, gdje se nalazi Europski parlament.

Gunnar Beck iz AfD-a, još jedan javni pristaša Kremlja, odbacio je 18 od 22 rezolucije o Rusiji i ratu u Ukrajini.

Poput Ždanoke, Beck se ne libi javno govoriti o svojim proputinovskim stavovima. U rujnu 2021. promatrao je parlamentarne izbore u Rusiji. "U Rusiju sam stigao bez najave. Zasad vidim da su izbori dobro organizirani", rekao je tada za Izvestiju. Medijska izvješća sugeriraju da je posjetio Rusiju na poziv Vjačeslava Volodina, predsjednika donjeg doma ruskog parlamenta. Donji dom platio mu je let za Moskvu i sobu u hotelu Radisson Slavjanskaja. Jedno noćenje u apartmanu u ovom prestižnom hotelu u centru Moskve može koštati do 310 eura.

Međutim, ne mogu se svi koji često glasaju protiv rezolucija protiv rata i Kremlja automatski smatrati proputinovskim zastupnicima u Europskom parlamentu.

Popis Novaja-Europe sadrži imena ljudi čiji se politički stavovi mogu općenito opisati kao radikalni. Njihovi stavovi mogu varirati od krajnje ljevice do krajnje desnice, ovisno o strankama koje predstavljaju. Ono što ih spaja jest činjenica da se njihove pozicije drastično razlikuju od europskih mainstream svjetonazora.

Neki zastupnici u Europskom parlamentu doista su dosljedni u svom radikalizmu: neselektivno se protive osudi ruske agresije u Ukrajini ili kršenja ljudskih prava u Turskoj i Kini.

Marcel de Graaff, europarlamentarac nizozemske euroskeptične Stranke za slobodu, predvodnik je u ovom smislu.

Metodično je glasao protiv svih 20 ključnih rezolucija i protiv 16 od 22 antiruska dokumenta, odlučivši propustiti sjednice u drugim slučajevima. Zbog svog radikalizma De Graaff je u listopadu 2022. napustio krajnje desnu frakciju Identitet i demokracija u Europskom parlamentu, koja ujedinjuje Alternativu za Njemačku i Nacionalni skup Francuske. De Graaff je tada najavio da želi stvoriti vlastitu frakciju u parlamentu.

Podjednako radikalnima smatraju se češki europarlamentarac Ivan David, kao i Konstantinos Papadakis i Lefteris Nikolaou-Alavanos iz Grčke te slovački Milan Uhrík.

Ovi su zastupnici Europskog parlamenta također glasali protiv većine ključnih rezolucija koje je odabrala Novaja-Europe. Sva četiri političara predstavljaju manje populističke stranke čiji je utjecaj na politiku na nacionalnoj razini zanemariv.

Nema odgovora na upite

Novaja-Europe poslala je 43 zahtjeva za komentare zastupnicima u Europskom parlamentu koji najčešće odbijaju antiruske rezolucije. Do trenutka objave ovog teksta stigla su samo dva odgovora. Jedan od njih bio je od slovačkog zastupnika u Europskom parlamentu Milana Uhríka.

Uhrík je objasnio da ne može podržati rezolucije EU parlamenta koje "osuđuju samo jednu stranu, a čiji autori ostaju slijepi na još krvavija djela koja su počinile zapadne zemlje ili njihovi saveznici". Uhrík smatra da bi Europa trebala jednako tretirati sve slučajeve slične ruskom napadu na Ukrajinu.

"Nemam dojam da neke svjetske sile slušaju druge, već se miješaju u njihove unutarnje stvari i pokušavaju ih kontrolirati. Jedina stvar koju želim je pošten pristup."

"Nikada neću slijediti gomilu", odgovorio je još jedan europarlamentarac Miroslav Radačovský iz slovačke stranke Patriot. Kad ga je Novaja-Europe kasnije upitala vjeruje li da ozloglašena Wagnerova grupa nije počinila kršenja ljudskih prava, priznao je da to pitanje nije proučavao prije glasanja.

S druge strane, Raphaël Glucksmann, francuski europarlamentarac lijevog centra i predsjednik Posebnog odbora za strano uplitanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformacije, koji posebno analizira miješanje Kremlja u politiku EU, rekao je za Novaja-Europe da "glasovi stranaka krajnje ljevice i krajnje desnice protiv antiruskih rezolucija potvrđuju da u Europskom parlamentu postoje ideološke snage koje se protive slobodi Ukrajine i europskim načelima".

