U JESEN 1988. godine ubijena je i silovana 13-godišnja djevojčica. Takav zločin izazvao bi šok svugdje na svijetu, ali ne i u Hwaseongu, ruralnom kraju pokraj južnokorejskog glavnog grada Seoula. Tamo su se ovakva ubojstva događala s uznemirujućom pravilnošću. 13-godišnjakinja je bila osma djevojčica koja je ubijena u periodu od dvije godine.

Yoon je tri dana proveo u sobi za ispitivanje

Nešto manje od godinu dana otkako je tinejdžerka ubijena, policija je zakucala na vrata 22-godišnjeg majstora koji se u tom trenu spremao večerati.

"O čemu se radi?" pitao je Yoon, čije pravo ime nije poznato jer je zaštićeno južnokorejskim zakonom o privatnosti. 

"Neće trajati dugo", sjetio se Yoon da su mu rekli policajci. Potom su ga doveli u lokalnu postaju gdje su ga smjestili u malu sobu za ispitivanje u kojoj se nalazio tek jedan stol.

Tri dana su ga ispitivali o ubojstvu i silovanju 13-godišnjakinje. Na kraju su od njega iznudili priznanje.

Policija iznudila priznanje

Yoon je ispričao policiji da je u noći ubojstva izašao da bi uzeo malo zraka, stoji u policijskom izvještaju koji se nalazi kod njegovog odvjetnika. Tijekom šetnje nekoliko puta se zaustavio da se odmori. Naime, u djetinjstvu je prebolio dječju paralizu zbog čega je šepao te je bio oslobođen i vojske.

Oko ponoći, Yoon je ugledao svjetlo u jednoj kući i iznenadno osjetio nagon da siluje, stoji u transkriptu njegove izjave policiji. Ušao je u kuću i napao djevojčicu, iako je policiji rekao da je znao da joj roditelji spavaju u sobi do. Nakon toga spalio je svoju odjeću i otišao kući.

Gotovo ništa se ne zna o djevojčici i njenoj obitelji koja se nikad nije pojavljivala u medijima.

Yoon je osuđen za silovanje i ubojstvo djevojčice

Yoon je osuđen za silovanje i ubojstvo 13-godišnje djevojčice te je dobio kaznu doživotnog zatvora, koja je kasnije smanjena nakon žalbe. Pušten je na slobodu nakon što je proveo 20 godina u zatvoru.

No on sada kaže kako nije počinio zločin.

Prije pojave serijskih ubojstava Hwaseong je bila obična radnička regija

Do 1986. godine Hwaseong nije bilo jedno od onih mjesta gdje su kriminal i zločini uobičajena pojava. Oko 226.000 ljudi živjelo je na području koje se sastojalo od sela, šuma i rižinih polja. U jednom od njih, Taen-eupu, živio je Yoon. Osamdesetih godina prošlog stoljeća to mjesto je bilo je puno barova gdje se pilo rižino vino te kafića u korejskom stilu gdje su se ljudi okupljali i ogovarali.

Mnogi su radili u obližnjim tvornicama, koje su se bavile proizvodnjom električnih proizvoda kao što su žarulje, prisjetio se Hong Seong-jae, koji je u to vrijeme vodio radnju za popravljanje poljoprivrednih strojeva. Kod njega je radio Yoon. Drugi su pak radili na farmama riže ili čuvali krave. U Taen-eupu svi su se poznavali. Prije ubojstva, u samom mjestu nije bilo većih zločina, osim pljački i provala.

"No mi smo svi bili tako siromašni, nije se imalo mnogo za izgubiti", rekao je Hong.

1986. godine dogodilo se prvo ubojstvo

No 1986. godine to se promijenilo. U rujnu te godine ubijena je prva žena u seriji ubojstava koji će postati poznati pod imenom Hwaseong ubojstva. Do 1991. godine deset žena je ubijeno u regiji Hwaswong, uključujući 13-godišnjakinju koja je ubijena u svom krevetu.

U svim slučajevima žrtve su bile seksualno napadnute, a većinom je za ubojstvo korišten neki dio njihove odjeće poput čarapa ili košulje. Žrtve su bile kućanice, školarke te jedna radnica u trgovini, rekao je Ha Seung-gyun, koji je sudjelovao u istrazi. Najmlađe žrtve bile su tinejdžerice, najstarija je imala 71 godinu.

