POLOVICA Talijana koji su jučer izašli na birališta dali su, prema prvim rezultatima, svoj glas populističkim strankama koje su se do nedavno smatrale marginalnima ili preekstremnima. 

 

 
>> Tko je Matteo Salvini, čovjek koji je uveo ekstremno desnu Sjevernu ligu u talijanski mainstream?
 

Najvjerojatniji rezultat ovih parlamentarnih izbora bit će ili pobjeda desne koalicije bivšeg premijera, osuđenog za poreznu prijevaru, i neumornog političkog veterana Silvija Berlusconija ili pak parlament u kojem nijedna stranka, odnosno koalicija, nema većinu, ali populisti imaju glavnu riječ. Tu je prvenstveno riječ o pokretu Pet zvijezda (MS5), ideološki raznorodni, ali žestoko antisistemski pokret najsličniji našem Živom zidu te o nacionalističkoj i euroskeptičnoj Sjevernoj ligi Mattea Salvinija, koja je sada promijenila ime u Liga i odbacila svoje raniji imidž i program sjevernjačkog separatizma.

 

Ligu je, kao i druge desničarske stranke, oko sebe okupio stari lisac Berlusconi. Ovom energičnom 81-godišnjem milijarderu njegove godine, operacija srca, nebrojeni korupcijski i seksualni skandali i pravomoćna presuda očito nisu umanjili političke ambicije. Ipak, zbog osude na četiri godine zatvora iz 2013. (što mu je smanjeno na jednu koju je zbog dobi odslužio radom za dobrotvorne svrhe), Berlusconi ne može biti novi premijer. Umjesto toga, nada se da će imati ključnu ulogu u novoj vladajućoj koaliciji i (ponovo) postati siva eminencija Italije.  

 

 

Pokret Pet zvijezda prema privremenim rezultatima uvjerljivo je najjača pojedinačna stranka ovih izbora, s 31 % glasova - štoviše, ova stranka koju je osnovao i donedavno vodio komičar Beppe Grillo dobila je, javlja Washington Post, jednako glasova kao Berlusconi i Renzi zajedno. Međutim, Berlusconijeva koalicija najizgledniji je kandidat za formiranje vlade, s 37 % glasova. A ako i nije još jasno tko je pravi pobjednik, nema sumnje tko je gubitnik - koalicija lijevog centra predvođena vladajućom Demokratskom strankom i premijerom Matteo Renzi, koja prema trenutnim rezultatima dobiva samo 23 % glasova.

 

Demokratska stranka već je priznala poraz. “Ovo je vrlo jasan poraz za nas. Očekujemo rezultat ispod naših očekivanja”, izjavio je ministar Maurizio Martina. “Glasači su rekli svoje vrlo jasno i neosporno. Populisti su pobijedili, a Demokratska stranka je izgubila”, komentirao je senator Andrea Marucci na svojoj Facebook stranici. 

 

Što se tiče desničarske koalicije, Berlusconi ipak nema previše razloga za zadovoljstvo, jer je prema sadašnjim projekcijama Salvini ostvario bolji rezultat od Berlusconijeve stranke Naprijed Italija. Prema predizbornom “džentlmenskom dogovoru” unutar koalicije, tko god ostvari najbolji rezultat moći će birati premijera ako ova koalicija formira vladu.

 

 

Kako piše Guardian, dvije činjenice pokazale su se neospornima: talijanski glasači, inače tradicionalno neskloni riziku, na ovim su izborima bili spremni “nogirati” stranke establišmenta, a Renzi je ostvario katastrofalan rezultat. “Rezultati su još uvijek vrlo nejasni. Šanse su da nijedna stranka nema većinu u parlamentu. Ali jasno je da je lijevi centar kažnjen. Talijani nisu povjerovali njihovoj priči da Italiji ide bolje. Barem većina nije”, komentirao je profesor politologije sa Sveučilišta Luiss u Rimu, Giovanni Orsina. 

