PROTEKLIH dana je ekstremna desnica uz asistenciju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Marakeški sporazum, odnosno UN-ov kompakt o migracijama, pretvorila u jednu od glavnih političkih tema u Hrvatskoj, tvrdeći da taj sporazum predstavlja veliku ugrozu za našu republiku.

No kada se glasne protivnike Marakeškog sporazuma pita da konkretno objasne što je u njemu problematično i kako on ugrožava Hrvatsku, od njih se ne može dobiti jasan i suvisao odgovor, kako je najplastičnije demonstrirala predsjednica stranke Nezavisni za Hrvatsku Bruna Esih u intervjuu za televiziju N1. Na opetovana pitanja novinara da objasni razloge svojeg protivljenja sporazumu Esih je pričala o srednjoškolskoj lektiri i nedefiniranim dojmovima koje je dobila nakon čitanja teksta sporazuma, ali nije uspjela navesti ništa konkretno.

Stoga nas je zanimalo što zapravo piše na 34 stranice gustog teksta Marakeškog sporazuma pa smo sporazum pročitali. Treba dodati i da Marakeški sporazum nije klasičan sporazum koji se mora ratificirati, nego je u svojoj suštini popis konkretnih mjera.

Utemeljen na Općoj deklaraciji o ljudskim pravima

Na samom početku piše da bi UN-ov kompakt o migracijama trebao biti potpisan na summitu 10. i 11. prosinca u marokanskom gradu Marakešu, prema kojemu je onda i dobio kolokvijalni naziv Marakeški sporazum. Odmah se navodi i glavni cilj sporazuma, a to je ''dati važan doprinos poboljšanoj suradnji u vezi s međunarodnom migracijom u svim njenim dimenzijama''. Tek onda se dolazi do preambule sporazuma koja se sastoji od sedam točaka.

U prvoj točki preambule navodi se kako se sporazum temelji na Povelji Ujedinjenih naroda, a u drugoj točki se kao temelj sporazuma navodi Opća deklaracija o ljudskim pravima te još niz međunarodnih sporazuma i povelja, koje je sve, naravno, potpisala i Hrvatska, jer je riječ o temeljnim dokumentima međunarodnog prava i svjetskog poretka. Ukratko, Marakeški sporazum je vrijednosno izveden iz dokumenata koji su odavno dio hrvatskog pravnog sistema, a ne iz Sotonističke Biblije ili čega već, kako se ovih dana podvaljuje hrvatskoj javnosti.

U trećoj točki se podsjeća da razgovori o migracijama nisu ništa novo te se navode skupovi iz 2006. i 2013. na ovu temu, a u četvrtoj se ističe da ''izbjeglice migranti imaju pravo na ista univerzalna ljudska prava i temeljne slobode'' kao i svi ostali, što je za svakog normalnog čovjeka samorazumljivo. 

Marakeški sporazum je pravno neobavezujući

Za razumijevanje Marakeškog sporazuma i njegovih učinaka, kao i negativnih posljedica kojima ekstremna desnica ovih dana straši javnost, važna je i sedma točka preambule, u kojoj se izrijekom navodi da je taj sporazum - pravno neobavezujući. Svatko s pučkoškolskim znanjem hrvatskog jezika zna što znači riječ ''neobavezujući'', a i svatko tko tvrdi da će potpis Hrvatske na Marakeškom sporazumu automatski rezultirati katastrofom za Hrvatsku zapravo bezočno laže. Sporazum je, ponavljamo, neobavezujući, te svaka članica može odlučiti hoće li ga i kako primjenjivati. Hrvatska se svojim potpisom sporazuma ne obavezuje da će ga doista poštovati i provoditi, iako bi, naravno, bilo bolje da to čini.

No koja je svrha uopće potpisati UN-ov neobavezujući sporazum? Pa svrha je u tome da se stvori globalni radni okvir kojim se može bolje odgovoriti na izazov koji predstavljaju migracije stanovništva, inače od početka postojanja čovjeka na Zemlji neizbježna i uobičajena pojava. 