Glucksmann vjeruje da se europarlamentarci koje je Novaja-Europe identificirala zbog promoskovskih glasova mogu podijeliti u dvije kategorije: "korisni idioti i pristalice Vladimira Putina". Prvi se mogu pripisati skupini radikalnih političara koji se načelno protive europskim mainstream politikama.

Potonji su vjerojatno uspostavili poseban odnos s Moskvom. "Tko od njih to radi iz uvjerenja ili interesa, tek treba utvrditi", dodao je Glucksmann.
U međuvremenu, nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu koji su podržali Rusiju svojim glasovima od 2019. do 2021. revidirali su svoj pristup nakon invazije Moskve na Ukrajinu. Ne radi se o tome da sada podržavaju antiratne dokumente, nego se odlučuju suzdržati se ili potpuno preskočiti sjednice.

Jedan od njih je Cipranin Giorgos Georgiou (Progresivna stranka radnog naroda). Nije podržao niti jednu antirusku rezoluciju od početka rata prije godinu dana. Nakon što je prvi dokument usvojen 1. ožujka 2022., Georgiou je objasnio da rezoluciju treba još doraditi jer ne uzima u obzir "širenje NATO-a prema istoku kao faktor destabilizacije".

Ipak, kako je 2022. odmicala, prešao je na suzdržanost, odbijanje glasovanja ili propuštanje onih sjednica na kojima se raspravljalo o sličnim dokumentima. Georgiou još nije glasao ni za jednu rezoluciju kojom se osuđuju postupci Rusije.

Jérôme Rivière (krajnji desničar iz francuskog Reconquêtea) također je promijenio svoj modus operandi. U predratno vrijeme, baš kao ni Georgiou, nije podržavao nikakve rezolucije vezane za Rusiju. Međutim, u 2022. godini njegova glasačka evidencija pokazuje mnogo suzdržanih glasova ili odbijanja prisustvovanja sjednicama.

Francuzi Gilbert Collard i Jean-Paul Garraud, kao i Grk Ioannis Lagos također su prilagodili svoju glasačku taktiku zajedno s nekoliko drugih zastupnika u Europskom parlamentu, uključujući Tatjanu Ždanoku (Latvijsko-ruska unija). Odlučili su podržati nekoliko rezolucija, ali su često preskakali sjednice na kojima se glasalo o dokumentima koji osuđuju Kremlj.

Moguće je da se u parlamentu formira nova skupina europarlamentaraca koji su se dosad dvoumili, da su prije rata glasali protiv antiruskih rezolucija, ali su nakon 24. veljače podržali većinu.

Među njima su Eugenia Rodríguez Palop (ljevičarski Unidas Podemos iz Španjolske), Helmut Scholz (Linke iz Njemačke) i pet francuskih zastupnika u Europskom parlamentu iz Nacionalnog skupa: Gilles Lebreton, Jean-François Jalkh, France Jamet, Catherine Griset i Jean-Lin Lacapelle.

Pad podrške Kremlju tijekom 2022.

Tijekom 2022. svi su oni podržali većinu rezolucija, vrlo rijetko protiveći se dokumentima koji se odnose na Rusiju. Teško je procijeniti koliko će ovaj trend pada broja glasova za Kremlj biti dosljedan. Promjena taktike ne znači uvijek i promjenu pozicije.

Najvatreniji pristaše Moskve u Europskom parlamentu vjerojatno su 2022. naučili djelovati s više opreza, ne samo otvoreno se protiveći rezolucijama protiv Kremlja, već pribjegavajući drugim sredstvima. Također je moguće da su odustali od lobiranja za interese Rusije u parlamentu te su se umjesto toga prebacili na druge forume.

Ovi europarlamentarci imaju što naučiti od Silvija Berlusconija, Putinova bliskog prijatelja. Berlusconi, bivši talijanski premijer, sada zauzima mjesto u Europskom parlamentu zajedno sa svojim kolegama iz stranke Forza Italia.

Od prošlih izbora za Europski parlament, bivši talijanski čelnik samo je dva puta glasao za antiruske rezolucije. Unatoč tome, on ne bi dospio na listu proputinovskih europarlamentaraca. Razlog tome je što Berlusconi ne glasa protiv, ne apstinira i ne odbija glasati kad mu se ukaže prilika.

U 15 od 22 slučaja Putinov pajdaš nije se ni pojavio na sjednicama EP-a usredotočenim na "rusko pitanje". Moglo bi se reći da bivši talijanski premijer rijetko dolazi na sjednice. No, to je samo djelomično točno - u razdoblju od 2019. do 2022. Berlusconi je izostao s oko 30 posto sjednica parlamenta, dok udio sjednica vezanih uz Rusiju koje je propustio prelazi dvije trećine.