MASAKR u Ipu jedan je od manje poznatih događaja iz Drugog svjetskog rata. Radi se o pokolju civila u rumunjskom selu, gdje su mađarski vojnici pucali po mještanima nakon što je teritorij dodijeljen Mađarskoj.

Nezavidan položaj Rumunjske tijekom 1940-ih

Rumunjska povijest tijekom Drugog svjetskog rata je jedna vrlo ružna priča o zemlji koja je morala odabrati saveznika samo kako bi preživjela. Rumunjska je nastala krajem 19. stoljeća kao vrlo velika država s dvije regije: Vlaškom i Moldavijom. Treću regiju, Transilvaniju, dobili su nakon Prvog svjetskog rata i udvostručili svoj teritorij. Međutim, njeni susjedi očekivali su povratak određenih teritorija, a kada je nastupilo ratno stanje u Europi, vršili su ogroman pritisak na Rumunjsku da ustupi teritorij.

Mađarska je bila posebno ljuta na svoje gubitke nakon Prvog svjetskog rata i htjela je dvije pokrajine u srcu Rumunjske, koje su doista imale većinsko mađarsko stanovništvo. Rumunjska je nakon ogromnih pritisaka morala popustiti te je predan koridor koji vodi do dviju regija. Međutim, stanovništvo nije samo tako lako prihvatilo nove granice i mnogi su odbijali surađivati s mađarskom vojskom koja je stigla.

Masakr u Ipu

Grupa Mađara koja je kretala prema središtu Rumunjske zastala je u selu Ip kako bi se opskrbila. Tamo su naletjeli na hladan tretman i bili su stacionirani u lokalnoj osnovnoj školi. Jedne večeri dogodio se incident u kojem je eksplodirala granata i teško je ranila dvojicu vojnika. U stanju napetosti između Mađara i Rumunja, počele su kružiti glasine kako se ne radi o nezgodi već o planiranoj gerilskoj akciji.

Bijesni mađarski vojnici lako su povjerovali u glasine, a zatim su proveli masakr nad lokalnim civilnim stanovništvom. Upadali su u kuće te upucali svaku osobu na koju su naišli. Zločin je počeo rano ujutro, a do popodnevnih sati mađarski vojnici ubili su oko 150 civila. Paralelno se dogodilo još nekoliko incidenata mađarske vojske i lokalnog stanovništva u obližnjim selima te je totalni broj žrtava brojao preko 500 ljudi.

Osobe odgovorne za masakr dovedene su na sud 1946. godine. Trojica vojnika osuđena su na smrtnu kaznu: zapovjednik Karol Lehotzky, Stefan Farago, Zoltan Vasvary, kao i petnaest lokalnih Rumunja koji su pomagali Mađarima i surađivali s njima u Ipu.

Rumunji i dan danas pamte ovaj događaj, a u Ipu se može pronaći komemoracijski centar za poginule žrtve. Rumunjska je Drugi svjetski rat preživjela, povratila neke od izgubljenih teritorija i ušla u svoj nesretni komunistički period.