MOŽE li se Europa sama obraniti od ruskog napada? Ovo pitanje dosad je bilo samo fikcija, ali nakon ruske invazije na Ukrajinu i porasta podrške Donaldu Trumpu u anketama, europski političari iznenada su se suočili s ovim scenarijem.

Bivši predsjednik SAD-a, a vjerojatno i budući, navodno je rekao dužnosnicima Europske unije da neće priteći u pomoć kontinentu ako bude napadnut. Europa bi zbog desetljeća nedovoljnog ulaganja u vojsku za ponovnu izgradnju industrijske baze trebala goleme količine novca i pet do deset godina, reklo je nekoliko sadašnjih i bivših vojnih dužnosnika.

To je vrijeme koje Europa možda neće dobiti. Politico je analizirao koje mogućnosti Europa ima, planove za njihovo jačanje i implikacije potencijalnog kraja europskog Pax Americana.

Prvi scenarij - Putin napada 2027.

Godina je 2027. Trump je u trećoj godini svog drugog mandata. Ukrajina se i dalje bori, ali zapadna pomoć je presušila, a linije fronta su zamrznute mjesecima. Na drugom kraju svijeta zaoštrava se obračun oko Tajvana između Pekinga i Washingtona. U tom trenutku ruski predsjednik Vladimir Putin odlučuje napasti.

Projektili su pogodili estonsku zračnu bazu Ämari. Stotine tisuća ruskih vojnika u Lenjingradskoj vojnoj oblasti - očvrsnulih kroz godine rata u Ukrajini i opremljeni nevidljivim lovcima Suhoj Su-57, tenkovima T-14 Armata, bespilotnim letjelicama, raketnim i mobilnim topničkim sustavima koji mogu ispaliti tisuće granata dnevno zahvaljujući godinama razvoja i ulaganja - napadaju istočnu Estoniju.

Prve postrojbe koje će biti pogođene su NATO-ove snage Proširene istaknute prisutnosti (Enhanced Forward Presence) od 2200 multinacionalnih vojnika, predvođene Ujedinjenim Kraljevstvom i ojačane s oko 10.000 estonskih vojnika i još tisućama lokalnih volontera. Povlače se pod udarom, ali čine ono što su trebale učiniti. Međunarodne postrojbe ondje su postavljene manje kao borbena snaga više kao istureno osiguranje, da stave živote stranaca na kocku i pokažu odlučnost.

"To je više simbolično nego vojno, ali je važno", rekao je Michel Goya, bivši pukovnik francuske vojske i vojni povjesničar, o trenutačnoj prisutnosti NATO-a na Baltiku: "To pokazuje solidarnost, da smo spremni umrijeti za Estoniju. Poruka Rusima: Ako želite napasti Estoniju, morat ćete ubiti Britance i Kanađane."

"Trump bi mogao potkopati NATO-vo odvraćanje jednim tweetom"

Međutim, u ovom scenariju, europski bijeli vitez nema namjeru dojahati u pomoć. Trump je većinu američkih trupa i vojne opreme stacionirane na kontinentu preusmjerio na Indo-Pacifik, a ionako je već signalizirao Putinu da ga neće toliko uznemiriti čin agresije na Baltiku. "Trump bi potencijalno mogao potkopati NATO-vo odvraćanje jednim tweetom", rekao je Benjamin Tallis, viši suradnik njemačkog think tanka DGAP.

Za nekoliko dana Rusija kontrolira istočnu Estoniju, u kojem živi većina etničke ruske manjine u toj zemlji. Kremlj objavljuje da se regija vratila matici i širi svoj nuklearni kišobran nad novoosvojenim teritorijima.

"Ako Rusi osjete da se mogu izvući s tim, okupirali bi dijelove istočne Estonije", rekao je Daniel Fried, bivši američki veleposlanik u Poljskoj. Ruski drski napad ostavlja Europu pred dilemom. Putin nije napao cijeli savez - treba li riskirati nuklearnu odmazdu zbog dijelova istočne Estonije? Ili ne učiniti ništa, prepuštajući Putinu ne samo laku pobjedu, već pretvarajući sigurnosna jamstva NATO-a iz članka 5. u bezvrijedan papir - i dajući ruskom predsjedniku točno ono što želi.

"Putin i Rusija shvaćaju da ne mogu poraziti NATO vojno, mogu samo politički poraziti NATO, tako što će članak 5. učiniti suvišnim", rekao je Ed Arnold, istraživač za europsku sigurnost na Kraljevskom institutu ujedinjenih službi (RUSI), britanskom think tanku.

Putin inzistira na tome da je ta ideja smiješna: "Rusija nema razloga, nema interesa - geopolitičkog interesa, niti ekonomskog, političkog niti vojnog - boriti se sa zemljama NATO-a", rekao je u prosincu. Ali opet, rekao je isto za Ukrajinu. U svakom slučaju, alarm postaje sve glasniji.

