PORTAL Obris.org, koji se bavi pitanjima obrane i sigurnosti, objavio je članak o dokumentima koje je objavio Večernji list, a koji bi trebali abolirati vladu i Damira Krstičevića od odgovornosti za propast nabave borbenih aviona.

"Nakon što je portal Index u ponedjeljak, 28. siječnja objavio sadržaj prve strane famozne američke preddozvole, koja je Izraelu omogućila javljanje na hrvatski natječaj za kupovinu borbenih aviona 2017. godine – danas oko 19 sati Večernji list izašao je u javnost s preslikama čitave prve i druge strane ovog dokumenta.

"Specifičan pogled na dokument"

Pri tome je iznesen i jedan specifičan pogled na ovaj dokument, koji ukratko glasi: „njime su Izraelci mogli F-16 Barak ponuditi Hrvatskoj – a mi smo ga mogli kupiti“, bez obzira što se ikakav trajni transfer ovih aviona ujedno uvjetuje potpuno odvojenim dobivanjem posebne TPT dozvole Sjedinjenih Američkih Država. Dakle, kako stvari stoje, budimo sretni da nismo i platili avione, bez obzira što ih na kraju ne smijemo preuzeti (i time zaokružiti posao kupoprodaje). No, krenimo detaljnije...

Sadržaj prve strane ovog dokumenta već je poznat i jasan iz objave na portalu Index.hr. Njime se nadležni iz SAD (State Department, Office of Regional Security and Arms Transfers) obraća Uredu za obrambenu suradnju Veleposlanstva Izraela u SAD, temeljem izraelskog zahtjeva za (1) „privremeni transfer tehničkih podataka o zrakoplovu F-16 C/D“, te (2) „zajedničku vizualnu inspekciju zrakoplova“ koje Država Izrael namjerava nuditi Hrvatskoj.

SAD tu odobrava ova izraelska traženja, a ove su dvije dozvole bile nužne za izradu izraelske ponude, koju je RH na kraju prihvatila kao najpovoljniju 29. ožujka 2018. godine. Na drugoj stranici dokumenta, praktično njegovom prvome prilogu, samo se (1) detaljnije spominje kako su ovi izraelski zahtjevi temeljeni na uvjetima iz hrvatskog RfP (Zahtjeva za ponudama od srpnja 2017. godine). Uz to je (2) stavljena i napomena da svaka potreba za kasnijim tehničkim detaljima ili vizualnim uvidom u neke dodatne sustave ili oružja traži opet postupak podnošenja ovakve konkretne dozvole. Jednako tako se (3) u tablici ponešto specificira i konfiguracija aviona koji je na prvoj stranici samo nazvan F-16 C/D – tako da je vidljivo da je riječ baš o avionima o F-16 iz programa Peace Marble II, koji imaju ponešto i izraelske opreme (od koje se SAD izričito ograđuje na prvoj stranici). Dakle, riječ je o dokumentu o privremenoj dozvoli samo za uvid u podatke i pregled letjelica, gdje se na drugoj stranici tek dodatno pojašnjava detalje spomenute u osnovnome tekstu dopisa.

"Smije se izraditi ponuda, smije se i platiti, ali za transfer letjelica treba posebna dozvola"

Pri tome, nije sporno da ako se takvim temeljem može izraditi ponuda – Republika Hrvatska takvu ponudu i smije prihvatiti (što je onda i učinila 29. ožujka 2018. godine). Smijemo mi i unaprijed platiti ponuđeno! Jedino, za bilo kakav prijenos, trajni transfer kupljenih letjelica iz Izraela u RH – opet treba posebna dozvola, kako je to pridržano u posljednjoj od 4 izričito navedene rezervacije s američke strane.

A bez dozvoljavanja i onda izvedbe transfera nema dovršavanja posla. Jednako tako, u istim tim rezervacijama je pridržano i traženje SAD da Izrael partnere iz Hrvatske mora obavijestiti kako će svi budući zahvati (unapređenja i modifikacije) ovih aviona nužno tražiti da baš SAD integrira nove sposobnosti (uz izričito inzistiranje na američkoj verziji glavnog misijskog računala, kao i pripadajućeg OFP softwarea u američkoj verziji). Dakle, što god Zagreb i Tel Aviv razgovarali – dozvole i sudjelovanje SAD su nužne i nezaobilazne.

Pa tko pomisli da se time odmah bezuvjetno ili nekakvom automatikom dozvolilo i cjelinu kupnje (hrvatsko preuzimanje kupljenih izraelskih aviona) – nije pročitao jasno navedeno pridržavanje prava iz točke 4 ovog dokumenta. Da ponovimo – u njoj je definirano kako „Odvojeni TPT zahtjevi moraju biti podneseni za svaki trajni transfer ili obuku“ – a upravo te dozvole Država Izrael na kraju nije ishodila na zadovoljavajući način.

Dakle, tvrditi kako je sve ovo zapravo značilo da Hrvatska uz uvid u tehničke podatke i vizualni pregled aviona F-16 Barak u Izraelu smije iste i kupiti – zaboravlja osnovnu definiciju kupoprodaje kao pravnoga posla koja za ispunjene nužno traži i realnu predaju kupljene stvari kupcu. U Republici Hrvatskoj ovo definira članak 376. Zakona o obveznim odnosima koji glasi:

„(1) Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

(2) Prodavatelj nekog prava obvezuje se pribaviti to pravo kupcu, a kad ostvarivanje njegova sadržaja zahtijeva posjed stvari, predati mu i stvar“.

"Ispada da trebamo biti sretni da je Hrvatska tek primila ponude i onda izabrala izraelsku"

Uz razinu tumačenja kakvu su pokazali pojedini mediji, a vjerojatno i hrvatske vlasti po pitanju ovog dokumenta preddozvole – ispada da trebamo biti sretni da je Hrvatska tek primila ponude i onda od njih odabrala onu izraelsku, a da ujedno nije Izraelu već i unaprijed platila avione, za koje na kraju nije bilo uvjeta za preuzimanje, odnosno njihov trajni transfer u posjed HRZ.

Nažalost, u danas objavljenom američkom dopisu sve jasno piše... i potpuno je nejasno kako se od tog čistog sadržaja može doći do teze da je tu riječ o američkoj dozvoli čitave ove kupoprodaje", piše Obris.