POMORAC Petar Marčinko, iz mjesta Čepikuće u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, u travnju 1992. godine iskrcao se s broda Dubrovnik u španjolskom Gijónu. Od tada ga je Hrvatska policija vodila kao nestalog.

>> Riješen misterij: Hrvat nestao prije 30 godina, nađen u Španjolskoj

>> Nestali Hrvat se pojavio nakon 30 godina, u veleposlanstvu tražio putovnicu

U listopadu se doznalo da je živ

No, kako je postalo jasno prije nekoliko dana, Marčinko je živ i nalazi se u Španjolskoj. Kad je nestao, imao je 39 godina.

Da je živ, doznalo se u listopadu prošle godine, kad je MUP od hrvatskog veleposlanstva u Madridu dobio zahtjev za identifikacijom osobe s putovnicom iz Jugoslavije. Glasila je na ime Petar Marčinko, koji je dolaskom u veleposlanstvo zatražio izdavanje hrvatskih dokumenata.

Prošlog je tjedna Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj stigla potvrda međunarodnih institucija s kojima su surađivali na provjeri dokumenata koji su se 30 godina nakon Marčinkova nestanka misteriozno pojavili u Policijskoj postaji Ston na njegovo ime. Njegov nestanak povlači za sobom i mnoga pitanja, na koja konkretan odgovor može dati samo Marčinko. 

Neslužbeno: Imao želju poći u Kanadu?

No, što znamo?  Prema određenim navodima, nitko od bližnje obitelji ne živi mu više u rodnim Čepikućama. Majka mu je umrla, a dva brata žive u Kanadi. Treći brat je preminuo, a njegova udovica ne želi razgovarati s medijima.

Neslužbene informacije do kojih je Index došao govore nam kako se on iskrcao u Španjolskoj sa željom da ode u Kanadu, gdje mu, dakle, žive braća. Ljudi s kojima je Index razgovarao, a koji žive ili, pak, potječu iz Čepikuća, rekli su nam kako ne znaju ništa više od onoga što je rečeno do sada u medijima.

Kažu i da cijelo mjesto, barem oni rijetki stanovnici koji su u njemu ostali, bruji o ovom slučaju, ali da su ustvari sve to nagađanja.

Pitanje ostaje što je Marčinko radio 30 godina u Španjolskoj. Da je bio u zatvoru, hrvatska policija bi dobila obavijest španjolskih vlasti. Da je bio beskućnik, sigurno bi bio legitimiran te shodno tome ne bi mogao sačuvati putovnicu 30 godina. Puno je tu misterija na koje odgovori za sada ne postoje.

Kriminalist: Netko je od pomoraca morao znati odgovor na bitna pitanja

Obratili smo se kriminalistu Branku Lazareviću.

"Sve što znam znam iz medija. Ali ovo je dokaz onome što uvijek govorim - ne treba gubiti nadu. Nikada ne treba gubiti nadu. Kao suradnik Arene pomogao sam pronaći osobu koja je nestala 1964. godine. I ovaj slučaj, kao i svi drugi slučajevi, nam govori isto - koliko god sve izgledalo crno, ne treba odustajati. Ne treba odustati ni u slučaju Mateja Periša", govori Lazarević.

"Dakle, Marčinko je pronađen. Teško je reći što mu se motalo po glavi, ali znam što se radi u tim situacijama što se tiče policije. Pretpostavljam da su španjolske vlasti nešto učinile, ali i vlasti države u kojoj je matična luka broda. Onda je trebalo detaljno porazgovarati sa svim mornarima, vidjeti je li kome nešto rekao. Zašto se nije htio vratiti doma? Gdje bi mogao biti? Netko je od pomoraca morao znati odgovor na ta bitna pitanja", rekao je on.

Zapitao se kako je mogao funkcionirati s jugoslavenskom putovnicom, a da ga nitko nije legitimirao. "Uostalom, što je jeo? Da je bio čudan, to bi policija vidjela, netko bi ga prijavio. Policija takve privodi. No, on se nije čudno ponašao. Je li bio član neke udruge ili sekte?" zapitao se.

