RANO jutros, neposredno prije početka susreta Vladimira Putina i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, Ukrajinci su, onako prigodno, napali brodogradilište u Sevastopolju, kojem su Rusi nakon okupacije vratili staro ime - Sergo Ordžonikidze.

S obzirom na to da ukrajinski izvori (za sada) ili šute ili prenose ruske, o napadu se zna vrlo malo. Rusko ministarstvo obrane objavilo je da je izveden s 10 krstarećih projektila i tri besposadna broda te da su tri projektila probila rusku obranu i pogodila ciljeve. Pritom je najvažnije da napad nije, kao do sada, izveden dronovima kamikazama, već krstarećim projektilima.

Ukrajinci do noćas nisu napadali ciljeve na Krimu, uključujući i most koji ga spaja s Rusijom, britansko-francuskim krstarećim projektilima Storm Shadow/SCALP, nego samo mostove koji Krim povezuju s ostatkom Ukrajine. Stoga je ovo ili velika promjena politike Londona i Pariza ili su Ukrajinci upotrijebili neko novo, domaće oružje.

Onomad se pričalo da su na osnovi protubrodskog vođenog projektila R-360 Neptune razvili krstareći dometa 360 kilometara, pa bi ovo mogla biti njegova druga upotreba. Ukrajinci tvrde da su ga prvi put upotrijebili za uništenje protuzračnog raketnog sustava S-400 na Krimu.

U svakom slučaju, nešto je probilo rusku proturaketnu obranu i pogodilo brodogradilište, pa sad ruski generali na Krimu imaju brigu više.

Prvi put u povijesti Rusija više treba Sjevernu Koreju nego Sjeverna Koreja Rusiju

U međuvremenu se oklopni vlak s diktatorom Kim Jong-unom dovukao do kozmodroma Vostočni, gdje ga je dočekao Putin. Nije istina da se Kim boji letjeti. Dapače, postoje snimke kako "upravlja" avionom u letu. Međutim, njegov otac panično se bojao letenja i navodno nikad nije ušao u avion, pa je vožnja oklopljenim vlakom tek nastavak tradicije. Sve je to tek predstava za sjevernokorejsku javnost, kao što to i inače rade dinastije. Bome su se Kim i svita ovog puta naputovali jer je Vostočni udaljen oko 1000 kilometara od Vladivostoka.

Po prvim snimkama, oba su čelnika vrlo dobrog raspoloženja. Doduše, Kim ima puno više razloga za to nego Putin jer prvi put od nastanka Sjeverne Koreje Rusi više trebaju njih nego oni Ruse. To Pjongjang dovodi u do sada nezamisliv položaj - može pregovarati s Moskvom kao punopravni partner.

Rusi prije svega žele artiljerijsko streljivo, topničko i raketno. Topništvo ih ne zanima jer po skladištima i magazinima imaju tisuće komada. Ruska artiljerija je po ukrajinskom bojištu prosula, po zapadnim procjenama, oko 11 milijuna granata. S obzirom na to da ih godišnje mogu proizvesti oko milijun, počelo im ih je ponestajati. Najlogičniji izvor novih bila bi Kina. Međutim, Pekingu nije ni na kraj pameti da dodatno kvari odnose sa Zapadom, pa se Moskva okrenula Pjongjangu.

Sjeverna Koreja se sprema za nastavak rata protiv Južne Koreje još otkad je potpisano primirje 27. srpnja 1953., pa su joj skladišta prepuna, između ostalog, i artiljerijskog streljiva točno onih kalibara koji trebaju ruskoj vojsci. To nije čudno jer se Sjeverna Koreja naoružavala isključivo sovjetskim i kineskim oružjem (koje je bilo kopija sovjetskog).

Po procjeni Militari Balaca za 2022. godinu, Sjeverna Koreja ima više od 21.600 komada artiljerijskog oružja. Shodno tome, ima stotine milijuna granata, kao i ogromne proizvodne kapacitete. A sada ima i kupca kojem će prodati svo streljivo kojem su ili iscurili resursi ili samo što nisu te bi ga zbog toga i ovako morali ili baciti ili, puno vjerojatnije, ispucati na tradicionalnim ogromnim vojnim vježbama. Umjesto toga, sad će za staro streljivo dobiti nešto korisno.

Rusku vojsku zanimaju i korejski projektili zemlja-zemlja malog i srednjeg dometa kojim bi nadopunili sve manje zalihe vlastitih. Naročito nakon što je pokušaj nabavke sličnih iranskih propao. Tim bi projektilima Rusi mogli nastaviti terorizirati ukrajinske civile.

Sjeverna Koreja želi novac i hranu

S druge strane, Korejci žele novac, iako ga zbog sankcija baš i nemaju gdje potrošiti. No novac je uvijek dobro imati. Potom žele pristup ruskim vojnim tehnologijama, prije svega raketnim. A najviše žele hranu jer se zbog masovnih poplava u Sjevernu Koreju vratila nestašica hrane, pa oko trećine stanovništva gladuje. Tako je Kim, u maniri najboljeg velikog mudrog vođe, 21. kolovoza ušao do pasa u vodu kako bi se osobno uvjerio u štete nastale poplavama.

Doduše, Moskva je s gotovinom malo tanka, ali zato raketnih tehnologija i hrane ima napretek.

Još više od svega toga Pjongjang želi snažnog saveznika kako ne bi ovisio isključivo o Pekingu. Korejsku političko-vojnu vrhušku (to je kod njih praktički isto) najviše straši mogućnost da bi u bliskoj budućnosti Peking i Washington mogli dogovoriti svojevrsnu razmjenu teritorija: Tajvan Kini uz istovremeno ujedinjenje Koreje. S obzirom na nesrazmjer ekonomske moći, to bi zapravo bilo pripojenje Sjeverne Južnoj.

Nisu ti strahovi bez osnova. Malo dobre volje iz Pekinga i Washingtona i sve se da dogovoriti. Tim prije jer bi na taj način Kina bez rata konačno postala cjelovita. A svi ostali riješili bi se režima luđaka koji drže prste na okidačima projektila s nuklearnim bojevim glavama.

Uostalom, Gorbačov je prepustio bivšu Njemačku Demokratsku Republiku Zapadnoj Njemačkoj, a Kina je mirnim putem zavladala Hong Kongom i Makaoom.

I još znakovitije, tko je prije samo deset godina mogao vjerovati da će se američki i vijetnamski predsjednici nasmiješeni rukovati ispred ogromne biste Ho Ši Mina te da će SAD biti najvažniji strateški partner Vijetnama?