NISMO znali mnogo o njemu, ali znali smo da mu želimo pomoći.

>> Poljak je htio vidjeti naše more prije nego što oslijepi. Index i dobri ljudi su mu ispunili želju

Znali smo da je prešao gotovo 700 kilometara od Poljske do Hrvatske iako jedva vidi, samo kako bi vidio naše more prije nego što potpuno oslijepi. Ima dioptriju minus 28 i sve lošije vidi. Pronašao ga je sunarodnjak na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Prepoznao ga je po poljskoj zastavici na stražnjem kraju bicikla kojim je prevalio sve te silne kilometre. Čovjek koji ga je pronašao sve je ispričao svojoj šogorici, a ona je priču objavila na Facebooku.

To su otprilike sve informacije koje smo imali tog popodneva kada je Marcin Žarnecki došao u našu redakciju. Bolje reći kada su ga tamo doveli Anamarija Tomašković, šogorica Poljaka koji je Marcina zatekao na zagrebačkom Glavnom kolodvoru i njezin suprug Alen. Htjeli smo ga upoznati jer priča je doista zvučala nevjerojatno. No i prije nego što smo ga vidjeli odlučili smo - ako je priča autentična, učinit ćemo sve da ostvarimo Marcinove snove.

Ljetovanje života za Poljaka velikog srca

Upoznali smo nevjerojatno vedrog i odlučnog čovjeka. Razgovarajući s njim, a sporazumijevali smo se uz pomoć Anamarije i Alena koji govore nešto poljskog, ali i rukama i nogama, jer Marcin govori samo poljski i tek nekoliko riječi engleskog, stekli smo dojam da je njemu to što je učinio gotovo pa posve normalno. Sedamsto kilometara biciklom po sporednim putovima, jer bi glavne ceste za njega bile preopasne, zaustavljanje pred svakim prometnim znakom jer sve osim onoga u neposrednoj blizini vidi tek kao obrise, njemu je bilo nešto sasvim uobičajeno. Uobičajeno jer imao je cilj. A za njega je taj cilj bio vrijedan svega što je morao proći kako bi se on ostvario.

Zato ni mi nismo puno oklijevali. Iako nije ni znao sve što smo mu spremili, Marcin je tog četvrtka, oko 10 sati ujutro, spremno čekao da ga odvedemo u nepoznato. Na leđima je imao ruksak, a u rukama je držao mali kofer i zamotani šator u kojem je spavao dok se biciklom probijao do Hrvatske. Znali smo da mu više u Hrvatskoj neće trebati, no tek smo mu trebali otkriti cijeli plan puta. Bilo je posve jasno da Poljak ne može ni zamisliti što ga sve očekuje. 

Zauvijek će pamtiti svoj prvi susret s morem, a to je bio tek početak avanture

Dok smo u automobilu grabili autocestom prema Rijeci, dogodila se jedna prilično upečatljiva scena kada je Marcin prvi put ugledao more. Uzbuđeno je počeo vikati "More, more" i prstom pokazivati prema vjetrobranskom staklu. Panično je tražio mali fotoaparat koji uvijek nosi sa sobom. Kako boluje od retinopatije, on mu služi i da pomoću zooma vidi svijet oko sebe. Da bi nešto pročitao, to mu mora biti nekoliko centimetara udaljeno od očiju. 

Nakon što smo ušli u Rijeku, nismo više mogli ni željeli odgađati Marcinov pravi susret s morem. Susret koji je čekao cijeli život. Odveli smo ga na plažu na riječkim Pećinama. Trenutak kada se u odjeći zaletio u more doista je teško opisati riječima, ali zato smo snimili video koji će bolje dočarati o kakvom se deliriju radilo. Zaigran poput djeteta, Marcin je neumorno plivao, izlazio pa se opet bacao u more, skupljao kamenčiće iz mora, pa čak i ronio u plićaku. Želio je da ga fotografiramo iz svakog kuta, našim i njegovim fotoaparatom. Pozirao je i s poljskom zastavicom koja je s njim na biciklu prošla 700 kilometara. Htio je biti siguran da će svaki trenutak ostati zabilježen.

No to je bio tek početak. 

Sljedećeg jutra čekao ga je profesionalni razgled Rijeke, nakon onog neprofesionalnog koji su mu upriličili Indexov fotograf Luka Šangulin i potpisnik ovih redova. Dan kasnije jedrilicom je otplovio prema Novom Vinodolskom. Uslijedio je odlazak u Zadar i izlet na Kornate. Sljedeća stanica bio je Split. Nakon Splita Marcin je neko vrijeme proveo u Makarskoj, a na Biokovu se družio s HGSS-ovcima. Kao finale cijele ove turneje po Jadranu došao je Dubrovnik koji je Marcin najviše želio vidjeti. 

"Htio bih vidjeti Split i Dioklecijanovu palaču, Zadar, Rijeku. To sam vidio na YouTubeu i prekrasno je. Jako bih želio vidjeti i Dubrovnik, ali on je jako daleko", rekao nam je Marcin onoga dana kada je došao kod nas u redakciju. Dok je biciklom dva tjedna u sandalama putovao prema Hrvatskoj, proučavajući kartu zaključio je da je najbliža točka na kojoj bi mogao vidjeti more negdje oko Novog Vinodolskog i Karlobaga. No uz pomoć dobrih ljudi koji su se javljali Indexu, i onih do kojih smo mi uspjeli doći, ostvarili smo baš sve Marcinove želje. Pa i onu da vidi njemu daleki Dubrovnik.

