OBILJEŽAVA se 15. godišnjica kornatske tragedije u kojoj je poginulo 12 vatrogasaca - Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić, Hrvoje Strikoman, Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija, Marinko Knežević i Ante Juričev Mikulin. Zašto su poslani da gase kamen i danas je nepoznanica. Jedini na kojega je pao teret odgovornosti za to je zapovjednik Dražen Slavica, kojeg je Vrhovni sud prošle godine oslobodio odgovornosti. Slavica je ove godine podnio tužbu protiv države.

Sirene u 15.25

Od 2008. na dan tragedije, temeljem Naputka Hrvatske vatrogasne zajednice, u svim vatrogasnim postrojbama i organizacijama, u znak sjećanja i počasti za poginule vatrogasce istaknute su državne zastave na pola koplja te se u 15.25 uključuju vatrogasne sirene u trajanju od jedne minute.

Na otok Kornat dolaze obitelji i prijatelji stradalih vatrogasaca te visoki državni i vatrogasni dužnosnici kako bi im odali počast.

Vatrogasne organizacije održavaju niz manifestacija kojima nastoje da sjećanje na ove vatrogasne heroje nikada ne izblijedi.

Kornatska je tragedija, ističe HVZ, prikazala sve razmjere vatrogasnog posla i ogoljela teške uvjete u kojima rade.

 Od 90-ih godina prošloga stoljeća do danas na intervencijama ili nakon vatrogasnog zadatka preminula su 24 vatrogasaca, prije samo dvadesetak dana nastradao je vatrogasac Goran Komlenac.

"U početku su se čuli jauci, zvanja upomoć i tako, a onda je i mene uhvatila panika"

Hrvatsku je tog kobnog 30. kolovoza 2007. pogodila jedna od najvećih mirnodopskih tragedija. U požaru na Velikom Kornatu skupinu od 13 vatrogasaca pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima progutala je vatra. 12 vatrogasaca je preminulo, a samo jedan od njih, 23-godišnji Frane Lučić iz Tisnog, preživio je tragediju.

A ono što se odvijalo tog kobnog dana izgledalo je ovako: stigla je dojava da gori na Kornatima. Dvije grupe gasitelja helikopterima kreću prema požarištu. Grupa od 13 vatrogasaca ostavljena je dva kilometra od srca požara. Zbog nemogućnosti da stupe u kontakt sa zapovjednikom kreću prema uvali Šipnat kako bi uhvatili bolji signal.

Vjetar odjednom mijenja smjer i u svega nekoliko sekundi vatra doslovce prelazi preko 13 gasitelja. Šestorica pogibaju, sedmorica su teško ozlijeđena. Od njih je naposljetku preživio samo jedan.

"U početku su se čuli jauci, zvanja upomoć i tako, a onda je i mene uhvatila panika", prisjetio se strave koju je proživljavao čekajući da ih netko izbavi iz vatrene stihije Frane Lučić na suđenju jedinom okrivljenom za tragediju, bivšem šibensko-kninskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici.

Kornatska tragedija ostala je misterij. Državnom su vrhu na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost, dva tjedna nakon stradavanja, predstavljeni preliminarni rezultati istrage prema kojima je tragediju izazvao tzv. eruptivni požar. No malo tko u tu teoriju vjeruje.

U tragediji je došlo do niza propusta

U tragediji je došlo do niza propusta. Vatrogasci koji su išli gasiti taj požar nisu mogli ni zamisliti što će ih snaći jer su išli gasiti požar na području gdje je prevladavao samo goli kamen i nešto niskog raslinja. Nije bilo kuća, nikakvog naselja, tako da taj požar nisu doživljavali kao neku prijetnju, no na kraju je upravo taj požar odnio 12 života.

Na gašenje je poslan i maloljetni Marko Stančić, a neki od preminulih vatrogasaca nikad nisu prošli obuku za helikopterski desant. 

Helikopter je imao problema pri spuštanju i, kako je svjedočio Lučić, iskrcao ih je tek iz trećeg pokušaja. Tzv. "kruška" s vodom bila im je predaleko, krenuli su uz klanac prema kruški, teško se krećući po oštrom kamenjaru. Odjednom ih je zapljusnula vrućina i čuo se huk vatre koja je gutala sve pred sobom. Nesretni vatrogasci satima su čekali pomoć.

Preživjeli Lučić godinama je čekao na odštetu

Preživjeli Lučić u požaru je ostao bez svih deset prstiju na rukama. Požar mu je kompletno narušio zdravstveno stanje, bio je na 30 teških operacija, 45 općih anestezija, a iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka proizlazi da je zadobio osobito teške tjelesne ozljede opasne po život te da je na psihičkom planu razvio PTSP uz depresivni poremećaj.

On je zbog zadobivanja teških ozljeda u požaru tužio RH i Grad Šibenik, budući da je bio pripadnik DVD-a Tisno. No sve to što je pretrpio državi nije bilo dovoljno da mu pristane isplatiti odštetu te ga poštedi borbe na sudu, dok je istovremeno vodio borbu za život. Umjesto toga su se natezali s njim više od 10 godina, koliko je trajao sudski postupak, da bi tek u ožujku prošle godine postigli nagodbu. Lučić je dobio odštetu te mu se mjesečno isplaćuje 6000 kuna za njegu i skrb.

Ova tragedija ogoljela je tromost sustava te pokazala bezobrazluk države prema jedinom preživjelom koji je morao čekati deset godina na odštetu te nesposobnost da se kazne odgovorni.