Foto: Index

U TRENUTKU dok pišemo ovaj tekst, još nema struje u Donjem Sitnom, koje se posljednjih 48 sati bori s nezapamćenim požarima. Nemamo nikakve informacije o stanju na ostalim požarištima. Sinoć smo evakuirani iz Žrnovnice koju je vatreni obruč stegnuo s tri strane - iz Amižića na sjeveru, s brda Markovača na istoku te brda Perun, odakle se požar proširio na Podstranu i Strožanac. Tek navečer pustili su nas natrag prema Sitnom. No, to više nije ono naše divno mjesto, poznato po gustoj borovoj šumi, miru i ljepoti. Preživjelo je samo zajedništvo mještana, bez kojih vatrogasci ne bi uspjeli spriječiti kataklizmu.

Gledali smo zgarišta oko sebe, koja su izgledala kao svjetla razasutih gradića u daljini. No, to je samo spaljena zemlja. Oko nas su padali dokrajčeni električni stupovi i goruća stabla.

Kada smo konačno stigli kući, pred njom je još dežurala ista vatrogasna ekipa s kojom smo noć prije branili sve što imamo. Netko je spomenuo da premijer Andrej Plenković najavljuje mobilizaciju vojske. U nekom, za njega paralelnom svemiru, ta vojska je odavno s nama na terenu. U tom njegovom svijetu sasvim je normalno poslati kolonu ministara, pomoćnika i uguza da u skupocjenim audijima dođu jučer u Žrnovnicu, gdje ljudi golim rukama brane kuće, a Gorska služba spašavanja u raspadajućim kombijima moli i skuplja motorne pile, gorivo i vodu po kućama mještana. Iste scene ponovile su se i danas, kada je na lice mjesta došao premijer Andrej Plenković. 

Noć smo opet proveli s vatrogascima koji su dežurali u našoj ulici. Političare ne žele komentirati. Neki od njih nisu sklopili oka zadnjih 48 sati. Čarape su im slijepljene za noge, ne mogu ih samostalno skinuti i preobući se. Bol je nesnosna, žuljevi puno gori od onih Marina Čilića, ali ovi ljudi ne plaču, oni se smiju i čekaju novi poziv na teren.

Kuhali smo im kavu, donosili hranu i lijekove. Najpotrebnija im je, naravno, voda. Kada je u obližnjim Srinjinama u pogon konačno pušten agregat, stigla je voda, a sve plastične boce i kante koje smo pronašli u selu napunili smo za naše čuvare.

Katastrofa je ujedinila mještane, a kako čujem i cijelu Hrvatsku. Prizori koje upravo gledamo pred sobom tjeraju suze na oči, no vatrogasci se ne predaju. Njihova smirenost i koncentracija smiruju i nas. Stignu se čak i našaliti u svojoj nevolji.

"Ne znamo što ćemo u budućnosti uopće raditi. Malo crnog humora, ostao nam je još samo Marjan."

Među junacima koji brane Sitno, Srinjine i Žrnovnicu je i hrabra Tanja Crljen, vatrogaskinja čiju ste životnu priču već vjerojatno čuli. Od malena se zaljubila u ovaj poziv, položila vozački ispit C kategorije i sjela u cisternu.

"Prava je šefica, s njom nema zafrkancije. U ovakvim situacijama dobro je pokraj sebe imati žensku ruku", priča nam vatrogasac Ante iz DVD-a Split dok na zidiću pijemo kavu i jedemo krafne koje smo u obližnjem dućanu uzeli na dug.

Kase ne rade, do bankomata se ne može. Nije ni bitno, samo da bura opet ne krene...

"Vjerujte mi, nama je najteže kad ništa ne radimo", priča Ante koji u 14 sati mora u smjenu na svoj redovni posao.

Malo će zakasniti. Tanja će mu organizirati prijevoz do Splita. Ona više ne želi pred kameru, kaže da se ne bavi vatrogastvom zbog novinara. Ima i dvije kćeri, ne želi da o njoj više čitaju u novinama. Starija kći također pokazuje interes za vatrogastvom. 

"Nismo heroji, opet to napišite, molim vas", dobacuje jedan od naših vatrogasaca kojemu je Tanja malo čas češljala dugu, slijepljenu kosu.

Nikada neću zaboraviti tu scenu, moment u kojem Tanja više nije bila samo vatrogasac, niti sam ja bila samo novinar.

No, to je bio samo jedan moment. Krenuo je novi požar u Žrnovnici, Tanja je organizirala ekipu, a mi smo krenuli dalje za vatrom. Rastali smo se u nadi da se više nećemo vidjeti na ovom mjestu.

>>> POGLEDAJTE VIDEO KOJI SMO S UMORNIM VATROGASCIMA JUTROS SNIMILI NA POŽARIŠTU U DONJEM SITNOM NAKON NEPROSPAVANE NOĆI