Državni suverenitet jedan od vodećih principa

Nakon preambule slijedi dio posvećen viziji i vodećim principima Marakeškog sporazuma, u kojem se detaljno objašnjava njegova svrha. Primjerice, navodi se kako sporazum ''izražava našu kolektivnu obavezu poboljšanja suradnje u vezi s migracijama'', te se dodaje kako je ''krucijalno da nas izazovi i prilike međunarodne migracije ujedinjavaju, a ne dijele''. Kolinda svojim odbijanjem potpisivanja Marakeškog sporazuma, što je finta koju je preuzela od američkog predsjednika Donalda Trumpa i mađarskog premijera Viktora Orbana, zapravo čini baš to da tema migracija nastavi izazivati što veće podjele, ali i da se spriječi koordinirana akcija država svijeta koje UN okuplja. 

Inače, vrijedi taksativno navesti koji su vodeći principi Marakeškog sporazuma, kako bi bilo jasno da u njima nema ama baš ništa zazorno. Redom: sporazum je usmjeren na ljude, međunarodna suradnja, nacionalna suverenost, vladavina zakona i pravnih procesa, održivi razvoj, ljudska prava, rodna osjetljivost, osjetljivost prema potrebama djece, pristup koji uključuje cijelu vlast i pristup koji uključuje cijelo društvo.

Iako hrvatski samoprozvani suverenisti tvrde da Marakeški sporazum ugrožava suverenitet RH, to je očita laž. Kao što je navedeno, nacionalna suverenost je jedan od vodećih principa ovog sporazuma, a pod time se jasno kaže i sljedeće: ''Globalni kompakt reafirmira suvereno pravo država da same odluče o svojoj nacionalnoj migracijskoj politici i da zadržavaju prerogativ vladanja nad migracijom pod svojom jurisdikcijom u skladu s međunarodnim pravom.'' Drugim riječima, hrvatska suverenost nikako nije ugrožena Marakeškim sporazumom.

Po logici samozvanih suverenista i Opća deklaracija o ljudskim pravima ugrožava hrvatsku suverenost, jer ona je dio tog međunarodnog prava koje se spominje. Naravno, Hrvatska uvijek ima opciju odbaciti Opću deklaraciju o ljudskim pravima i postati Sjeverna Koreja, ako je to ideal suverenosti kojem teže Kolinda Grabar-Kitarović, Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović, Velimir Bujanec i ostali koji agitiraju protiv ili šire laži o Marakeškom sporazumu.

Predviđa se posebna zaštita djece

Treba se osvrnuti i na princip rodne osjetljivosti, s obzirom na to da smo tijekom kampanje protiv ratifikacije Istanbulske konvencije svaki dan mogli slušati da i samo pojavljivanje riječi ''rod'' - koja je inače prisutna i objašnjena u svakom srednjoškolskom udžbeniku sociologije u RH - u nekom međunarodnom sporazumu koji Hrvatska potpisuje i ratificira znači automatsku propast Hrvatske. Dakle, evo na što se odnosi rodna osjetljivost koja se spominje u Marakeškom sporazumu: ''Globalni kompakt osigurava da se ljudska prava žena, muškaraca, djevojčica i dječaka poštuju u svakoj fazi migracije, te da se njihove specifične potrebe prepoznaju i adresiraju i da ih se ojača kao agente promjene.''

Doista velika ugroza za Hrvatsku - poštovanje ljudskih prava i prepoznavanje potreba djevojčica i dječaka!

U svakom slučaju, poslije toga slijedi novi dio sporazuma koji se bavi okvirom za suradnju koji se sporazumom predlaže i to je zapravo ključan dio cijelog teksta. 