"Nije napravio ništa protupravno"

Ističe da je samo jedno sigurno. "On sigurno nije napravio neki prekršaj, nije uradio ništa protupravno. Da jest, oni bi ga uhapsili. Očito je živio na skrovitom mjestu, među onima koje nije zanimala njegova prošlost", istaknuo je.

Napominje više o tome tko bi sve mogao znati. "To su prijatelji, možda djevojka... Samo bi oni mogli reći više. Oni i Marčinko, ako uopće želi govoriti o tome i ako se želi vratiti u Hrvatsku", napomenuo je.

Pitamo ga u kolikoj će mjeri ovaj slučaj zanimati MUP.

"Sigurno nitko neće poći razgovarati s njim u Španjolsku. Jer očito nije počinio nikakvo djelo. A ti ljudi u veleposlanstvu, tamo su također policajci, koji su sigurno obavili razgovor s njim. Ako nema kaznenog djela, policija nije zainteresirana", završio je Lazarević.

Ministarstvo o slučaju

Inače, obratili smo se i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.

"Navedeni gospodin informirao se o mogućnosti podnošenja zahtjeva za izdavanje hrvatske putovnice u Veleposlanstvu RH u Madridu. U skladu s uobičajenim postupkom, od Ministarstva unutarnjih poslova je zatražena provjera podataka", piše u njihovom odgovoru.

"U naknadnoj komunikaciji MUP je potvrdio da se osoba vodi u evidenciji hrvatskih državljana i da nema zapreke za izdavanje putovnice, ali i da se vodi kao nestala osoba te je zatražena identifikacija osobe kako bi se mogla izbrisati međunarodna potraga za nestalom osobom", navodi se u odgovoru te se dodaje da je, sukladno zahtjevu MUP-a, veleposlanstvo dostavilo podatke potrebne za identifikaciju osobe koji su prikupljeni uz pomoć španjolske policije.

Mještani ga žele što prije vidjeti

Podsjetimo, ekipa Nove TV bila je u Čepikućama u ponedjeljak. "Ja sam s njime dijelio cigar, što se kaže. Ja sam počeo jučer plakati kad me mala zvala: 'Tata, našo se Pero živ.' Ja sam počeo plakati", ispričao je Ivo Delalija.

Marko Potrebica je odgovorio na pitanje gdje je bio. "Kad bih to znao, onda bih bio baba Vanga. Ali ponavljam da mi je drago da je živ i da nosi jednu šlapu, a jednu japanku. I svim ljudima koji su ga poznavali", kaže Marko Potrebica.

"Govorili su svašta, da ga je ubio taksist, da ovo, da ono", rekao je Delalija. Sada ga žele što prije vidjeti u rodnim Čepikućama, gdje bi mu pripremili i feštu. "Volio bi ga što prije vidjeti. Ispeko bi janje odma i zazvo bi vas. Ispeko bi janje iz cuga. Nijesam pri parama, ali bi učinio. Zato što sam s njime proveo i popio dosta", dodao je Delalija.

"Bila su njih četvorica braće. Jedan je u Francuskoj, vjerojatno, on je isto u nekakvim problemima i ne javlja se. Jedan brat mu je u Montrealu, u Kanadi i ima tri sina. Ante je ostao tu, a Pere je od svih njih bio najbolji. Nas dvojica smo skupa hodali po Stonu i Dubrovniku, po kafanama, po ženskima... Bili smo stalno zajedno ko braća", govori Delalija za Večernji list.

"On je otišao prije nego što je počeo rat, a svakakve priče su se pričale. Jedna od njih da je pobjegao od rata. To nije istina. Taj njegov nestanak s ratom nikakve veze nema", dodaje. Rodbine Marčinko nema puno. Njegovi susjedi pred kamere ne žele, kao ni dobar dio sela, piše Nova TV.