UNATOČ nekim spekulacijama o ruskom gubitku okupirane ukrajinske regije Herson, još je prerano predvidjeti kada i kako će predsjednik Vladimir Putin predati vlast - hoće li to biti uslijed svrgavanja ili odlaska u mirovinu, ili će jednostavno umrijeti na dužnosti.

Međutim, već sad možemo vidjeti neke procese koji bi mogli oblikovati i potaknuti njegov odlazak. Štoviše, čak i ako se održi na vlasti, Putin nikada neće ispuniti imidž koji je o sebi stvorio, za CNN piše Mark Galeotti, počasni profesor londonskog University Collegea i autor više knjiga o ruskoj povijesti.

Odavno je poznato da Putin pati od problema s leđima

Osobito u prvim mjesecima rata bilo je mnogo spekulacija o njegovom zdravlju. Tvrdilo se da ima svašta, od raka do Parkinsonove bolesti. Velik dio nagađanja je splasnuo, pogotovo jer se čini da se Putin riješio nadutog izgleda i čudnih trzaja za koje se smatralo da su dokazi bolesti.

Nije bilo iznenađujuće što je to privuklo toliki interes, nudeći nešto poput deus ex machine za zapadne vlade željne brzog rješenja sukoba.

Međutim, prema američkim obavještajnim dužnosnicima koji su proučavali ovo pitanje, iako bi Putin mogao imati stalne zdravstvene probleme - odavno je poznato da pati od problema s leđima i možda čak pati od stanja koje je ugrozilo njegov imunološki sustav, što objašnjava ekstremne mjere za zaštitu od covida-19 - nema znakova da bi bilo što moglo dovesti do njegove neposredne smrti ili trajne nesposobnosti.

Nema prevelikih izgleda za državni udar u Rusiji

Ipak, njemu je 70 godina i njegovo zdravlje doista je postalo egzistencijalno pitanje sustava. Uostalom, iako ruski Ustav propisuje što se događa ako Putin umre na dužnosti - premijer stupa na dužnost privremenog predsjednika do održavanja prijevremenih izbora - nema odredbe u slučaju da je trajno nesposoban niti postoji potpredsjednik koji bi ga mogao zamijeniti.

To je upravo ona vrsta političke krize koja bi mogla generirati sukobe unutar elite i koja bi mogla srušiti ovaj režim.

Uostalom, zasad su izgledi za državni udar jedva veći od onih da Putin bude svrgnut prosvjedima na ulicama. Brojne sigurnosne snage drže jedna drugu u ravnoteži. Na primjer, u Moskvi postoje vojni garnizon, posebna divizija Nacionalne garde i Kremaljska pukovnija, a sve su podređene različitim lancima zapovijedanja. Savezna služba sigurnosti nadzire sve tri postrojbe, a Savezna služba zaštite nadzire službu sigurnosti.

Čini se da ga je teško svrgnuti sve dok Putin može kontrolirati čelnike tih takozvanih "ministarstva moći" i dok oni upravljaju lojalnošću svojih službi. Međutim, iako se čini da ima čvrstu kontrolu, njegov sustav postaje sve krhkiji, gubeći resurse koji su u prošlosti osiguravali odgovarajuću reakciju na neočekivane izazove.

Radi se o financijskim sredstvima. Kako su sankcije sve strože, a troškovi rata eskaliraju, novca je sve manje. Gotovo trećina proračuna za 2023. (više od devet trilijuna od ukupno 29 trilijuna rubalja) otići će na obranu i sigurnost. To ostavlja proporcionalno manje za potporu regionalnim proračunima i održavanje ključnih industrija.

Nacionalna garda je desetkovana borbama u Ukrajini

No to znači i oslabljeni legitimitet i dobru volju sigurnosnih službi i lokalnih elita. Putinov rejting uvijek je bio umjetno visok, s obzirom na to da nema smislene opozicije s kojom bi se mogao mjeriti, ali unatoč tome opada.

Nacionalna garda, ključna snaga zadužena za kontrolu prosvjeda na ulicama, desetkovana je u borbama u Ukrajini. Pripadnici Nacionalne garde također su bijesni što su korišteni kao topovsko meso u ratu za koji glorificirana interventna policija nije bila ni obučena ni opremljena.

Iako je gunđanje unutar elite brižljivo stišano, ono je evidentno. Baš kao što je činio tijekom pandemije covida-19, Putin težak i nepopularan posao prikupljanja "dobrovoljačkih bojni" i održavanja ratne ekonomije prebacuje na svoje regionalne gradonačelnike i guvernere. Dok su neki, poput guvernera Sankt-Peterburga Aleksandra Beglova, iskoristili ovo kao priliku da se dodvore Putinu, mnogi drugi su potiho zgroženi.

Sve to dodatno otežava predviđanje budućnosti Putina i njegovog režima. Čak i krhki i stagnirajući režimi mogu se dugo održati. Carska je Rusija vjerojatno bila mrtva već 1911. godine, kada je ubijen reformistički premijer Petar Stolipin, ali je ipak izdržala tri godine katastrofe u Prvom svjetskom ratu prije nego što se raspala 1917.

Putinova država puno se manje sposobna nositi s neočekivanim krizama

Međutim, to znači da se Putinova država puno manje sposobna nositi s neočekivanim krizama, koje je teško predvidjeti, a ipak su u konačnici neizbježne. To može biti bilo što, od općeg poraza u Ukrajini do kaskadnog regionalnog ekonomskog kolapsa, sigurnosnih snaga koje odbijaju suzbiti prosvjede na ulicama ili Putinove ozbiljne bolesti.

U tim okolnostima, kao u ožujku 1917. (veljača po starom ruskom kalendaru), možda će se vrhovni zapovjednik naći suočen sa svojim višim generalima i političarima i biti natjeran da odstupi za dobrobit domovine.

Čini se da je trenutačno teško zamisliti takav scenarij, ali rusku elitu, političku i vojnu, ne čine "putinisti", nego nemilosrdni oportunisti. Podržali su Putina jer je to bilo u njihovom interesu. Oni i dalje ostaju lojalni jer se rizici suprotstavljanja zasad čine mnogo većima. Međutim, ako počnu vjerovati da je ranjiv, vjerojatno će se brzo distancirati od njega. Nitko ne želi biti posljednji lojalist propalog režima.

Što god se dogodi, Putinovi snovi o uspostavljanju Rusije kao velike sile na temelju njezine vojne snage su gotovi, kao i njegove ambicije da osigura nasljeđe kao jedan od velikih državotvoraca nacije. Njegov vojni stroj je pokvaren i slomljen; gospodarstvo njegove zemlje ima toliko ožiljaka da će trebati godine da se oporavi; njegova je reputacija geopolitičkog uma uništena. Putin čovjek se možda još godinama i održi na vlasti, ali Putin legenda je mrtav.