NEDAVNO objavljivanje plana za izgradnju prve svjetske farme hobotnica izazvalo je među brojnim europskim znanstvenicima duboku zabrinutost oko dobrobiti ovih stvorenja potvrđeno visoke inteligencije.

Prema povjerljivim dokumentima, u koje je BBC dobio uvid preko organizacije za prava životinja Eurogroup for Animals, farma bi se trebala početi graditi na španjolskim Kanarskim otocima, a plan je da će godišnje za hranu uzgojiti oko milijun hobotnica Octopus vulgaris.

Znanstvenici i udruge za zaštitu životinja upozoravaju da se ta stvorenja, koja su teritorijalna i u prirodi žive na distanci od drugih hobotnica, nikada nisu intenzivno uzgajala te osobito da je metoda kojom se planiraju ubijati, smrzavanjem u pothlađenoj morskoj vodi na -3℃, vrlo bolna i okrutna.

Multinacionalna kompanija Nueva Pescanova, koja planira gradnju, niječe da će hobotnice patiti.

Argumenti pobornika uzgoja

Pobornici masovnog uzgoja hobotnica ističu da potražnja za tim životinjama za hranu stalno raste. Prema postojećim podacima, godišnje se u svijetu ulovi i pojede oko 420.000 tona hobotnica. Posljedica je da se one u nekim dijelovima svijeta, osobito u Aziji, pretjerano izlovljavaju.

Hobotnice su također ugrožene klimatskim promjenama jer i malo podizanje temperatura uzrokuje da polažu manje jajašaca.

Drugim riječima, umjetan uzgoj smanjio bi pritisak na hobotnice u divljini.

Hobotnice imaju svijest usporedivu s onom u primata

No protivnici uzgoja upozoravaju da su hobotnice vrlo inteligentna i osjetljiva stvorenja velikog mozga i složenog živčanog sustava.

Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da one, kao i brojne druge životinje imaju subjektivnu svijest, odnosno svijest o sebi koja se još u prošlom stoljeću smatrala isključivom privilegijom Homo sapiensa.

Skupina kognitivnih neuroznanstvenika, računalnih neuroznanstvenika, neuroanatoma, neurofarmakologa i neurofiziologa stoga je na Sveučilištu u Cambridgeu u srpnju 2012. sastavila i potpisala dokument nazvan Cambridge Declaration on Consciousness kojim je službeno potvrdila tu činjenicu.

„Dokazi pokazuju da ljudi nisu jedinstveni posjednici neuroloških supstrata koji stvaraju svijest. Životinje poput sisavaca i ptica i mnoga druga stvorenja, uključujući hobotnice, imaju iste neurološke supstrate“, stoji u priopćenju skupine.

Deklaraciju je potpisalo više od 400 znanstvenika iz različitih područja među kojima se posebno ističu Stephen Hawking - poznati fizičar i autor knjige Kratka povijest vremena, Jane Goodall - poznata etologinja koja je život provela proučavajući čimpanze, Peter Singer - filozof i aktivist za prava životinja, David Attenborough - poznati prirodoslovac i autor brojnih dokumentarnih filmova o životinjama i prirodi, Christof Koch - neuroznanstvenik i predsjednik Instituta za mozak Allen, te Antonio Damasio - neuroznanstvenik i autor knjige Ja osjećam, dakle postojim.

Hobotnice su jedini beskralježnjaci koji su dobili to važno priznanje, no stručnjaci uglavnom smatraju da ni sipe ni lignje ne zaostaju puno za njima.

Studije potvrđuju visoku inteligenciju hobotnica

Brojne studije potvrdile su da je priznanje koje su hobotnice dobile deklaracijom zasluženo. One su, među ostalim, pokazale da hobotnice koriste oruđa, da su znatiželjne i zaigrane, da prepoznaju svoj odraz u ogledalu te da mogu rješavati složene zadatke kako bi došle do hrane.

Poznato je da hobotnice znaju odvrnuti poklopac staklenke kako bi pobjegle iz nje ili došle do njihova sadržaja. Također mogu pobjeći iz vrlo složenih kaveza (video dolje). No još je impresivnija njihova sposobnost da manipuliraju objektom u obliku slova L tako da mogu proći kroz mali kvadratni otvor u pregradi.

Jedno istraživanje iz 2009. utvrdilo je da neke hobotnice sakupljaju ljuske od kokosa i od njih stvaraju pokretna skloništa za zaštitu i za postavljanje zasjede, što je dokaz da koriste oruđe (video dolje). Također se pokazalo da znaju koliko im kamenčića treba da bi zatvorile ulaz u svoje sklonište ili da bi njima izgradile osobni oklop.

