"NE MOGU više ovo izdržati", izjava je koje smo proteklih tjedana imali prilike najčešće pročitati po komentarima na društvenim mrežama ispod vijesti o potresima. Oni već dva tjedna neprestano pogađaju Banovinu, ali se osjete i u drugim dijelovima zemlje, između ostalog i u Zagrebu, čiji se stanovnici psihički još nisu do kraja oporavili ni od potresa iz ožujka. Uz sve to, i dalje traje pandemija koronavirusa od kojeg obolijeva, i na žalost umire, veliki broj ljudi. Sve skupa dovodi do ogromne psihološke traume zbog koje su mnogi odlučili potražiti pomoć stručnjaka.

Telefoni pojačano zvone i u Klinici za psihijatriju Vrapče, kao i u Poliklinici za zaštitu djece i mladih. Boje se odrasli, boje se djeca, svatko se nastoji nositi sa strahovima koliko može, ali mnogima često to ne uspijeva.

Strategija mentalnog zdravlja uskoro ide na e-savjetovanje

Ministar zdravstva Vili Beroš za Index je rekao da idući tjedan Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja 2021. - 2030. ide na mišljenje tijelima državne uprave te nakon toga na e-savjetovanje.

"Svrha tog Strateškog okvira je da se u skladu s donesenim strategijama na drugim područjima, posebice na području zaštite zdravlja, uspostave dugoročni ciljevi za unaprjeđenje postojećih i razvoj novih modela zaštite mentalnog zdravlja kako bi se smanjila pojava mentalnih poremećaja i invalidnosti povezanih s njima te povećala dostupnost skrbi na cijelom teritoriju Hrvatske", kazao je Beroš za Index.

Istaknuo je kako su temelji kvalitetne skrbi podizanje svijesti o problemima mentalnog zdravlja, pravodobno otkrivanje mentalnih poremećaja te odgovarajuće liječenje i rehabilitacija.

"Dobro je u svemu što se počelo pričati o mentalnom zdravlju jer smo ga dosad jako zanemarivali", rekla nam je prof. dr. Gordana Buljan Flander, psihologinja na čelu Poliklinike za zaštitu djece i mladih.

Telefoni klinika za psihološku pomoć neprestano zvone

Pacijenti im nakon potresa u Petrinji stižu u daleko većem broju, a telefoni neprestano zvone. Zovu roditelji i mole za pomoć jer su djeca pretrpjela ogromnu traumu.

Prof. dr. Buljan Flander u razgovoru za Index ističe kako je u ovoj situaciji jako bitno jačati otpornost djece kako bi se ona lakše nosila sa stresnim događajima a da se ujedno i izbjegnu njihovi kasniji tretmani. Cilj je, ističe, sad što više prevenirati teškoće.

Ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče doc. dr. Petrana Brečić za Index je kazala da će od 15 do 20 posto ljudi u cijeloj ovoj situaciji razviti anksioznost i da je jako važno da svi oni koji uvide da se više ne mogu sami nositi s cjelokupnom situacijom obavezno potraže stručnu pomoć.

Bokulić pisao Plenkoviću tražeći pokretanje kampanje za psihološko jačanje stanovništva

Sociolog i psihoterapeut Zdravko Bokulić već mjesecima radi na tome da se potakne pokretanje kampanje za psihološko jačanje stanovništva gdje će se savjeti i upute struke vrtjeti svakodnevno više puta na radijskim i TV postajama, a ovih dana mu je namjera razviti što konkretnije ideju kampanje, više operacionalizirano, te je poslati u ured premijera.

"Preporuke/rečenice Gordane Buljan Flander i Nataše Jokić Begić u posljednje vrijeme trebale bi se vrtjeti idućih mjeseci na svim velikim i malim radijskim postajama, u programima svih velikih i malih, državnih i privatnih tv kuća, kao reklame i to svakodnevno tako da prosvjećuju/educiraju/osvješćuju/ohrabruju stanovništvo cijele Hrvatske", napisao je Bokulić na svom Facebooku.

Već je poslao pismo Plenkoviću, a danas mu je, navodi, stigao i odgovor njegovog ureda da je otvoren za daljnju suradnju.

Prof. dr. Buljan Flander za Index je otkrila kako možemo jačati psihološku otpornost kod djece, navodeći kako najveću ulogu u tome imaju roditelji i bliski članovi obitelji.

"Uz brižne članove obitelji, koji su emocionalno i fizički dostupni, većina djece će prevladati stres. Zato je važna psihoedukacija roditelja i skrbnika. Uz obitelj, jednako su tako bitni topli i podržavajući odnosi s vršnjacima, nastavnicima i učiteljima te osjećaj pripadnosti razredu i školi. Važno im je jasno dati do znanja 'tu sam za tebe'. Važno je i ove godine, kao i lani, znati da školsko postignuće nije važnije od emocionalne dobrobiti i mentalnog zdravlja", naglasila je.

