NEVJEROJATNO je da do sada nitko nije odgovarao zašto je u obnovu maksimirskog nogometnog stadiona ulupana gotovo milijarda kuna, a nalazi se gotovo u raspadajućem stanju, kao što je nevjerojatno da se još uvijek vuku repovi oko izgradnje 6 dvorana za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu te da nitko nije ni odgovarao za sumnjiv projekt izgradnje nogometno-atletskog kompleksa na Sveticama, da bi danas gotovo isti ljudi iz tih afera potegnuli pitanje izgradnje nacionalnog stadiona za potrebe hrvatske nogometne reprezentacije. Gledajući, naravno, svoje osobne interese i vlastitu korist.

Najnetransparentniji pravni subjekt u Hrvatskoj, a to je svakako Hrvatski nogometni savez (HNS) u kojem je i dalje izvršni direktor Damir Vrbanović, nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora, zalaže se ne samo za izgradnju stadiona u Velikoj Gorici nego i da bude voditelj tog nacionalnog projekta. Uskočki optuženik Milan Bandić, trenutno na čelu grada Zagreba, spreman je napokon odustati od obnove Maksimira, gdje se u nedovršeno zdanje ulupalo gotovo milijardu kuna, te želi biti glavni nositelj projekta izgradnje novog stadiona u zagrebačkom predjelu Kajzerica za potrebe GNK Dinama i reprezentacije. Kada je već velik novac u pitanju, u sve se uplela i stranka HDZ, nepravomoćno osuđena za izvlačenje državnog novca u slučaju Fimi media. Šef HDZ-a Andrej Plenković nedavno je tako iskoristio nacionalno-nogometnu euforiju te najavio potrebu izgradnje nacionalnog stadiona iza kojeg bi stajala vlada RH. Što nam onda može poći krivo?

Krenimo redom.

Vladin projekt spalionice javnog novca

Hrvatska već ima bolno iskustvo kada aktualna politika u jeku nacionalne euforije želi provući nacionalne projekte. Naravno, riječ je o izgradnji tzv. šest spalionica javnog novca, odnosno dvorana za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine.

U taj projekt ulupalo se oko 1,8 milijardi kuna i primjer izgradnje rukometnih dvorana u doba Ive Sanadera bio je savršen dokaz sprege politike i građevinara. Kako je dokazala revizija par godina kasnije, troškovi izgradnje bili su dva do tri puta veći od realnih. Gradila se tada zagrebačka Arena, dvorana u Varaždinu, Gradski vrt u Osijeku, Višnjik u Zadru, Žatika u Poreču te Spaladium Arena u Splitu. Sve su redom gubitaši, odnosno ne mogu preživjeti bez donacija gradskih proračuna, a dvorane, za koje su nam objašnjavali da su nam nasušno potrebe i od apsolutnog nacionalnog interesa, danas gotovo zjape prazne. Neke, poput one u Splitu, nikada nisu ni dovršene, a sporno financiranje i dalje se vuče po sudovima, kao i slučaj stečaja.

Zadarski Višnjik također je priča za sebe kada se od početnih 70 milijuna kuna za gradnju došlo do 111 milijuna kuna. Dvorana Osijek godinama je imala problema s lošom izvedbom građevinskih radova koji su stajali 223 milijuna kuna.

"Prokišnjava krov, na koji uopće nema izlaza, a nema ni toplinske izolacije u atletskom tunelu pa se prostor ne može koristiti zimi", stajalo je izvješću Revizije, šest godina nakon izgradnje. Dvorana u Varaždinu stajala je 177 milijuna kuna a da nikad nije dobila odobrenje Ministarstva financija za javno-privatno partnerstvo. Dvorana u Poreču stajala je 154 milijuna kuna a da nikada nije napravljena studija isplativosti.

Iza izgradnje dvorana stajala je službena politika HDZ-a koji je tada vodio Ivo Sanader, a čini se da o tom projektu ništa previše ružno nema za reći ni današnji šef HDZ-a Andrej Plenković. Naime, on je hvalio dvoranu u Zadru kao svijetli primjer dobre investicije. Napomenimo kako unatoč nalazu državne revizije, nitko nikada nije odgovarao za slučaj izgradnje dvorana pa je sasvim logično kako vlada želi stati na projektu izgradnje nacionalnog stadiona. Sjajna je to prilika za još jedno jačanje sprege povlaštenog poduzetništva sa službenom politikom.

Ulupali gotovo milijardu kuna u Maksimir, ali bi za 443 milijuna kuna napravili novi

Primjer drugi je svakako obnova stadiona u Maksimiru, gdje je do sada utrošeno gotovo milijardu kuna a da stadion do danas nije dovršen. Štoviše, riječ je o nacionalnom ruglu.