Neke druge studije utvrdile su da imaju vrlo sofisticiranu prostornu navigaciju i dobro pamćenje.

Brojne studije pokazuju da posjeduju veliku fleksibilnost u ponašanju, bilo da je izražavaju u svom prirodnom okruženju ili u spremnicima u laboratorijima.

Osim toga, laboratorijska su istraživanja otkrila da se potpuno drugačije ponašaju kada ih se drži u akvarijima u kojima nema dovoljno predmeta koji bi potaknuli njihovo zanimanje. Postoje studije koje su utvrdile da stres koji im izaziva nepoticajno, neprirodno okruženje može uzrokovati agresivnost, samoozljeđivanje ili čak samoubojstva.

Hobotnice inteligenciju također demonstriraju tijekom lova. Primjerice, one čak mogu surađivati s drugim vrstama poput kirnji u lovu na skriveni plijen. Mogu naučiti izbjegavati otrovne rakove ili pronaći način da ih oprezno napadnu izbjegavajući njihove ubode.

One brzo uče i koriste različite tehnike za konzumiranje školjkaša. Ponekad čak silom rastavljaju njihove ljušture te stavljaju maleno kamenje u njih kako bi ostale otvorene. Također buše ljušture kako bi ubrizgale paralizirajući toksin koji će plijen natjerati da se otvori. Taj se toksin vrlo precizno ubrizgava u mišić ispod školjke, a hobotnice uče i pamte mjesto bušenja svake školjke koju pojedu.

Voditelj Laboratorija za akvakulturu u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu dr. sc. Leon Grubišić, koji se već godinama bavi istraživanjem uzgoja hobotnica, kaže da osobno nije provodio studije kognitivnih sposobnosti hobotnica, no ističe da je tijekom višegodišnjeg rada s njima zapazio da su sposobne učiti te da pokazuju znakove inteligencije.

„Jednom sam hranio hobotnicu kozicama jer nisam imao ništa krupnije pri sebi“, kaže Grubišić.

„Ona je izašla na rub bazena i jednim krakom hvatala kozicu po kozicu. No ubrzo joj je to postalo presporo pa je počela prema meni istovremeno pružati pet krakova kojima je puno većom brzinom grabila kozice i prinosila ih ustima“, ispričao je Grubišić.

Kaže da mu se također učinilo da mogu učiti jedna od druge.

„Kada je jedna hobotnica naučila kako otvoriti svoj kavez, dva dana kasnije su i sve druge znale isto“, kaže naš znanstvenik ističući da na temelju tih promatranja ipak ne može tvrditi da hobotnice imaju svijest.

Težak lov i još teži uzgoj

Lov na hobotnice u divljini razlikuje se od regije do regije, no u njemu se uglavnom koriste mreže, konopci s udicama, osti i klopke. Neki ronioci također koriste otrovnu modru galicu koja je zabranjena.

Ribarske mreže dizajnirane za tu svrhu imaju sitne očice jer su hobotnice poznate po tome da se svojim izuzetno fleksibilnim tijelom bez kralježnice mogu provući kroz vrlo male otvore.

Ove mreže polažu se na dno mora ili se koriste za "lov na plivanje", što znači da se postavljaju u otvoreno more, a ribari redovito provjeravaju je li se neka hobotnica zaplela u njih. No one se više koriste za lov na lignje.

U nekim dijelovima svijeta lovci na hobotnice koriste zamke koje se sastoje od keramičkih lonaca koji se postavljaju na dno mora. Zatim čekaju da se hobotnice usele u zamke, nakon čega se one zatvaraju i izvlače na površinu.

Budući da su omiljena poslastica u cijelom svijetu, uključujući Mediteran te Aziju i Latinsku Ameriku, a nije ih lako uloviti, stručnjaci za marikulturu već desetljećima pokušavaju pronaći načina da ih uzgajaju na farmama.

To je također teško jer paraličinke jedu samo živu hranu, a potrebno im je i pažljivo kontrolirano okruženje.

Grubišić kaže da i sam već 10-ak godina eksperimentira s uzgojem hobotnica.

„Prije puno godina smatrao sam da bi uzgoj hobotnica u Hrvatskoj imao smisla, među ostalim zbog velike potražnje u ugostiteljstvu i turizmu. Smatrao sam da će ona biti stalno tražena, dok će njezina prirodna staništa biti ugrožena. Cilj mi je bio uzgajati hobotnice kako bi se smanjio pritisak na njih u prirodi“, kaže Grubišić.