23 cilja za sigurnu, urednu i reguliranu migraciju

Navode se 23 ''cilja za sigurnu, urednu i reguliranu migraciju'', a to su redom: 1. sakupljanje i korištenje točnih i neagregiranih podataka za politike utemeljene na dokazima, 2. smanjenje negativnih poticaja i strukturalnih faktora koji ljude potiču da napuste svoje zemlje porijekla, 3. osiguravanje točnih i pravovremenih informacija u svim fazama migracije, 4. osigurati da svi migranti imaju dokaz zakonskog identiteta i odgovarajuću dokumentaciju, 5. povećati dostupnost i fleksibilnost puteva za legalnu migraciju, 6. osigurati fer i etično regrutiranje (za posao, op.a.) i čuvati uvjete koji omogućavaju pristojan rad, 7. adresirati i smanjiti ranjivost u migraciji, 8. spašavati živote i osigurati koordinirane međunarodne akcije u vezi s nestalim migrantima, 9. ojačati transnacionalni odgovor krijumčarenju migranata, 10. spriječiti, boriti se i ukinuti trafficking ljudi u kontekstu međunarodne migracije, 11. upravljati granicama na integriran, siguran i koordiniran način, 12. ojačati sigurnost i predvidljivost migracijskih procedura, 13. koristiti migrantski zatvor samo kao zadnju mjeru i raditi na alternativama, 14. povećati konzularnu zaštitu, pomoć i suradnju kroz migracijski ciklus, 15. osigurati migrantima pristup osnovnim uslugama, 16. ojačati migrante i društva u ostvarivanju pune inkluzije i društvene kohezije, 17. eliminirati sve oblike diskriminacije i promovirati na dokazima utemeljenu javnu raspravu u oblikovanju percepcije migracije, 18. investirati u razvoj vještina i omogućiti međusobno prepoznavanje vještina, kvalifikacija i kompetencija, 19. stvoriti uvjere za migrante i dijaspore da u punini doprinose održivom razvoju u svim zemljama, 20. promovirati brži, sigurniji i jeftini transfer novca i poticati financijsku inkluziju migranata, 21. surađivati u omogućavanju sigurnog i dostojanstvenog povratka, kao i održive reintegracije, 22. ostvariti mehanizme za prenosivost socijalnih prava i zarađenih povlastica i 23. ojačati međunarodnu suradnju i globalno partnerstvo za sigurnu, urednu i reguliranu migraciju.

Kada se pročitaju svi ciljevi Marakeškog sporazuma, postaje razvidno da bi Hrvatska i državljani Hrvatske od njega, ako bi doista bio implementiran široko u svijetu, značajno profitirali. 

Hrvatska i Hrvati bi zapravo profitirali od pune provedbe ovog sporazuma

Primjerice, brži, sigurniji i jeftiniji transfer novca bi itekako značio mnogo za sve one koji sada iz Njemačke i Irske šalju novac kući, a taj je novac - da podsjetimo - jedan od načina preživljavanja u današnjoj Hrvatskoj. Kada bi se zaustavile milijarde kuna koje svake godine dolaze od Hrvata iz inozemstva u Hrvatsku, socijalna i ekonomska situacija u RH postale bi neopisivo lošije. Nadalje, to je i cilj da se omogući dijaspori da ''u punini doprinosi održivom razvoju svih zemalja'', što onda logično uključuje i Hrvatsku i hrvatsku dijasporu, koja je samo u proteklih nekoliko godina postala veća za stotine tisuća ljudi.

Ciljevi adresiraju i konkretne probleme s kojima se Hrvatska danas suočava na granici s BiH, poput toga da migranti trebaju imati odgovarajuće identifikacijske isprave itd., kao i da se svakome poštuju ljudska prava. 

Može se reći da bi zaživljavanje Marakeškog sporazuma u praksi itekako koristilo Hrvatskoj, i kada je riječ o ilegalnoj migraciji kao i kada je riječ o Hrvatima koji su migranti u drugim državama. Ekstremna desnica svojim lažima još jednom Hrvatskoj želi nanijeti štetu.

Nažalost, sudeći prema reakcijama proteklih dana, čini se da su mnogi u Hrvatskoj tim lažima već povjerovali i da ih i čitanje s razumijevanjem teksta Marakeškog sporazuma ne bi uspjelo uvjeriti da im Esih i Bujanec lažu, dok im u tome svojim slavodobitno prezentiranim odbijanjem da dokument potpiše asistira i predsjednica RH.