NA DANAŠNJI datum započeo je rat između dvije zemlje na sjeveru Europe. Rat je trajao dvije godine, a tijekom tog perioda od posljedica rata život je izgubilo – nula ljudi. Bio je to Anglo-švedski ili Britansko-švedski rat koji se dogodio tijekom ranog 19. stoljeća, u vrijeme Napoleona.

Gustav IV. odlučuje se za rat protiv Francuske

Tadašnji švedski kralj Gustav IV. Adolf učio je kako je njegova zemlja nekoć bila puno utjecajnija sila koja je vladala većim teritorijem i uvjetovala politiku cijelog sjevera Europe. Međutim, početkom 18. stoljeća došli su Rusi s istoka, potukli vojsku njegovih prethodnika i oteli joj teritorije.

Ali 1805. Švedska i Rusija postale su saveznice u ratu protiv ludila, kako su oni to smatrali, koje je dolazilo iz najrazvratnije zemlje u Europi tog vremena – Francuske.

Švedski kralj te tamošnje plemstvo i svećenstvo slušali su godinama kako se u Francuskoj ubija kraljeve, pljačka crkve i utapa svećenike, a da zemljom vlada neobrazovana masa koja poziva na revoluciju protiv onih koje je sam Bog blagoslovio da vladaju.

Švedska je taj rat izgubila, a Francuska okupirala njen južni teritorij (Švedsku Pomeraniju). Dvije godine kasnije Rusija je sklopila savez s Francuskom, čineći Švedsku jedinom britanskom saveznicom (osim Portugala) u Europi. Rusija je potom iskoristila priliku i poslala vojsku u Finsku. Danska je također najavila rat, a Gustav se pronašao u vrlo nezgodnoj situaciji.

Umjesto da vrati Švedskoj stari sjaj, Gustav ju je vodio u propast. Zemlja je izgubila trećinu teritorija, odnosno cijelu Finsku u korist Rusije. Ubrzo je natjeran na abdikaciju te ostao zapamćen kao kralj koji je izgubio sve.

Umjesto rata, skrivanje i krijumčarenje

Švedska je zatim morala pristati na uvjete iz Pariza te je 17. studenog 1810. godine objavila rat Ujedinjenom Kraljevstvu. Uvela je Napoleonov Kontinentalni sustav, čime je obustavljena sva trgovina s njegovim najvećim neprijateljem. S  obzirom na to da su Šveđani najviše trgovali s Britancima, ovo je bio težak udarac švedskoj ekonomiji.

Da bi se spasili od totalne gospodarske katastrofe, Šveđani su kršili sustav gdje god su mogli. Dopustili su Britancima okupaciju otoka Hanö samo kako bi ga iskoristili da nastave trgovati. U naredne dvije godine krijumčarili su robu s Hanöa i čekali priliku da sklope mir. Nikada nisu ratovali s Britancima.

Ujedno i posljednji rat dviju zemalja

U ljeto 1812. sklopljen je mir u Örebru, kada formalno završava rat. Napoleon je tada već bio na putu do svoje najveće katastrofe Rusije, nakon čega će pola kontinenta najaviti rat Francuskoj. Britansko-švedski rat vjerojatno ne bi bio zapamćen kao onaj bez ratovanja da se Napoleon vratio kao pobjednik iz Rusije i pozabavio Švedskom.

Gustavov nasljednik postao je stari kralj Karlo čije je poslove uglavnom vodio čovjek po imenu Jean-Batiste Jules Bernadotte, nekoć Napoleonov maršal. Njega su nakon Karlove smrti proglasili kraljem, a on se okrenuo protiv Napoleona te vladao Švedskom do polovice 19. stoljeća.

Ujedinjeno Kraljevsko i Švedsko Kraljevstvo nisu više nikada ratovali, premda su najbliže tome bili tijekom Drugog svjetskog rata kada je London poslao više prijetnji Stockholmu da obustavi isporuku rudnih sirovina nacističkoj Njemačkoj. Britanci su sa svojim zračnim jedinicama više puta napadali švedske brodove, no Švedska je izbjegla otvoreni rat te izdržala balansirajući između zahtjeva Londona i Berlina.