No ističe da su ga iskustva s hobotnicama u zatočeništvu navela na zaključak da ih je gotovo nemoguće uzgajati na isplativ način.

„Na samom početku eksperimenta željeli smo provjeriti socijabilnost hobotnica kada se hrane do sitosti. Stavio sam hobotnice u bazen i tu su se vrlo brzo pojavili problemi. Hobotnice su predatori i vrlo teritorijalne životinje kojima treba dosta prostora koji čuvaju. One ne podnose da se u njihovoj blizini nalaze druge hobotnice, osim u vrijeme parenja. To je problem kod uzgoja - hobotnice ne mogu biti u jednom zatvorenom uzgoju. Hranio sam ih više puta dnevno do sitosti. Međutim, već nakon mjesec dana od njih sedam ili osam ostala bi samo jedna. Pritom nije pravilo da će veća uvijek pojesti manju. Znalo se događati da pobijedi manja“, kaže Grubišić.

Prema našem stručnjaku, drugi problem je to što hobotnica nakon parenja više nema interesa da se hrani.

„Tada prestaje njezin lovački instinkt. Ona nakon što položi jaja samo brani potomstvo i više ne lovi niti se hrani sve dok se jaja ne izlegu, nakon čega ugiba. To pak znači da nakon parenja i mrijesta više neće rasti i neće postići znatnu komercijalnu veličinu. Kada sam ih držao odvojene, u zasebnim spremnicima, bile su proždrljive i kroz nekoliko mjeseci bi postigle komercijalnu masu od više kilograma. Probali smo koristiti odbačeni ulov s koća i plivarica. No to je iz moje perspektive ekonomski neopravdano - da svaka od njih ima svoj bazen i da se svaka više puta dnevno hrani, a tu je i energija potrebna za konzerviranje, odnosno smrzavanje prirodne hrane. Konačno, te nastambe treba i čistiti. Pokušao sam osmisliti i umjetnu hranu. No ona ne može biti tvrda kao peleti za ribe, a pokazalo se da prihvaćaju uglavnom samo prirodnu“, objasnio je Grubišić.

Naš stručnjak za akvakulturu ističe da sada uzgajaju hobotnice samo za mriještenje u kontroliranim uvjetima za potrebe repopulacije, ili puštanja najranijih razvojnih stadija hobotnica u prirodna staništa koja su pod intenzivnim ribolovnim pritiskom. 

„Pritom treba znati da se hobotnice u divljini često love na način koji je vrlo razoran za okoliš. Primjerice, hobotnice se znaju loviti modrom galicom, što neki kod nas još uvijek rade. Kada tako ulove jednu hobotnicu, oni ubiju još stotine drugih organizama od 50-ak vrsta“, tumači Grubišić.

Nueva Pescanova ima novu metodu?

Kompanija Nueva Pescanova objavila je 2019. da je uspjela riješiti problem masovnog uzgoja hobotnica.

Prema planovima kompanije hobotnice, koje su samotne životinje naviknute na mrak, držale bi se u spremnicima s drugim hobotnicama, ponekad pod stalnim svjetlom radi povećanja reprodukcije. One bi bile smještene u oko 1000 zajedničkih spremnika u dvokatnoj zgradi u luci Las Palmas na Gran Canariji.

Kompanija na svojim stranicama ističe da je bit njezinog rada inovacija.

Kao dokaz za to predstavlja činjenicu da su njezini istraživači 2019., nakon desetljeća istraživanja različitih centara tvrtke diljem svijeta, uspjeli zatvoriti ciklus reprodukcije hobotnice u akvakulturi.

„Prvi smo uspjeli dobiti hobotnicu rođenu u akvakulturi, ne samo da dostigne odraslu dob, nego da se i počne razmnožavati u okolini izvan svojeg prirodnog staništa“, ističe tvrtka, ali nigdje ne predstavlja detalje projekta kojima bi to potkrijepila.

Neke zemlje zabranjuju uzgajanje

Studije su pokazale da slična metoda ubijanja riba pomoću "ledene kaše" uzrokuje sporu i stresnu smrt. World Organisation for Animal Health tvrdi da to "rezultira lošom dobrobiti riba", a Vijeće za upravljanje akvakulturom (ASC), vodeća organizacija za certificiranje plodova mora iz uzgoja, predlaže zabranu osim ako se ribe prethodno ne omame.

Neki supermarketi, među kojima su Tesco i Morrisons, zbog toga su se već distancirali od prodaje ribe koja se ubija smrzavanjem.

Argumenti protiv farmi

Organizacija Eurogroup for Animals uz okrutnost smrzavanja navodi još nekoliko argumenata protiv masovnog uzgoja hobotnica.

