TRINAESTOGODIŠNJI Hamidullah lašti obuću na ulicama Kabula i ne školuje se, baš kao ni 11-godišnji Sabir koji prodaje suho voće, a devetogodišnji Niyamathullah radio bi bilo što za koji novčić. Oni su samo dio mladih Afganistanca koji znaju samo za rat koji je na današnji dan počeo prije 18 godina.

SAD Afganistan prvi put napao jer je odbio izručiti Bin Ladena

Tog 7. listopada 2001. godine Sjedinjene Države prvi su put napale talibane zbog njihova odbijanja da im izruče Osamu bin Ladena, "mozak" terorističkih napada 11. rujna kojima je u Sjedinjenim Državama ubijeno 3000 ljudi.  

Nekoliko tjedana poslije svrgnut je fundamentalistički talibanski režim, no sukob nije prestao, nego se produljio i postao najdulji u američkoj povijesti.

"Mir je za nas u Afganistanu poput sna"

"Mir je za nas u Afganistanu poput sna", kaže Mohamad Mobin, 17-godišnji srednjoškolac i dodaje: "Zemlja se može razvijati samo ako živi u miru."

Nasilje se posljednjih godina samo pojačalo, a nerazmjerno stradaju djeca.

"Otkako smo rođeni, u našoj zemlji nije bilo mira, samo bitke i sukobi", kaže Sayed Ibrahim, 18-godišnji student medicine u Kabulu.

U tri godine ranjeno ili ubijeno više od 14.000 djece

Prema izvješću Ujedinjenih naroda za razdoblje od 2015. do 2018. godine, registrirano je više od 14.000 ubijene ili ranjene djece. Taj podatak pokazuje rast u odnosu na prethodne godine. 

"Zamislite da slavite 18. rođendan i sve što znate samo su rat i sukobi od djetinjstva, preko formativnih godina", kaže Onno Van Manen iz afganistanskog odjela nevladine udruge Save the Children.

"To znači da svaki dan živite u strahu od eksplozija, da nemate pristup školi jer je to preopasno, ne znate hoće li vam se roditelji ili rodbina vratiti kući", objašnjava.

Prema podacima UNICEF-a, broj napada na škole u 2018. utrostručen je u odnosu na 2017.

Krajem 2018. više od tisuću afganistanskih škola zatvoreno je zbog sukoba.

Nema ni mira ni posla

"Ne idem u školu jer nema novca, što zaradim, dajem za obitelj", kaže 11-godišnji Sabir koji je pobjegao iz rodne pokrajine Ghazni kako bi prodavao sjemenke kikirikija, suncokreta i suho voće u prijestolnici.

Američka invazija 2001. godine donijela je trajna poboljšanja brojnim mladim Afganistancima, napose djevojčicama kojima je talibanski režim branio obrazovanje. No gospodarstvo je u toliko lošem stanju da brojne obitelji radije djecu šalju na ulicu da nešto zarade nego u školu. 

Posla nema i ta djeca nemaju izbora nego pokušati emigrirati ili se priključiti talibanima ili drugim pobunjeničkim skupinama koje borcima daju plaće.

Devetogodišnji Niyamathullah povjerio se novinaru agencije France presse da bi učinio bilo što da nešto zaradi: prodavao žvakaće gume, prao aute, obavio kupnju za druge. 

Hamidullah, laštilac obuće, rado bi se školovao, ali mora pomoći prehraniti obitelj. "Nema mira ni posla za nas. Rado bih ja u školu, stekao bih zvanje i radio za svoju zemlju."

U Afganistanu u školu ne ide više od 3,7 milijuna djece

Zaklada UN-a za stanovništvo navodi da je 42 posto stanovništva Afganistana, koje broji oko 35 milijuna ljudi, mlađe od 14 godina.

UNICEF navodi da se ne školuje više od 3,7 milijuna djece.

Sjedinjene Države i talibani pregovarali su prošle godine o okončanju sukoba, no ti su pregovori stali početkom rujna kada ih je američki predsjednik Donald Trump prekinuo nakon smrtonosnog talibanskog napada.