Kako stres utječe na djecu i kako im pomoći

Lani su djeca, ističe, usvojila možda manje školskog znanja, ali je to godina u kojoj su, kaže, mogla učiti o empatiji i solidarnosti, o načinima suočavanja s izazovima i neugodnim emocijama, životnim prioritetima i vlastitoj snazi.

"No posebno moramo voditi računa o djeci koja su osjetljivija na stres, djeca koja su već imala neka traumatska iskustva, depresivna djeca, anksiozna, kronično bolesna, izložena nasilju u obitelji, visokokonfliktnom razvodu jer stres ima kumulativni učinak. Ona djeca koja su izložena većem broju stresnih događaja će imati izraženije simptome", kazala je.

Opisala je kako na koji uzrast utječe sve skupa od potresa do pandemije pa tako navodi kako će djeca predškolske dobi zbog svih ovih stvari pokazivati separacijsku tjeskobu, strah odvajanja od roditelja i bliskih osoba. Ta djeca, navodi, mogu pokazivati traumu kroz igru i crteže. Npr. mogu slagati Lego kockice u obliku kuće koja se ruši, mogu imati noćne more vezane uz potres, stalno prepričavati o potresu te mogu postati uznemireni na svaki podsjetnik na potres.

Mogu, dodaje, odbijati ući u kuću gdje su bili za vrijeme potresa ili u određenu prostoriju, mogu razviti nove strahove od mraka, čudovišta, skočiti na svaki zvuk te isto tako mogu razviti smetnje u prehrani, postati agresivnija ili se povlačiti u sebe.

Kod školske djece u dobi od 6 do 12 također se pojavljuju neki od gore navedenih simptoma vezanih uz stres pa mogu isto tako, navodi prof. Buljan Flander, imati noćne more, mogu im se stalno nametati misli o potresu pa ga kroz njih mogu stalno ponovno proživljavati. Mogu izbjegavati sudjelovanja u školskim aktivnostima, imati smetnje koncentracije.

Prof. dr. Buljan Flander: Koliko god se prepadnemo, nema smisla to negirati djeci

"To je jako važno imati na umu jer o tome moramo voditi računa kad djeca krenu u školu, moramo shvatiti da djeca nisu lijena nego da su razvila smetnje u koncentraciji zbog traume. Jednako tako mogu imati i glavobolje i trbobolje te vidljive promjene u apetitu", kazala je.

Osvrnula se i na stariji uzrast odnosno adolescente za koje kaže da su im tijekom traume najvažniji kontakti s vršnjacima.

"Njihove reakcije neće toliko ovisiti o roditeljskim reakcijama, ali isto mogu imati ponovni stres vezan uz podsjetnike na potres, kad se ponavljaju razgovori o istome. Također mogu razviti teškoće koncentracije, kontroliranje ljutnje, mogu imati česte i nagle promjene raspoloženja, iritabilnost, gubitak samopouzdanja. Imaju brigu da će poludjeti ili da 'nisu normalni'", opisala nam je prof. dr. Buljan Flander.

Navela je i savjete za roditelje kako mogu olakšati djeci proživljeni stres.

"Djeca na licu roditelja i učitelja iščitavaju kako reagirati. Koliko god se prepadnemo, nema smisla to negirati. Treba im reći da smo se prepali, ali i da smo se smirili te im dati do znanja da imamo plan kako ćemo reagirati i pokazati adekvatne načine ponašanja. Trebamo zajedno s djecom napraviti plan, reći im koje je mjesto najsigurnije u slučaju potresa da znaju gdje da dođu. Imati spreman ruksak sa stvarima za slučaj da moramo napustiti dom, pitati i djecu za ideje, uključiti ih u stvaranje plana, nakon toga im reći gdje će biti mjesto sastajanja za slučaj da nismo na istom mjestu u slučaju potresa. Djeci trebamo dati do znanja da imamo neki osjećaj kontrole i sigurnost i dobro je s njima pričati na čemu smo zahvalni. Zatim je jako važna empatičnost, to nas jača, taj osjećaj pomaganja drugima, kao i ostvarivanje socijalnih kontakta, oni jačaju otpornost koja je kao mišić i vježbanjem se ista može jačati. Uz sve je važna i briga o tjelesnoj dobrobiti, trebamo paziti da spavamo dovoljno, da boravimo u prirodi, najjači faktor su veze s drugima koje su nam otežane u pandemiji, ali zahvaljujući online načinima komunikacije i to je moguće", zaključila je prof. dr. Buljan Flander.

Ravnateljica Vrapča: Važno je da ljudi prihvate da je sasvim normalno ako se sad osjećaju loše

Razgovarali smo i s ravnateljicom Klinike za psihijatriju Vrapče doc. dr. Petranom Brečić koja nam je rekla da u zadnje vrijeme imaju učestale pozive i dolaske ljudi s područja Banije i Zagreba.