Jedan od njih je da će njihovo zatvaranje u pretrpane, bezlične podvodne spremnike rezultirati lošom dobrobiti životinja i rizikom od agresije, teritorijalizma, pa čak i kanibalizma zbog prirodne usamljeničke prirode hobotnica.

Drugi je da će izlaganje neprirodnom svjetlu 24 sata dnevno kako bi se povećala njihova reprodukcija, hobotnicama uzrokovati nepotreban stres jer imaju prirodnu averziju prema svjetlu.

Treći je da će prehrana hobotnica komercijalnom hranom koja kao glavne sastojke sadrži riblje brašno i riblje ulje, postati neodrživa i doprinijeti prekomjernom izlovu divljih populacija riba.

Četvrti je da će takav uzgoj povećati rizik masovne smrtnosti zbog prenapučenih uvjeta potrebnih za profitabilnost te da će pretjerana upotreba energije imati negativan utjecaj na okoliš.

Pokrenute akcije i peticije

Mogućnost intenzivnog uzgoja hobotnica već je dovela do protivljenja znanstvenika, javnosti i političara u nekim zemljama u svijetu. Primjerice, zakonodavci u američkoj saveznoj državi Washington predložili su zabranu takve prakse čak i prije nego što je počela.

Brojne organizacije kao što su PETA, Animal Justice i Change.org pokrenule su peticije za zabranu uzgoja hobotnica koje su do sada potpisali deseci tisuća ljudi širom svijeta.

U Hrvatskoj kampanju pokrenuli Prijatelji životinja

U Hrvatskoj je kampanju za zabranu uzgoja hobotnica pokrenula udruga Prijatelji životinja.

„U travnju prošle godine na Trgu bana Jelačića prosvjedovali smo protiv otvaranja farme hobotnica na Gran Canariji te se priključili preko 75 svjetskih organizacija za prava i zaštitu životinja i prirode. Također smo tražili da se izmjenama Zakona o zaštiti životinja obuhvate i ovi glavonošci. Zakon o zaštiti životinja primjenjuje se samo na glavonošce iz razreda Cephalopoda koji se koriste za pokuse“, kažu Prijatelji životinja.

„Oko 90% populacija velikih riba istrijebljeno je u posljednjih 50 godina te se procjenjuje da do 2050. godine više neće biti riba nastavimo li ih masovno izlovljavati i usmrćivati. 96% svih sisavaca na planetu čine ljudi i životinje u masovnom uzgoju za hranu, dok samo 4% čine divlje životinje. Trenutačno se u svijetu na farmama godišnje uzgoji, a onda ubije u klaonicama, 80 milijardi životinja. Ove brojke su iznimno zabrinjavajuće i pozivaju na hitno djelovanje. Više nego ikad životinje i priroda nas trebaju za spas bioraznolikosti o kojoj na kraju ovisi i opstanak čovječanstva. Žalosno je što se sve vrti oko profita koji će nas sve zajedno skupo koštati. Izrazito se protivimo otvaranju ne samo farme hobotnica, već i uzgoju i eksploataciji svih životinja za hranu, pogotovo kada postoji toliko biljne zamjene. Pozivamo sve da na Netflixu pogledaju odličan, Oscarom nagrađen film My octopus teacher koji ih može mnogo naučiti o životu ovih divnih i inteligentnih stvorenja te se pridruže protivljenju uzgoju hobotnica. Na našoj stranici nalazi se mnoštvo važnih informacija za sve koji žele pomoći životinjama“, poručuju iz udruge.

Drugo lice Španjolske

Aktivistica za prava životinja Ivana Crnoja, osnivačica Udruge Pobjede koja vodi Azil za pse u Osijeku, kaže da je činjenica da 21. stoljeće još uvijek etički i pravno tolerira tretiranje životinja kao imovinu porazna.

„Španjolska, poznata po plažama, Zafonu ili Almodovaru ima i svoju drugu stranu kao što su korida i galga - dan završetka sezone lova kada lovci svoje pse ubijaju vješajući ih za stabla i puštajući ih da umiru dugo i mučno“, kaže Crnoja.

„Ako se suvremena Španjolska pa tako i EU odmiču od ovakvih tradicija osuđujući ih kao okrutne, onda progres nikako ne može ići u pravcu eksploatacije životinja u kojoj se isključivo ekonomski interes kompanija kamuflira kao interes za dobrobit društva. Toliko je načina kojima se ljudska populacija može prehranjivati. Da postoji volja, pronašlo bi se i rješenje“, poručuje Crnoja.