Marcin obilazio Jadran u "kockastoj" majici i ponavljao: "Ovo je nestvarno"

Marcin je na Jadranu proveo jedanaest dana. U svim je gradovima koje je posjetio imao smještaj, a u većini i vodiča koji govori poljski jezik. 

Sve što je vidio na Maricina je ostavilo snažan dojam. "Nestvarno, nestvarni prizori“, često je ponavljao dok je obilazio hrvatsku obalu, često u navijačkim majicama hrvatske reprezentacije, za koju je zdušno navijao na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

"Nikad ništa takvo nisam vidio“, rekao je prepričavajući izlet na Kornate koji su ga potpuno fascinirali. Oduševio ga je postav Dioklecijanove palače, ali i parasailing kod Makarske koji uopće nije bio u planu, no prepoznao ga vlasnik tvrtke koja nudi razne vodene sportove i priuštio mu nezaboravno iskustvo. 

"Ne mogu dovoljno zahvaliti Indexu koji je sve organizirao"

Nakon jedanaest dana ispunjenih aktivnostima na našem moru koje je toliko želio vidjeti, Marcina smo avionom iz Dubrovnika prebacili u Zagreb, gdje ga je čekao autobus za Poljsku.

"Ne mogu dovoljno zahvaliti Indexu koji je sve organizirao i na mene pazio“, rekao je Marcin našim poljskim kolegama s portala SportoweFakty koji su ga dočekali u Krakowu i prevezli do kuće, u mjestu Novy Targ. To je još jedna lijepa strana priče jer za Poljaka kojem je posljednja želja prije nego što oslijepi bila vidjeti hrvatsko more, što su mu Index i divni ljudi iz Hrvatske i ostvarili, zainteresirali su se novinari iz Poljske, Rusije, ali i brojnih drugih zemalja.

Poljske kolege koji su ga dočekali javili su nam se da nam prenesu koliko nam je Marcin zahvalan. Lijepo je čuti da je tako, no i da nije, žar s kojim je uživao u svakom trenutku ovog putovanja i gledanje ostvarenja njegova sna vrijedili su svake sekunde utrošene za nešto čime se Index inače ne bavi, a sličnije je poslu turističke agencije nego portala, što dobro zna naša tajnica Dijana na koju je pao najveći teret ovog velikog pothvata. Njoj zato prvoj zahvaljujemo, kao i Anamariji Tomašković koja je u svemu svesrdno pomagala.

Od srca zahvaljujemo i nizu dobrih ljudi i organizacija koji su pomogli ili ponudili pomoć u ostvarenju Marcinovih snova: 

- Turistička zajednica Rijeka

- Botel Marina

- Cornaro Hotel Split

- Kings Caffe food pub 

- Milan Pavlović - jedrilica My Lady

- Zvonimira Orešar - Novi Spa Hotels & Resorts

- Turistička zajednica Zadar

- Sandra Martić i Sandra Vukoša Oleš 

- Mate Čikarela

- Turistička zajednica Split

- Dora Puharić

- Danko Tresić Pavičić

- Nikola Knežević

- HGSS

- Orka water sports Promajna

- Udruga Polonez

- Turistička zajednica Dubrovnik 

- Croatia Airlines

- Filip Pelivanović - Flixbus

- Damir Špehar

- Wanderer Tours

Želi se vratiti i održati koncert u Hrvatskoj

Marcin se vratio kući. Iza njega je, vjerujemo, doista nezaboravno ljetovanje. Koliko ga se Hrvatska i gostoprimstvo koje je u njoj dobilo dojmilo dokazuje i njegova izjava prije povratka u Poljsku da se želi vratiti i održati koncert u Hrvatskoj, kako bi se barem malo odužio svima koji su mu pomogli.

Marcin se u Poljsku želio vratiti zadnji tjedan srpnja baš zbog koncerta koji će tamo održati. Kako smo već pisali, samouki je svirač gajdi i crtač. Na rastanku nam je poklonio prekrasnu sliku koju je sam izradio i koju ćemo ponosno čuvati u redakciji Indexa, kao podsjetnik na najljepšu priču ljeta 2018. i veliko srce svih onih koji su Marcinu omogućili ljetovanje koje će zauvijek pamtiti.

Jedino ljepše od mora je dobrota ljudi koji su pomogli

Poljaka su ljepote Hrvatske toliko fascinirale da ih je morao vidjeti prije nego što oslijepi, no ono što je putem doživio sigurno je i mnogo više od toga - ono što nije mogao ni zamisliti dok je stajao na željezničkom kolodvoru u stranoj zemlji u kojoj gotovo nitko ne govori njegov jezik, nakon dvotjednog mukotrpnog putovanja. 

Za sporazumijevanje, ali i konkretnu pomoć, nije trebalo mnogo. I ovoga se puta pokazalo koliko je zapravo malo potrebno da bi se uljepšao nečiji život.

A to je veličanstveno kao i more koje je Poljak toliko želio vidjeti. 

Pogledajte fotografije Marcina tijekom njegova jedanaestodnevnog proputovanja hrvatskom obalom koje mu je omogućio Index uz pomoć dobrih ljudi iz cijele zemlje, a kojima na kraju možemo reći samo: HVALA VAM!