Ljudi u Hwaseongu prestali su izlaziti noću, organizirale su se patrole

Nitko nije bio siguran. Kako su se ubojstva događala, tako se u ljude u Hwaseongu sve više uvlačio strah. Osnovali su posebne odrede te patrolirali ulicama noću naoružani štapovima. Žene su izbjegavale izlaziti po noći.

"Nije bilo javne rasvjete i bilo je jako mračno", rekla je 55-godišnja Park koja je osamdesetih radila u tvornici Jinan-ri, još jednom od sela u Hwaseongu. 

"Išla sam autobusom i kad bih srela muškarca, bila sam prestravljena. Govorili su mi da ne nosim crvenu odjeću te da ne idem van po mraku. Postojale su glasine da ubojica napada žene koje nose crveno", rekla je.

Treća ubijena žena bila je Lee, koja je radila u robnoj kući u Suwonu. 

Hong, stanovnik Taean-upa, sjeća se da su se muškarci bojali da će ih policija ispitivati. Selo je postalo tiho i jezivo.

"Bili smo zabrinuti da će nas zamijeniti s ubojicom pa smo prestali izlaziti van na piće. Čak i ako nismo ništa učinili, stvari su mogle izmaći našoj kontroli", rekao je Hong.

Nakon trećeg ubojstva policija je shvatila da je riječ o ozbiljnom slučaju

Kad je ubijena prva žrtva, istragu je vodila lokalna policija. No nakon trećeg ubojstva koje se dogodilo u razdoblju od tri mjeseca od prvog, dovedeni su istražitelji iz obližnjeg grada kako bi pomogli. 

"Nakon trećeg ubojstva policija je shvatila da je riječ o ozbiljnom slučaju. Mediji su naširoko pisali o tome, a lokalno stanovništvo bilo je prestravljeno", rekao je detektiv Ha, koji je bio jedan od glavnih zaduženih za istragu. On je pokrenuo i YouTube kanal u kojem razjašnjava slučajeve na kojima je radio.

Već tada policiji je bio jasno da je riječ o serijskom ubojici, no imali su jako malo dokaza. Tada nije bilo ni nadzornih kamera, ni mogućnosti praćenja mobitela, a DNA dokazi nisu bili u širokoj upotrebi. Policija se morala osloniti na druge kreativnije metode hvatanja ubojice.

Prvih pet ubojstava dogodilo se u rasponu od 6 kilometara u Hwaseongu te se policija rasporedila u dva tima. No to nije funkcioniralo jer se sljedeće ubojstvo dogodilo tamo gdje policije nije bilo.

Policija je pokušavala razne metode kako bi uhvatila ubojicu

Neke policajke nosile su crveno kako bi privukle ubojicu u zamku, savjetovan je i vidovnjak koji je rekao da traže muškarca bez jednog prsta, a neki su postali toliko frustrirani da su radili šamanističke voodoo obrede s lutkom.

No ubojstva su se nastavila događati. Policija je više od 2 milijuna dana istraživala slučaj. To je rekord za neki slučaj u Južnoj Koreji.

“Što smo više proučavali tijela žrtava, to više nismo mogli sakriti osjećaj bespomoćnosti i ljutnje na ubojicu”, rekao je Ha, koji je sada u mirovini i ima sedamdesetak godina.

“Nakon što smo proveli mjesece u rižinim i drugim poljima tražeći ga, mogu reći da je naša mržnja prema njemu bila nezamisliva”, dodao je.

Policija je mislila da je Yoon kopirao serijskog ubojicu

Yoon je jedina osoba koja je ikad osuđena za ijedno od ovih deset ubojstava. Policija je posumnjala da je kopirao serijskog ubojicu. Razlika u odnosu na druga ubojstva jest da je ovo počinjeno u kući, a ne na otvorenom, rekao je Ha, koji nije sudjelovao u istrazi o Yoonu. Ostalih devet ubojstava ostalo je neriješeno.

Mnogo godina činilo se kako će jedno od najpoznatijih zločina u Južnoj Koreji ostati neriješeno. Na zločin je podsjetio i film Parazit direktora Bong Joona Hoa. Nekoliko godina kasnije nastupila je zastara i za posljednju žrtvu te je postalo jasno da ako se ubojica i pronađe, neće mu se moći suditi, a obitelji neće moći dobiti pravdu.

