Screenshot: YouTube

VIJEST da generali iz Hrvatskog generalskog zbora održavaju predavanja profesorima povijesti na kojima ih podučavaju o Domovinskom ratu, izazvala je dosta reakcija u javnosti.

Dok jedni smatraju kako je riječ o dobrom potezu kojim će ljudi koji su sudjelovati u povijesnim događajima iz prve ruke profesorima prenositi svoje znanje, drugi smatraju da sve to neodoljivo podsjeća na sudionike NOB-a koji su u bivšoj državi također po školama dijelili svoja znanja, a sve u svrhu jednostranog pogleda na povijest.

Za komentar smo pitali Hrvoja Klasića, povjesničara s FFZG-a. On smatra da, ako se već profesorima dovodi generale, da bi onda, u svrhu boljeg proučavanja prošlosti, trebalo dovoditi i sudionike nekih drugih važnih događaja.

"Mogućnost da nastavnici povijesti se sa sadržajem onoga što predaju upoznaju iz različitih izvora podržavam. Ali isključivo kao to što sam rekao - kao jedan u nizu izvora o nekoj temi, ali ne i kao propisani ili jedini mogući. Ljudi koji su sudjelovali u ratu su sigurno zanimljiv izvor podataka, a u tom smislu me čudi kako devedesetih, ali i danas, u škole nastavnicima nismo dovodili preživjele partizane kako bi objašnjavali nastavnicima svoju borbu protiv Hitlerovih vojnika i njegovih pomagača u Hrvatskoj. Tim više što je i sam predsjednik države, a i brojni drugi istaknuti članovi HDZ-a, ali i organizatori obrane (Janko Bobetko, Martin Špegelj, Joža Manolić) su bili partizani", kaže Klasić.

"Naravno, još uvijek nije kasno, ali treba požuriti jer još uvijek ima preživjelih partizana koje mislim da bi mnogi nastavnici rado voljeli čuti", dodaje Klasić.

"Najgore bi bilo da budu kao partizani osamdesetih"

"Ono što mene ipak najviše u cijeloj priči 25 godina nakon rata iznenađuje je da i dalje mladima želimo govoriti ili propagirati nekakve vrijednosti rata umjesto da proklamiramo vrijednosti mira. U tom kontekstu bi, ako već se koristi vojnike kao izvor podataka, o razdoblju Domovinskog rata, svakako u ove seminare za nastavnike uključio članove ili predstavnike raznih mirovnih inicijativa iz tog perioda koji su tada pokazivali drugačiju perspektivu i drugačije mogućnosti od one ratne", kaže Klasić.

"Najgora stvar u svemu ovome bi bila da se ponovo, kao i nakon 1945. godine, počinje propisivati kako ćemo učiti i podučavati određene teme iz prošlosti  i da se sudionici Domovinskog rata dovedu u poziciju u kojoj su bivši partizani bili osamdesetih godina prošlog stoljeća. Po vlastitom iskustvu taj generacijski jaz doprinio je puno više jednom animozitetu prema Drugom svjetskom ratu nego kvalitetnom informiranju i konstruktivnom suočavanju", zaključuje Klasić.