 

Kad su u pitanju glavne teme talijanskih izbora - ekonomija i masovna imigracija - glasačima jednostavno nije bilo dovoljno ono što im je Renzi imao za pokazati. Iako je talijansko gospodarstvo znatno napredovalo nakon teške krize 2011., a vlada poduzela oštre i kontroverzne mjere, poglavito u pogledu suradnje s nestabilnim libijskim vlastima radi zaustavljanja migrantske rute preko Mediterana, vlada je doživjela potop. Renzija je pratila reputacija nekoga tko je otuđen od naroda, nevjerodostojan i nesposoban provesti promjene brzinom kojom se to od njega očekivalo.

 

 

U svakom slučaju, talijanski izbori posljednja su potvrda u nizu da su nekontrolirana migrantska kriza i strahovi glasača zbog njenih posljedica, bili oni opravdani ili ne, glavni uzrok populističkog vala koji je zapljusnuo Europu. Sličnosti s Francuskom, Velikom Britanijom, Nizozemskom, Njemačkom i Austrijom više su nego očite. Da bi se u to uvjerili, dovoljno je zamijeniti "Talijani" s "Amerikanci", "Britanci" ili "Nijemci" u predizbornoj paroli Salvinijeve Lige: "Prvo Talijani, stop invaziji". Da su ovakvi slogani ranije bili rezervirani za neofašističke prosvjede, a danas pobjeđuju izbore, također govori o razmjerima promjena kroz koje Italija prolazi. A osim na izborne rezultate, taj se ksenofobni sentiment prelio i u nasilje na talijanskim ulicama. Najalarmantniji slučaj bio je napad talijanskog fašista vatrenim oružjem na afričke migrante u Macareti, iz odmazde za sluča brutalnog ubojstva mlade Talijanke za koje je osumnjičen imigrant iz Nigerije. 

 

 

S druge strane, Pet zvijezda su notorni euroskeptici koji dovode u pitanje i ostanak Italije u NATO-u, o njihovom protivljenju cijepljenju da ne govorimo - iako je stranka donekle ublažila te stavove pod novim liderom Luigijem di Maioom, koji je zamijenio komičara Beppea Grilla, odustajući zahtjeva za referendumom o izlasku iz eurozone. Među različitim scenarijima o budućoj talijanskoj vladi, doduše, postoji i jedan koji bi spasio Renzijeve socijaldemokrate - koalicija Pet zvijezda i Demokratske stranke koja bi imala većinu u parlamentu. No takvu koaliciju između proeuropskog establišmenta i ostrašćenih populista, koji su popularnost stekli na prozivanju talijanske korumpirane i uvelike diskreditirane političke "kaste", prilično je teško zamisliti. 

 

Pet zvijezda ima mnogo više zajedničkog sa Sjevernom ligom: obje stranke su, kao i drugi europski populisti koji su se lani zamalo dokopali vlasti, neprijateljski nastrojene prema Europskoj uniji i slobodnoj trgovini te naklonjene Rusiji. Ipak, analitičar tvrtke Teneo Intelligence, Wolfango Piccoli, smatra da su šanse za takav savez populista “vrlo niske”, prvenstveno zato što glasači Pet zvijezda uglavnom dolaze s ljevice. 

 

Stoga, veliko je pitanje kada i hoće li Italija uopće dobiti novu vladu ili će ova zemlja, inače poznata po vladama koje se izmjenjuju brže nego nogometni klubovi na čelu Serie A, morati na još jedne izbore.

 

Možda najprikladniji opis ovih izbora dale su talijanske novine Il Tempo s naslovnicom: "Che bordello" (kakav bordel), aludirajući i na Berlusconijeve "buna bunga" partije i na to da će svatko koalirati sa svakim. Dakako, i druge zemlje imale su duga razdoblja bez vlade - Belgija, Nizozemska, a sada i Njemačka, ali Italija sa svojim ogromnim javnim dugom i nervoznim kreditnim agencijama nema taj luksuz.

 

A koliko god talijanski politički sustav i inače bio kaotičan, čini se da se taj sustav urušava i da ga zamjenjuje novi, još nepredvidiviji. Italiju, ali i Europsku uniju, čeka novo razdoblje neizvjesnosti i nestabilnosti - baš kada im ona najmanje treba.