Policija je 2019. godine pomoću DNK dokaza otkrila ubojicu

No ubojstva nisu iščezla iz kolektivne memorije Hwseonga premda su sela kasnije prerasla u grad. A policija nije odustala od potrage. U rujnu 2019. godine poručnik Ban Gi-soon, koji je bio posljednji službenik zadužen za istragu, objavio je eksplozivno otkriće. Policija je u srpnju te godine poslala dokaze koje je čuvala 30 godina na DNK testiranje.

DNK testovi u posljednja tri ubojstva podudarala su se s jednim čovjekom koji se zove Lee Chun-jae. Lee se trenutno nalazi u zatvoru gdje služi doživotnu kaznu za silovanje i ubojstvo šogorice koje je počinio 1994. godine. Bila je to velika vijest za Južnu Koreju.

Lee je priznao svih deset ubojstava i još četiri

Mjesec dana kasnije došlo je do novog otkrića. Lee je priznao svih deset ubojstava te još četiri za koja policija nije otkrila detalje. Iscrpno je ispričao detalje svih ubojstava te je na papiru nacrtao lokacije gdje ih je počinio. Bilo je to veliko otkriće u jednom od najpoznatijih slučajeva serijskih ubojstava. No isto tako dovelo je vlasti u nezgodan položaj. Ako je Lee ubio svih deset žrtvi, uključujući i 13-godišnjakinju, onda je Yoon proveo 20 godina u zatvoru za ubojstvo koje nije počinio.

Yoon je danas slobodan i radi u jednoj tvornici

No Leeovo ubojstvo nije bilo dovoljno da bi se Yoona proglasilo nevinim. U očima zakona, on je još uvijek osuđeni ubojica.

Yoon je danas u svojim pedesetim godinama. Još uvijek šepa. Radi u tvornici kože u provinciji Chungcheong, koja se nalazi nekoliko sati vožnje vlakom od Seula. Naizgled je vesela i društvena osoba, priča glasno i slobodno se smije. No proveo je težak život.

Yoon je živio bez roditelja, nije se školovao

Dok je bio dijete, njegova obitelj se često selila. Kad je bio u trećem razredu osnovne škole, majka mu je poginula u prometnoj nesreći. Nakon toga otac mu je nestao, a Yoon je prekinuo školovanje i počeo raditi. Došao je u Hwaseong gdje je godinu dana prosio ispred jednog restorana. Kad je imao oko 11 godina, počeo je raditi u centru za poljoprivredne alate gdje je do 22. godine izučio zanat.

Tijekom policijskog ispitivanja rekao je kako mnogo puši te da nikad nije imao vezu sa ženom. 

“Nikad nisam ni pokušao razgovarati s djevojkom jer sam mislio da nitko ne želi osobu s invaliditetom poput mene”, rekao je.

Njegov bivši šef Hong sjeća se da je oduvijek bio pomalo tužan. 

"Mislim da je to zato što je odrastao bez roditelja. Nije bio baš jasno govorio i nije mnogo izražavao osjećaje. No bio je sjajan u popravljanju alata”, rekao je.

"Kad ne spavaš tri dana, ne znaš što si rekao"

Nakon što ga je policija odvela, Yoon se sjeća da je tri dana bio zatvoren i zavezan lisicama u sobi za ispitivanje. Jedva je išta pojeo i bilo mu je dozvoljeno da ustane samo kako bi otišao na zahod. Kad god je pokušao zaspati, policajci bi ga probudili.

“To je vrijeme bilo kao noćna mora. Kad ne spavaš tri dana, ne znaš što si rekao. Ne sjećaš se što si učinio. Ne možeš normalno razmišljati”, rekao je.

Danas smatra da je bio maltretiran, no u to vrijeme nije znao ništa o zakonu, nije čak imao ni završenu osnovnu školu. Na kraju je potpisao tri priznanja te je na sudu priznao ubojstvo jer se nadao da će tako izbjeći smrtnu presudu. Odslužio je 20 godina.

"Mora da je osjećao da je sve toliko nepošteno kad je proveo toliko godina u zatvoru”, rekao je Hong koji je zatvorio radnju nakon što je Yoon otišao u zatvor jer bez njegovih vještina posao mu nije mogao opstati.

“Ja sam izgubio svoj biznis, ali on je izgubio život”, rekao je.

