Foto: Index, Hina

POKUŠAJ ubojstva predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića poruka je svim hrvatskim novinarima da ušute i pognu glave, rade po diktatu neprijatelja demokracije i slobode govora. Stotine verbalnih prijetnji upućene novinarima posljednjih godinu dana, čiji je značaj policija sustavno i uporno umanjivala ili ignorirala, sublimirane su u Lekovićevom slučaju i samo zahvaljujući sreći i njegovoj brzoj reakciji, danas hrvatsko novinarstvo nije ponovno zavijeno u crno.

O Saši Lekoviću možete misliti što god vas je volja, ali on nije samo građanin ove zemlje i novinar nego predsjednik HND-a, krovne organizacije hrvatskih novinara i kad netko ugrozi njegov život, to nije nasrtaj samo na njega osobno, nego i na opće novinarske i medijske slobode u ovoj zemlji. Ako je slobodno novinarstvo jedan od temelja demokracije, a jest, onda je pokušaj ubojstva predsjednika HND-a, pokušaj udara na temeljne ustavne vrednote i demokratski poredak ove države. Svaki napad na novinare koji pošteno i profesionalno rade svoj posao, napad je na slobodu govora i demokratski poredak Hrvatske.

Politika je stvorila i ohrabrila nasilnike

Otkad je stupio na dužnost, Saša Leković izložen je brutalnom verbalnom nasilju, prijetnjama za koje je većina nas mislila da jesu ozbiljne, ali i da one u mogućem i neželjenom obistinjenju neće ići dalje od pokušaja premlaćivanja. Gotovo sve te prijetnje dolazile su iz redova ekstremne desnice, koju je osnažio i dao joj legitimitet Tomislav Karamarko na dužnosti predsjednika HDZ-a. Govor mržnje se razlijevao proteklih godinu dana Hrvatskom, ali na njega nije bilo nijedne ozbiljne reakcije vlasti, a ni opozicije. Štoviše, mnoge izjave i potezi vladajući su ih ohrabrivali.

Kad su ekstremisti, uz ustaški poklič "Za dom spremni!" i grozne uvrede, jurišali na predsjednicu Vijeća za elektroničke medije Mirjanu Rakić, policija nije nikoga prijavila poručivši da ih je "bilo previše", pa da nisu mogli ništa poduzeti. Kad su "ustaške zmije", riječima iz svog bogatog opusa verbalne kanalizacije, prije nekoliko dana zaprijetile novinarima Sandri Bartolović i Goranu Borkoviću, policija je zaključila da je riječ tek o uznemiravanju, ali ne i prijetnjama. Vrlo slične prijetnje primila je i prima direktorica Hine Branka Valentić.

Kad je proljetos, usred Splita, napadnut  novinar i pisac Ante Tomić, bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, koji je i novinarima/medijima resorni ministar, cinično je poručio da se trebamo paziti što i kako pišemo.  Željko Glasnović iz HDZ-ovih saborskih klupa je urlao da su novinari najveći neprijatelji demokracije, nastavlja to činiti i kao navodni nezavisni zastupnik,nitko mu nije proturječio niti mu proturječi jer ga, kao, nisu shvaćali i ne shvaćaju ozbiljno.

Govor mržnje i prijetnje su institucionalizirani

Politika ih je proizvela, politika ih hrani, politika je odgovorna za zastrašujući pad kulture dijaloga u društvu i ona nam je podvalila govor mržnje pod slobodu govora. Kad je politika u pitanju, šutnja znači odobravanje, a šutjeli su svi – premijer, predsjednica, predsjednik Sabora i šef opozicije; jedan od potpredsjednika Sabora bio je među jurišnicima na Mirjanu Rakić.

Govor mržnje i prijetnje u Hrvatskoj prolaze nekažnjeno, štoviše, govor mržnje i prijetnje svima koji misle svojom glavom su institucionalizirane i kad grme sa saborske govornice, iz ministarskih fotelja, onda je bilo i za očekivati da svaka poremećena i (verbalno) nasilna, kukavička šuša misli kako je zastrašivanje i vrijeđanje poželjno i posve normalan način komunikacije s ostatkom svijeta, a napose novinarima.  Taj problem u ovoj zemlji ne postoji od jučer, ali je eskalirao i bilo je samo pitanje vremena kad će nekome pasti na pamet piliti vijke na automobilu predsjednika Hrvatskog novinarskog društva.

Nemojte misliti da vas se ne tiče napad na slobodno novinarstvo

Istina je da mnogo toga ne štima danas s hrvatskim novinarstvom, istina je da su se, pod pritiskom moćnih političara i biznismena te dijela oglašivačke industrije, srozali profesionalni i etički standardi, ali nemojte misliti da vas se ne tiče napad na slobodno novinarstvo i pokušaj da ga se eutanazira.
Ovih dana politički propagandisti vas pokušavaju uvjeriti kako ste dobili spasiteljsku vladu (tko zna koju već po redu) i da će vam država ili ministar financija podići plaću, a samo zahvaljujući novinarima i slobodnim medijima znat ćete da je to posve netočno jer će plaća najviše rasti najbogatijima i političarima te da država/ministar nikomu ne povećava plaću, nego samo u mrvicama smanjuje svoj strašni harač nad našim novčanicima.

Samo zahvaljujući slobodnom novinarstvu i slobodnim medijima znat ćete da porezna reforma za vas znači skuplju hranu i lijekove i da vam mjesečna primanja uglavnom neće rasti ili će taj rast biti beznačajan. Samo zahvaljujući takvom novinarstvu znat ćete da se problemi s vladavinom HDZ-a i Mosta nastavljaju gomilati i u kombinaciji Petrov-Plenković, da se revizionist Zlatko Hasanbegović, koji se divi "ustaškim mučenicima i herojima" na poziciji ministra kulture, samo nadomjestio Pavom Barišićem, revizionistom koji se divi "ustaškim mučenicima i herojima" na poziciji ministra obrazovanja.

Slobodni mediji jedina su brana od moćnih zlikovaca

Samo slobodno novinarstvo podsjetit će vas da premijer Andrej Plenković govori gluposti kad kaže da neće dozvoliti da Ina postane samo podružnica MOL-a jer je ona podružnica MOL-a od trenutka kad im je HDZ-ov predsjednik i premijer Ivo Sanader, pod sumnjivim okolnostima zbog kojih mu se ponovno sudi, predao upravljačka prava nad Inom. Zbog takvog novinarstva znate što posjeduje Andrej Plenković i naši političari.

Samo zahvaljujući slobodnom novinarstvu i slobodnim medijima o našim sudbinama više ne odlučuju Tomislav Karamarko, Slavko Linić, Branko Šegon, Mijo Crnoja i brojni drugi likovi koji bi inače bili nedodirljivi. Zahvaljujući takvom novinarstvu, u Hrvatskoj ljude ne smiju prevoziti hidroavioni koji ugrožavaju živote.

Svi spomenuti kao i svi oni koje bi se ovdje moglo navesti htjeli bi da slobodno novinarstvo i slobodni mediji ne postoje jer se nepozvani petljaju u njihove privatne i političke interese. Svima kojima je stalo da žive u uređenoj demokratskoj državi, u kojoj vlada pravo, a ne sila, u interesu je da slobodno novinarstvo i mediji prežive i da se osnaže.

Ne znamo tko je prepilio vijke na automobilu predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića ili tko je to rezanje možda naredio, ali ti zlikovci - kao i svi slični njima - moraju znati da Hrvatska neće biti država po njihovoj mjeri.

Pokušali su likvidirati predsjednika HND-a, ali neće nas ušutkati.