KASNU Austro-Ugarsku obilježila je vladavina Franje Josipa I., koji je bio car punih 68 godina. Njegov nasljednik bio je ujedno posljednji Habsburgovac na čelu stare države. Njegova je kratka vladavina obilježena turbulentnim događajima te pokušajima da se spasi carstvo koje se raspalo pod teretom Prvog svjetskog rata.

Rođen je 17. kolovoza 1887. godine u dvorcu Persenbeug, a tijekom djetinjstva nije odgajan za budućeg cara. Ta je titula trebala pripasti ponajprije sinu Franje Josipa Rudolfu, a nakon njegove smrti 1889. godine prijestolonasljednik je postao Franjo Ferdinand. On je bio žrtva najpoznatijeg atentata u povijesti pa je nakon njegove smrti titula prešla na Karla.

Pokušao je sve kako se carstvo ne bi raspalo

Karlo I. odmah je preuzeo inicijativu i želio je okončati rat. Njegovi mirovni pregovori s predstavnicima savezničkih sila ipak nisu donijeli rezultate. Pokušao je provesti reforme unutar carstva kako bi očuvao Austro-Ugarsku.

Predložio je federalizaciju carstva kako bi se glas svakog naroda u multietničkoj Austro-Ugarskoj mogao čuti, no prijedlog je došao prekasno. Česima, Slovacima, Mađarima, Ukrajincima, Srbima, Hrvatima i Slovencima bilo je dosta austrijske prevlasti.

Austro-Ugarska se raspala po završetku Prvog svjetskog rata. Karlo se 11. studenog povukao s vlasti premda nije formalno abdicirao. Bio je prisiljen napustiti zemlju i pronaći novi dom. Prvo je otišao u Švicarsku, da bi se nakon kratkog vremena preselio na portugalsku Madeiru.

Karlo nije živio još dugo, 1922. godine umro je na Madeiri nakon borbe s rakom pluća. Imao je tek 34 godine. S njim su umrle i zadnje nade u restauraciju Habsburgovaca.

Austro-Ugarska je bila najmoćnija zemlja Europe nakon propasti Napoleona, no 19. stoljeće donijelo je vrijeme nacionalizma koji je konstantno slabio centralističku moć Beča.

U međuvremenu je Austrija izgubila nekoliko ključnih ratova i postala ovisna o Pruskoj, kasnije Njemačkoj. Početkom 20. stoljeća nacionalni pokreti unutar Austro-Ugarske bili su već dobro organizirani i zreli. Samo još jedan rat bio je dovoljan da većina tih naroda proglasi samostalnost.