Njemački scenarij. Putin napada do 2025. godine 

Njemačka vojska sastavila je "scenarij vježbe" za svoje planere. Predviđa se ruski napad na prevlaku Suwałki između Poljske i Litve u razdoblju između ovogodišnjih predsjedničkih izbora u SAD-u i početka 2025. Takav bi napad odsjekao Baltik od ostatka Europe.

"Moramo uzeti u obzir da bi Vladimir Putin jednog dana mogao čak napasti zemlju NATO-a. Naši stručnjaci vjeruju da će to biti moguće u razdoblju od pet do osam godina", rekao je početkom siječnja njemački ministar obrane Boris Pistorius.

Antonio Missiroli, bivši pomoćnik glavnog tajnika NATO-a, rekao je da bi situacija "u kojoj američka jamstva nisu povučena nego ublažena ili nesigurnija" mogla dovesti Kremlj u iskušenje da krene prema ranjivoj zemlji, poput Estonije, hibridnim metodama ili izravnim vojnim napadom.
Rastući rizik doveo je do poziva Europi da se pripremi prije nego što bude prekasno.

"Sada postoji prilika koja može trajati jednu, dvije, možda tri godine, tijekom kojih moramo uložiti još više u sigurnu obranu", upozorio je prošli tjedan glavni zapovjednik norveške vojske general Eirik Kristoffersen. U prosincu je Jacek Siewiera, načelnik poljskog Ureda za nacionalnu sigurnost, rekao da istočno krilo NATO-a ima samo tri godine da se pripremi za sukob: "Ovo je vrijeme kada se mora uspostaviti sposobnost koja će biti jasno sredstvo odvraćanja od agresije."

Oko jedne stvari se svi slažu: Europa je trenutno ranjiva. "Europa ne samo da nije spremna za rat, već se i ne priprema za rat", upozorio je Tallis iz njemačkog think tanka DGAP. Bez SAD-a, Europska unija nema ni vojnu opremu ni ljudstvo da se suoči s Moskvom u sukobu visokog intenziteta. "Europljani nemaju kapacitet za obranu. Obrana Baltika zahtijevala bi ozbiljna američka vojna sredstva", rekao je Fried, bivši američki veleposlanik.

Treći scenarij. Putin napada sutra

Ako bi Kremlj sutra izvršio invaziju, europske oružane snage suočile bi se s ruskom vojskom izmorenom i iskrvarenom ratom u Ukrajini, ali još uvijek snažnom borbenom silom. Prošle godine Putin je povećao brojnost ruske vojske (uključujući rezerviste) na 3.3 milijuna, dodavši 170.000 ljudi, a više od 600.000 ruskih vojnika sada se bori u Ukrajini.

Unatoč gubicima na bojnom polju, Rusija još uvijek nadmašuje europske zemlje NATO-a u smislu broja (iako ne i kvalitete) tenkova, topničkih sustava i borbenih aviona. Također će ove godine službeno potrošiti 4.4 posto BDP-a na obranu, iako je stvarna brojka vjerojatno mnogo veća.

Bez Washingtona, Europa bi se vjerojatno našla u užasnom manjku vojne opreme. U prosincu je umirovljeni general-lajtnant Marc Thys rekao da belgijskoj vojsci toliko nedostaje streljiva i sredstava da će vojnici "morati bacati kamenje" nedugo nakon početka bilo kakvog sukoba.

SAD ima oko 100.000 vojnika stacioniranih u Europi, oko trećinu u Njemačkoj i malu, ali rastuću prisutnošću u Poljskoj. Sirovi brojevi možda nisu veliki, ali desetljećima su djelovali kao jamstvo predanosti Washingtona i sredstvo odvraćanja od agresije.

"Cijena američkog izolacionizma za Europu i svijet je svjetski rat"

"Cijena američkog izolacionizma za Europu i svijet je svjetski rat. Ovo je lekcija iz povijesti", rekao je Oleksandr Merežko, ukrajinski parlamentarni zastupnik i predsjednik parlamentarnog odbora za vanjske odnose.

NATO je ustrojio snage za raspoređivanje u državama na prvoj liniji; najviše vojnika sudjelovat će  u operaciji pod vodstvom Njemačke u Litvi, gdje Bundeswehr planira poslati 4800 vojnika do 2027. godine. No europske zemlje vjerojatno ne mogu dovoljno brzo premjestiti pojačanja na Baltik da na vrijeme podrže tamošnje snage, ističu visoki europski dužnosnici.

Od kraja hladnog rata brojnost europskih vojski se smanjila. Mnoge europske zemlje ukinule su nepopularne zakone o vojnom roku i prešle na profesionalnu vojsku. Između 1989. i 2022. broj vojnog osoblja EU pao je s 3.4 milijuna na 1.3 milijuna.

Neposredni prioritet su kopnene vojske, rekao je švedski ministar obrane Pål Jonson za Politico: "Kada je riječ o našim oružanim snagama, evidentno je da moramo povećati spremnost i raspoloživost, posebno kopnenih snaga."

