GAJ JULIJE Cezar August Germanik, poznatiji kao Kaligula, bio je rimski car koji je vladao od 18. ožujka 37. do 24. siječnja 41. godine nove ere. Rođen je 31. kolovoza 12. godine u Anciumu (današnji Anzio, Italija), a bio je treći rimski car iz julijevsko-klaudijevske dinastije.

Njegova vladavina, koja je trajala nešto manje od četiri godine, ostala je zapamćena po kontroverzama, ekscesima i nasilju, iako su mnogi povijesni izvori o njemu možda pristrani zbog političkih motiva autora koji su pisali nakon njegove smrti.

Rani život

Kaligula je bio sin Germanika, popularnoga rimskog vojskovođe, i Agripine Starije, unuke cara Augusta. Nadimak "Kaligula" (što znači "mala čizmica" na latinskom) dobio je kao dijete dok je boravio s ocem u vojnim logorima, gdje je nosio minijaturnu vojničku odoru, uključujući male čizme (caligae).

Nakon smrti svog oca 19. godine, za koju se sumnjalo da je bila rezultat trovanja po nalogu cara Tiberija, Kaligula je živio u sjeni političkih intriga. Tiberije, njegov prastric, usvojio ga je 31. godine kao dio nasljednog plana, ali Kaligulina obitelj bila je pod stalnim nadzorom zbog Tiberijeve paranoje.

Početak vladavine

Nakon Tiberijeve smrti 37. godine, Kaligula je preuzeo prijestolje uz široku podršku naroda i senata. U početku je njegova vladavina bila obećavajuća: ukinuo je nepopularne poreze, vratio političke izgnanike i javno spalio dokumente koji su se odnosili na Tiberijeve progone. Međutim, nakon nekoliko mjeseci, prema izvorima, doživio je ozbiljnu bolest (možda encefalitis ili epilepsiju), nakon čega se njegovo ponašanje dramatično promijenilo.

Kontroverze i tiranija

Povjesničari poput Svetonija i Kasija Diona opisuju Kaligulu kao despota koji je upadao u ekscese, rasipništvo i okrutnost. Tvrdili su da je trošio ogromne svote novca na ekstravagantne projekte, poput gradnje plutajućih mostova i palača, te da je uživao u ponižavanju senatora i ubijanju političkih protivnika.

Neke od najpoznatijih anegdota uključuju navodno imenovanje njegova konja Inkitata za konzula i zahtjev da ga se štuje kao boga za života. Međutim, moderni povjesničari upozoravaju da su ovi izvještaji možda pretjerani ili izmišljeni kako bi se nakon njegove smrti opravdala njegova eliminacija i diskreditirala njegova vladavina.

Smrt i nasljeđe

Kaligula je ubijen 24. siječnja 41. godine u zavjeri koju su predvodili pripadnici pretorijanske garde, uključujući Kasija Hereju, uz podršku dijela senata.

Nakon njegove smrti vlast je preuzeo njegov stric Klaudije. Kaligulino ubojstvo označilo je kraj njegove kratke i burne vladavine, a njegovi kipovi i zapisi bili su uništavani u pokušaju brisanja njegova lika iz povijesti (damnatio memoriae).

Povijesna interpretacija

Primarni izvori o Kaliguli, poput Svetonijevih "Života dvanaestorice careva" i Kasija Dionove "Rimske povijesti", pisani su desetljećima nakon njegove smrti i često su odražavali neprijateljski stav prema njemu. Britannica ističe da su ti autori možda bili motivirani željom da laskaju kasnijim carevima ili da ukažu na moralni pad julijevsko-klaudijevske dinastije.

Wikipedia također napominje da nedostatak suvremenih izvora otežava razlučivanje činjenica od fikcije. Moderni znanstvenici poput Anthonyja A. Barretta sugeriraju da je Kaligula možda bio ekscentričan i nesposoban vladar, ali ne nužno lud kako ga tradicionalno prikazuju.

Kaligula ostaje jedna od najenigmatičnijih figura rimske povijesti. Njegova vladavina simbolizira prijelaz od republikanskih ideala prema autokratskoj vlasti u Rimskom Carstvu. Iako su priče o njegovoj okrutnosti i ludilu ušle u legendu, povjesničari i dalje raspravljaju o tome koliko je njegova negativna reputacija zasnovana na činjenicama, a koliko na propagandi njegovih neprijatelja.