PROŠLO je 17 godina od najveće tragedije u povijesti hrvatskoga vatrogastva. U onome što je trebalo biti rutinsko gašenje požara na otoku Kornatu poginulo je 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog - Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev Mikulin.

Na stranici Vatrogasci 193 povodom obljetnice tragedije objavljena je potresna poruka.

Što se dogodilo?

Dojava o požaru u uvali Vrulje na otoku Kornatu zaprimljena je 30. kolovoza 2007. u 11:59. U šibenskoj vojarni okupila su se 23 vatrogasca, koji su potom helikopterom HV-a prebačeni na otok. Vatrogasci su se podijelili u dvije skupine: šestorica su iskrcana kod uvale Kravljačica, a preostalih 17 iznad uvale Šipnata.

Trojica vatrogasaca iz veće skupine izdvojila su se jer su im prilikom iskrcavanja ispali radiostanica i mobitel. Još jedan vatrogasac se izdvojio iz veće skupine i otišao na uzvisinu kako bi probao uspostaviti vezu s operativnim dežurstvom i vatrogasnim zapovjedništvom.

Samo jedan vatrogasac preživio tragediju

Grupa od 13 vatrogasaca nalazila se dva kilometra od samog središta požara. S obzirom na to da nisu mogli stupiti u kontakt sa zapovjednikom, krenuli su prema uvali Šipnat kako bi uhvatili bolji signal. Vjetar je odjednom promijenio smjer i u svega nekoliko sekundi vatra je doslovce prešla preko 13 gasitelja. 

Šestorica su odmah poginula: Gabrijel Skočić (20) iz Vodica, Marko Stančić (17) iz Šibenika, Hrvoje Strikoman (19) iz Vodica, Dino Klarić (33) iz Šibenika, Ivan Marinović (33) iz Grebaštice i Ivica Crvelin (42) iz Tisnog. 

Preostalih sedam vatrogasaca iz skupine bilo je teško ozlijeđeno: Tomislav Crvelin (23), Frane Lučić (23), Josip Lučić (19) i Ante Crvelin (23) iz Tisnog te Ante Juričev Mikulin (22), Karlo Ševerdija (17) iz Vodica i Marinko Knežević (52) iz Boraje.

Tijekom sljedećih tjedana od zadobivenih ozljeda preminulo je još šest vatrogasaca, a Frane Lučić ostao je jedini vatrogasac iz svoje skupine koji je preživio tragediju.  

Niz propusta

Uslijedili su istrage i suđenja, ali okolnosti tragedije nisu u potpunosti rasvijetljene. Prema službenoj teoriji, uzrok tragedije je takozvani eruptivni požar. Dio javnosti, ali i obitelji stradalih, odbacio je navedenu teoriju, tvrdeći da se skriva istina. 

Počinjen je niz propusta. Vatrogasci su išli gasiti požar na području gdje su uglavnom goli kamen i nešto niskog raslinja. Nije bilo ugroženih kuća ili naselja. Na gašenje je poslan i maloljetni Marko Stančić, a neki od preminulih vatrogasaca nisu prošli obuku za helikopterski desant. 

Lučić je kasnije ispričao da je helikopter imao problema pri spuštanju, odnosno da ih je iskrcao tek iz trećeg pokušaja. Tzv. "kruška" s vodom bila im je predaleko, krenuli su uz klanac prema njoj, teško se krećući po oštrom kamenjaru. Odjednom ih je zapljusnula vrućina i čuo se huk vatre koja je gutala sve pred sobom. Stradali vatrogasci satima su čekali pomoć.

Sudski procesi doživjeli fijasko

Za izazivanje požara nehajno odbačenim opuškom cigarete u suhu travu u uvali Vrulje na Kornatu bio je optužen sezonski radnik NP-a Kornati Paško Petrina, kojeg se teretilo za ugrožavanje ljudi i imovine, no oslobođen je optužbe još 2012. godine.

Sudilo se i vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici. DORH ga je teretio za brojne propuste u organiziranju intervencije, za upućivanje maloljetnika na požarište, kašnjenje u pružanju pomoći stradalima. Vrhovni sud ga je oslobodio odgovornosti, nakon čega je podnio tužbu protiv države. 

Preživjeli Lučić u požaru je ostao bez svih deset prstiju na rukama. Zbog požara mu je u potpunosti narušeno zdravstveno stanje, bio je na 30 teških operacija, 45 općih anestezija. Iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je zadobio osobito teške tjelesne ozljede opasne po život te da je na psihičkom planu razvio PTSP uz depresivni poremećaj.

I on je odlučio tužiti Republiku Hrvatsku i Grad Šibenik jer je bio pripadnik DVD-a Tisno. Međutim, država nije pristala na isplatu odštete, što je dovelo do pokretanja višegodišnjih sudskih procesa. Tek je u ožujku 2019. godine postignuta nagodba. Lučić je dobio 5.5 milijuna kuna odštete te mu se mjesečno isplaćuje 6000 kuna za njegu i skrb.