"U Baniji je bio nezamislivo jak potres i ljudi su doživjeli ogroman stres, dok su Zagrepčani pak doživjeli retraumatizaciju i opet im se javlja ta ugroza, plus što svi patimo i od dugotrajnog stresa zbog covida. Zapravo smo svi u stresu i sad smo već jako iscrpljeni. Potres je nezgodan stresor jer stalno generira osjećaj bespomoćnosti budući da ga ne možemo kontrolirati, ne možemo ga spriječiti ili ublažiti i potpuno smo bespomoćni, a on je jako ugrožavajući. S druge strane već godinu dana imamo život u pandemiji koji je dosta zahtjevan za naš psihički aparat, tako da smo se već umorili, i još na taj umor imamo ove jake stresove, zapravo imamo sve elemente dugotrajne iscrpljenosti", istaknula je doc. dr. Brečić.

Važno je, kaže nam, da ljudi prihvate da je sasvim normalno ako se sad osjećaju loše i imaju osjećaj da su napeti, nervozni, da ne mogu spavati, da stalno zamišljaju ružne scenarije.

Kad je potrebno potražiti stručnu pomoć

"Ako primjećuju da su tužni, demoralizirani, da ne vide da su bolje, važno je da sve to skupa pokušaju sagledati kao normalnu reakciju na ovu nenormalnu situaciju. Biti tjeskoban, nervozan i napet je sasvim normalno. Bilo bi čudno da budemo mirni, opušteni i sretni u ovakvoj situaciji. Ovo govori da smo normalni ljudi i važno je da znamo da se ne prepadnemo i da ne budemo zabrinuti zašto se tako osjećamo", kazala nam je doc. dr. Brečić.

Objasnila je i kad je vrijeme da se potraži stručna pomoć, a to je kad čovjek osjeti da je toliko napet da teško diše, da se nikako ne može opustiti, onda je to jedna prilagodba koja je prešla granicu uobičajenog i onda je, navodi, potrebno potražiti pomoć stručnjaka koji će pomoći kako smanjiti tjeskobu i sve te simptome koje osoba ima.

"Ono što je jako važno je da treba razumjeti da su ove situacije normalne, da povremeno budemo i tjeskobni i nesanice, u određenim granicama. Pokušajmo vidjeti što možemo učiniti za sebe da se osjećamo lagodnije. Neki će sa sobom spakirati ruksak, neki će spavati u trenirkama, sve skupa je u redu ako vam ne remeti svakodnevni ritam. S druge strane pokušajmo živjeti rutinu života koliko je to moguće. Ne možemo ne misliti na potres, no ne moramo o njemu misliti prevelik broj sati i tražiti sve moguće vijesti o potresima (tu izuzimam ljude u Petrinji i Sisku koji većinom ne žive u svojim domovima, i još se tresu). Oni žive u potpunoj neizvjesnosti", kazala je.

Što nam može pomoći

Naglasila je važnost i nužnost pokušaja održavanja rutine.

"Potpuno je beskorisno i štetno zamišljati što će biti ako dođe potres. Ono što možemo napraviti za sebe je pokušavati živjeti današnji dan i raditi ono što nas opušta. Nastojati održavati životnu rutinu. Ako izuzmemo zadnji potres u Petrinji, mi smo polako počeli zaboravljati onaj potres u Zagrebu. To je psiha, ona se navikava. Nesreća je što se potres opet ponovio, no na sve treba gledati tako da će i ovo sve proći. Kako se dogodila svaka nevolja, tako je ista i prošla", istaknula je doc. dr. Brečić.

Važno je, navodi, ne gledati na sve crno, posebno je važna za čovjeka bliskost drugima.

"Pogledajte kako nas je sve ujedinilo, pokazali smo kapacitete za ljudskost i blizinu. Bilo bi lijepo kad bismo nastavili tako. Bilo bi lijepo da jedno drugome budemo podrška. Budimo zajedno. Poruka niste sami je beskrajno važna. Kako pomoći sebi je tako da pomognete drugima. Kad pokušavate pomoći drugom, tako pomažete i sebi. Nema čarobnog štapića pomoću kojeg ćete sutra biti bolje, to bi bilo neozbiljno, sav stres mora proći svoju radnju, putanju, mora proći neko vrijeme da se sve emocije i tjeskoba slegnu. Tu će nam trebati više vremena jer su ljudi jako stradali, još se događaju potresi. Ovo je naprosto ovakvo vrijeme, ali možemo si pomoći da ne mislimo puno o tome, da pričamo međusobno, da budemo dobri prema sebi. Imamo pravo biti danas loše, to znači da se normalno prilagođavamo. No ono što je važno, kad vidite da ne možete više sami sve to izdržati, nazovite neki od telefona koji nude psihološku pomoć, potražite pomoć", kazala je na kraju.