Policija u Južnoj Koreji nedavno je pokrenula istragu o zlouporabi moći policajaca i tužitelja

Prošlog prosinca policija u Južnoj Koreji pokrenula je istragu o postupanju sedam policajaca i jednog tužitelja koji su radili na istrazi o ubojstvima kako bi rasvijetlili je li bilo zlouporabe moći tijekom uhićenja. Rezultati istrage još nisu poznati.

No Yoonovo iskustvo nije bilo neuobičajeno za to vrijeme. Tijekom 80-ih bilo je uobičajeno da se osumnjičene drži dugo vremena zatvorene dok ne priznaju zločin, rekao je Lee Soo-jung, profesor forenzičke psihologije na sveučilištu Kyonggi. I nije Yoon jedini koji je policiju optužio za mučenje. Kim Chil-joon, odvjetnik koji zastupa druge osumnjičene u slučaju Hwaseong ubojstava, rekao je da su mnogi ljudi bili zlostavljani tijekom istrage.

Jedan drugi njegov klijent koji se također preziva Kim, optužen je za četvrto i peto ubojstvo nakon što su vidovnjaci u SAD-u rekli da su ga vidjeli u svojim snovima. Kim je bio podvrgnut ispitivanjima i mučenju te je 1995. godine uspješno tužio vlasti za naknadu štete. No dvije godine nakon oduzeo je sebi život jer je patio od depresije i PTSP-a. 

Prošle godine glavni inspektor Ban rekao je da policija istražuje jesu li drugi službenici tijekom istrage zlostavljali osumnjičene te su pregledavali optužbe o navodnom mučenju tehnikom zaranjanja glave u začinjenu juhu od ribe.

No najvjerojatnije ovi policijski službenici nikad neće biti optuženi. I ovdje je došlo do zastare.

Yoon je odlučan u tome da skine ljagu sa svog imena

No Yoon je odlučan u tome da skine ljagu sa svog imena. Njegovo ponovno suđenje počinje ovaj tjedan. Ponovna suđenja sama po sebi su rijetkost u Južnoj Koreji. Jako malo zahtjeva za ponovnim suđenjem bude prihvaćeno jer je potrebno da se dođe do novih dokaza, rekao je odvjetnik Heo Yoon, koji se specijalizirao za ovu vrstu suđenja.

Park Joon-young, jedan od Yoonovih odvjetnika, rekao je kako se dokazi rijetko kada čuvaju duže od 20 godina. U Yoonovom slučaju ključno će biti priznanje Lee Chun-jaea. Moguće je i da će osuđeni ubojica svjedočiti pred sucima koji imaju ovlasti da ukinu Yoonovu presudu.

Velika je šansa da će biti oslobođen. Na saslušanju pred suđenje koje se održalo u veljači, presjedajući sudac usmeno se ispričao Yoonu za krivu presudu. 

No, još uvijek postoje nerazjašnjena pitanja u vezi s Yoonovim slučajem. Iako se Leejev DNK poklapa s nekoliko ubojstava, policija nije objavila da je pronašla njegov DNK kod 13-godišnje djevojčice. Osim toga, stidne dlake pronađene na mjestu zločina poklapale su se 40 posto s Yoonovim, stoji u izvještaju iz 1989. godine. Na tim dlakama još uvijek nije provedeno DNK testiranje. No njegov odvjetnik upozorava da čak i ako bi se DNK njegovog klijenta poklapao sa stidnim dlakama pronađenim kod 13-godišnjakinje, to bi moglo značiti da su pomiješani dokazi. 

Novo suđenje moglo bi potrajati mjesecima

Predviđa se da će suđenje trajati mjesecima te ako Yoon bude proglašen nevinim može tražiti odštetu. Yoon kaže kako mu ništa ne može nadoknaditi 20 izgubljenih godina. Čak i kad je prije deset godina oslobođen, svijet se toliko oslobodio da se poželio vratiti nazad u zatvor. 

“Trebalo mi je oko tri godine da se prilagodim. Nisam mogao živjeti. Način na koji sam živio u zatvoru nije odgovarao svijetu s kojim sam se suočio”, rekao je. 

Yoon je svjestan da se ni Leeju ni policajcima koji su ga mučili nikad neće suditi. No želi provesti ostatak života kao nevina osoba.

“Želim se osloboditi lažnih optužbi i vratiti svoju čast. Želim biti s tim zadovoljan. I to je sve”, rekao je.