KAKO izgleda dan u životu vatrogasca? Proveli smo s njima jednu smjenu i možemo reći kako smo sigurni da smo u slučaju bilo kakve katastrofe u dobrim rukama. Iako mnogi misle da vatrogasci po cijele dane čekaju da se negdje zapali požar ili neka mačka zapne na stablu, njihovi su dani ispunjeni i prilično naporni.

Kako bi ostali u odličnoj formi, svakog jutra imaju obaveznu tjelovježbu, a zatim slijede različite edukacije i vježbe na simulacijama nesreća. Upravo zato što je posao naporan, kod vatrogasaca je prag odlaska u mirovinu prilično nizak. Mnogi se za umirovljenje odlučuju nakon 25 ili 30 godina službe. Oni koji nakon tog perioda i dalje ostaju raditi, obično se prebacuju na neki uredski posao, dalje od iscrpljujućih terena.

Galerija

Kroz radni dan nas je vodio 29-godišnji Kristijan Košćec koji je u Javnoj vatrogasnoj postaji Zagreb zaposlen godinu dana. Prije nego što su ga primili u službu, Kristijan je morao završiti edukaciju u trajanju od godinu dana, a prije toga je bio zaposlen u hitnoj pomoći.

Za njega nikada nije bilo dvojbe, da želi biti vatrogasac znao je od malena, a za svoju buduću profesiju počeo se pripremati sa samo šest godina. "Tata me drugi dan života upisao u dobrovoljno vatrogasno društvo, a punopravno članstvo sam stekao sa šest godina", kaže. 

Na intervenciji za 60 sekundi

Dnevna rutina vatrogasaca vrlo je stroga. Radni im dan započinje presvlačenjem i uzimanjem osnovne zaštitne opreme za intervencije. Zatim slijedi čitanje službe u kojem šef čita raspored vozila i zaduženja. Od 7 do 8 sati traje provjera opreme, a nekada je prekinuta alarmom koji označava poziv na intervenciju.

"Kada preuzmemo smjenu, svaki vatrogasac zna na kojem se vozilu nalazi i tako si postavljamo opremu, za brže oblačenje, jer mi u 60 sekundi moramo izaći na intervenciju. Sve nam je posloženo, skačemo u hlače, čizme, oblačimo se i ulazimo u kamion", objašnjava Kristijan. Baš zato pored svakog vozila ostavljaju svoj par čizama preko kojih su već navučene zaštitne hlače.

Nakon provjere opreme, od 8 do 9 traje obavezna tjelovježba. U prvom dijelu voditelj smjene vodi zajedničke vježbe, nakon čega se igra odbojka, nogomet ili neki drugi sport. U 9 sati slijedi pauza za jelo, a nakon toga ostale dnevne aktivnosti koje uključuju vatrogasne vježbe, simulacije nesreća ili teorijska nastava.

Spašavanje iz bunara i požar podruma

Za vrijeme našeg boravka u postrojbi dogodila se jedna intervencija, rano ujutro troje vatrogasaca pozvano je sanirati fasadu koja je prijetila da će pasti na prolaznike. Takve su intervencije nakon potresa, kažu nam iz postrojbe, jako česte. No, dobili smo priliku vidjeti dvije vježbe, od kojih je jedna bila prilično dramatična.

Prva je vježba uključivala spašavanje unesrećenih iz bunara. Iako u postrojbi nije bilo bunara, za takve im vježbe služi šaht u dvorištu. Tim za intervenciju spustio je lutku u šaht, a zatim su iznad njega montirali veliki metalni tronožac po kojem su se spustili u rupu i izveli spašavanje.

Druga vježba bila je simulacija podrumskog požara. Iako se radilo samo o simulaciji, cijela je scena izgledala dramatično. Vatrogasci za takve vježbe imaju pravi dim, vatru i simulirane eksplozije, što vjerno dočarava opasnost.

Koja je najbolja i najgora stvar posla? Kristijan je odgovorio bez razmišljanja, najdraže mu je to što spašavaju živote i imovinu ljudi, dok su najgore tragedije koje često moraju gledati.

"Smrtni slučajevi su najgora stvar koja se može dogoditi, a dogodilo se par puta u ovih godinu dana. Nije mi to problem, takav nam je posao i poziv, svi se dobro nosimo sa stresom. Najteže intervencije su neki požari koje smo imali u podzemnim garažama. Na takav teren uvijek ide puna smjena od 12 ljudi. Ne bojimo se za život jer se dosta dobro obučavamo i uvježbavamo", kaže Kristijan.

"Znao sam i zaplakati"

Više o zahtjevnim, neobičnim, pa i bizarnim intervencijama ispričao nam je Kristijanov stariji kolega Dražen Čanić s više od 20 godina staža, koji je ujedno i vatrogasni ronilac.

"Bilo je situacija, požara gdje su ljudi nakon rata sve i svašta ostavljali doma, donosili s terena i spremali to po tavanu, tako da smo nailazili na bombe, streljiva, sve i svašta. Zadnje što se sjećam, čovjek je imao hrpu metaka i pušaka na tavanu. On je bio pored nas u dvorištu i nije nam htio uopće reći što je gore. Tek kad smo sve pogasili i krenuli sve raspremati, shvatili smo što je tamo bilo", kaža Čanić.

"Bilo je vrlo dirljivih scena kada smo intervenirali na poplavama u Slavoniji, tada smo čuli puno priča tih ljudi koji su stvarali nešto cijeli život, a sve im je bilo uništeno u trenu", kaže i priznaje da su ga na nekim intervencijama ponijele emocije pa je znao i zaplakati.

Spašavanje "druida"

A osim mačaka, Čanić kaže da su spašavali i cijeli zoološki vrt životinja, tako da je bilo i medvjeda, iguana, papiga, između ostalog. U posljednje vrijeme sve češće spašavaju i mace jer su dogovorili suradnju sa zagrebačkim skloništem Dumovec.

Za kraj smo Čanića zamolili da s nama podijeli jednu bizarnu intervenciju, a priča nas nije razočarala. "Joj, jednom smo došli čovjeku koji je valjda previše čitao nekakve bajke pa je umislio da je druid. On je iskopao parket, to je sve naslagao, zapalio i na to postavio tronožac u kojem je kuhao neki napitak. Bio je obučen u plahtu i imao je nekakvo cvijeće oko glave.

Mislim, to je bilo jako simpatično za vidjeti, ali kada to radite u stambenoj zgradi u Novom Zagrebu, nije baš simpatično. To se sve zadimilo, susjedi su nas pozvali u panici. Njega je policija na kraju uklonila, a mi smo pogasili tu vatricu, razdimili stubište i smirili susjede", prisjetio se Čanić.