Gradonačelnik Zagreba i uskočki optuženik Bandić prvo je obećavao da mu mogu "pljunuti u lice ako ne dovrši stadion do 2006. godine". Brzo je to zaboravio pa je opet prije šest godina obećavao kako mu treba "samo" 200 milijuna kuna iz gradskog proračuna da bi do 2015. godine dovršio stadion na Maksimiru. No godinama su se ulijevala financijska sredstava u obnovu a da obnove zapravo nije ni bilo.

Iako je bilo očigledno kako milijuni pristižu, a stadion se raspada, nitko zbog toga nije odgovarao. Podsjetimo kako se sudilo bivšim čelnicima Dinama Mirku Novoselu i Tomi Horvatinčiću te Damiru Vrbanoviću, no sud ih je oslobodio prije šest godina za zlouporabe pri izgradnji sjeverne tribine Maksimira.

Bandić, čini se definitivno odustaje od Maksimira pa je u jeku euforije nogometnog prvenstva najavio izgradnju novog nacionalnog stadiona, i to na području Kajzerice u Zagrebu. Cijena? Sitnica, samo 60 milijuna eura za nešto što Bandić zove "plavi vulkan".

Bandić je zamislio da bi dio novca trebao dati i Grad Zagreb, neki nepoznati privatni partneri te HNS, i to od milijuna koje će dobiti zbog uspjeha na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Manje-više po sistemu javno-privatnog partnerstva kao Arena u Zagrebu, koja je i danas u središtu financijskih prijepora.

Uglavnom, Bandić koji je i dalje počasni predsjednik GNK-a Dinamo, a na Kajzerici ne vidi samo utakmice hrvatske nogometne reprezentacije nego i Dinama, koji već godinama u prosjeku prati par tisuća gledatelja. Projekt izgradnje stadiona vodio bi Grad Zagreb koji ne samo što vodi čovjek kojem se sudi za više slučajeva korupcije nego su u njemu i dalje zaposleni ljudi kojima se sudi s Bandićem.

Uništili Svetice pa bacili oko na Veliku Goricu

Treća opcija je da iza projekta izgradnje nacionalnog stadiona stane Hrvatski nogometni savez, koji će za uspjeh Vatrenih na Mundijalu dobiti 28 milijuna dolara. Oko 60 posto tog iznosa ide Savezu, a 40 posto igračima i stručnom stožeru, pa bi u blagajnu HNS-a trebalo stići više od 106 milijuna kuna. Tim novcem raspolagat će najnetransparentnija pravna osoba u Hrvatskoj, gdje je direktor Vrbanović, nepravomoćno osuđen na višegodišnju kaznu zatvora.

HNS Davora Šukera iza sebe ima vrlo sumnjiv projekt izgradnje nogometno-atletskog kompleksa na Sveticama, koji je nedavno napokon obustavljen. I to nakon što je HNS s Gradom Zagrebom uzurpirao kompleks na Sveticama, izbacio rekreativce i ostavio objekte da istrunu. Najavljivao se, podsjetimo, hrvatski Wembley.

Za projekt Svetica navodno je bilo osigurano sedam milijuna eura od UEFA-e i FIFA-e, a vodstvo Saveza zbog izgradnje je osnovalo tvrtku u vlasništvu čelnih ljudi HNS-a i Zdravka Mamića Svetice Sport. U Nadzornom odboru sjedili su Zdravko Mamić, Davor Šuker i Damir Vrbanović.

Nakon devastiranih Svetica, Šuker i društvo okrenuli su se Velikoj Gorici i mađarskom "prijatelju" Viktoru Orbanu. Naime, HNS vidi nacionalni stadion u Velikoj Gorici, a taj projekt bi vodio Šukerov posebni savjetnik, ujedno i predsjednik NK Osijeka, Ivan Meštrović. Naime, on u Osijeku s partnerom Lorincom Meszarosom gradi gradski stadion uz pomoć mađarske vlade, koja je do sada donirala gotovo šest milijuna eura.

Naravno, u HNS-u ne misle da bi oni trebali financirati izgradnju stadiona, već računaju na obilatu pomoć vlade. A kako posluje HNS, koji stoluje u zagrebačkom hotelu Hilton, već je odavno poznato. Bogati savez koji za telefone i poštu troši 38 milijuna, a za struju i vodu 1,2 milijuna kuna, prošlu je godinu završio s minusom od 5,6 milijuna kuna. Kako HNS posluje s državnim tvrtkama, jasno je iz slučaja Narodnih novina, o čemu smo opširno pisali, a i o nalazu Sportske inspekcije Državnog ureda za sport dalo bi se vrlo opširno pisati.

Nacionalni stadion, prava slika Hrvatske 

Hrvatska tako pred sobom ima tri opcije za gradnju nacionalnog stadiona, i to korumpiranu stranku, Savez opterećen financijskim i inim aferama te na kraju gradonačelnika kojeg čekaju suđenja za slučajeve korupcije.

Tko god bude vodio ovaj projekt, Hrvatska bi zaista mogla dobiti stadion kakav na kraju i zaslužuje.