Oružane snage u Europi, koje se oslanjaju na volontere, bore se za regrutiranje ne samo u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj i Francuskoj - već čak i u zemljama bliže prvim linijama kao što su Rumunjska, Poljska i Bugarska.

Manjak ljudstva ozbiljan je izazov za vojske koje se žele pojačati. "Ako ne uspijemo osnažiti naše oružane usluge, tada sav dodatni proračun i nabava neće stvarno imati očekivane učinke", rekao je general Robert Brieger, predsjednik Vojnog odbora Europske unije, tijela EU koje okuplja načelnike obrane.

Finska je najspremnija za rat

Za neke je zemlje ruska nezakonita aneksija Krima 2014. bila poziv na uzbunu. Baltičke i nordijske zemlje vraćaju se novačenju vojnika. Litva je ponovno pokrenula novačenje 2015. godine, Švedska 2017., a Latvija 2023. U Estonskoj obrambenoj ligi civili redovito vježbaju za rusku invaziju.

Poljska vojska dugo je oscilirala oko 100.000 pripadnika, ali je posljednjih godina počela rasti. Iako brojnost trupa raste, još nije dosegnula razinu koja bi omogućila veliko raspoređivanje u slučaju ruskog napada. Njemačka ima 183.150 aktivnih vojnih osoba. Vodeće europske vojne sile su Francuska s 303.750 i Ujedinjeno Kraljevstvo sa 150.350 vojnika.

Finska, u kojoj su napetosti s Rusijom ključno pitanje uoči predsjedničkih izbora krajem siječnja, među europskim je zemljama najspremnijima za sukob s Moskvom. Zemlja od 5.5 milijuna stanovnika ima 900.000 građana s temeljnom vojnom obukom. "Imamo vrlo jake zračne snage, vojsku i mornaricu, uključujući, naravno, naoružanje i najveće topništvo u Europi zajedno s Poljskom, tako da ljudi razumiju da smo ovdje odradili svoj dio", rekao je bivši premijer i sadašnji predsjednički kandidat Alexander Stubb.

Kako bi se pripremile za najgore, europske zemlje moraju "trošiti, trošiti, trošiti", kaže Gesine Weber, istraživačica u German Marshall Fundu.
Nije da europske zemlje nisu bile pod pritiskom da povećaju vojnu potrošnju. Još 2006. ministri obrane NATO-a složili su se oko izdvajanja dva posto BDP-a na obranu. Pa ipak, unatoč ruskim napadima u Ukrajini i godinama nagovaranja iz Washingtona, do prošle godine samo je 11 od 31 članice saveza ispunilo taj cilj - osam od njih su države na prvoj liniji koje graniče s Rusijom ili Ukrajinom.

Nuklearno oružje?

U međuvremenu, izgledi da se suoče s Moskvom bez američke potpore natjerali su neke u Europi da razmisle o nekada nezamislivom: razvoju vlastitih nuklearnih arsenala. Nuklearno oružje je, naposljetku, krajnje sredstvo odvraćanja - a rat u Ukrajini služi kao opomena.

Moguće američko povlačenje iznenada bi ostavilo izložene velike dijelove EU - koji su se navikli stiskati pod nuklearnim kišobranom SAD-a. "Europa nema sposobnost pružiti nuklearno odvraćanje na način na koji to čini Amerika, u obujmu ili dometu", rekao je Neil Melvin, istraživač s RUSI-ja.
Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje će imati nuklearno oružje, ali koliko bi ga mogli staviti u službu svojih saveznika i pod kojim uvjetima, otvoreno je pitanje, kaže Camille Grand, bivša pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, a sada suradnica u Europskom vijeću za vanjske odnose.

Velika Britanija ima oko 200 bojevih glava, kojima djelomično pridonosi obrani NATO-a. Francuska ih ima oko 300, ali one su posvećene samo nacionalnoj obrani.

U prosincu je bivši njemački ministar vanjskih poslova iz redova Zelenih Joschka Fischer rekao da EU treba svoje vlastite nuklearne bombe, iako to otvara pitanje kako bi EU mogla upravljati nuklearnim udarnim snagama. U Poljskoj su neki glasovi počeli pozivati zemlju da izgradi vlastiti nuklearni arsenal. Takva su stajališta još uvijek marginalna, no vjerojatno će ojačati tijekom Trumpova predsjedničkog mandata.

Za Hnezdilova, ukrajinskog vojnika koji se bori protiv Rusije, odgovor na sve ove probleme je jednostavan: ako Europa ne želi biti prisiljena na borbu protiv Rusije, njezini čelnici trebaju osigurati da Ukrajina dobije sredstva da sada porazi Moskvu: "Jer ako Putin ne stane, je li Europa danas spremna za rat? Ako Ukrajina padne, je li Europa spremna braniti se?"