JEDNA argentinska softverska kompanija radi radikalne promjene u odnosu prema zaposlenima. 10Pines pokušava biti transparentan i demokratičan, dopuštajući čak osoblju da si međusobno određuje plaće. Ariel Umansky odlučio je odbiti predloženo povećanje plaće za sedam posto u prosincu 2020. Smatrao je da to ne može opravdati pred svojim kolegama. Zapravo je to bio drugi put u pet godina da je odbio povišicu u 10Pinesu, piše BBC.

"Osjećao sam se nekako nesigurno zbog toga što sam blizu ili čak iznad ljudi za koje sam smatrao da imaju bolji učinak od mene. Smatrao bih se prevarantom", objašnjava Umansky.

O plaćama se odlučuje tri puta godišnje na sastancima argentinske kompanije, na kojima sudjeluju svi osim novih djelatnika koji su još uvijek na probnom radu. Zaposlenici (ili mentori u njihovo ime) mogu se prijaviti za povišicu, o kojoj se onda otvoreno raspravlja. 10Pines je tehnološka kompanija sa sjedištem u Buenos Airesu osnovana 2010. godine i ima 85 zaposlenih.

Kompanija stvara softver za klijente, među kojima su Starbucks i Burger King, radeći na stvarima poput kartica vjernosti za kupce, aplikacija i platformi e-trgovine. Svake godine 50 posto dobiti podijeli se zaposlenicima.

"Ključni aspekt transparentnih plaća nije znati koliko svi zarađuju, već znati tko zarađuje više od koga. To je hijerarhija, zar ne?" pita Umanski.

Transparentnost

10Pines teži imati ravnu hijerarhiju i biti što transparentniji prema zaposlenicima. Nakon tromjesečnog probnog razdoblja novo osoblje pridružuje se ostatku tima na mjesečnim otvorenim sastancima, na kojima se donose ključne odluke kompanije. Odlučuje se o potencijalnim novim klijentima, troškovima, financijama i, naravno, plaćama. Ne postoji generalni direktor i nema pravih menadžera u timovima, iako postoje stariji zaposlenici koji su partneri, poznati kao "suradnici" i "majstori". 

"Budući da nema šefova koji bi odlučivali o povišicama, vlast se prenosi na ljude. Ne želimo razliku u plaćama kao u Sjedinjenim Američkim Državama", kaže Jorge Silva, suosnivač 10Pinesa i "majstor".

Novi zaposlenici mogu u određenoj mjeri pregovarati o svojoj plaći, kaže Silva, što može biti problem na početku. O njihovoj plaći razgovara se s onima koji u kompaniji imaju slično iskustvo, kako bi se dobio njihov pristanak. U završnom razgovoru oko zapošljavanja kandidat upoznaje cijeli tim, od 80-ak ljudi, te ga se upoznaje s načinom rada u grupnoj dinamici. U toj fazi nema tehničkih pitanja, više se radi o učenju o interesima ljudi i šansi da vide kako funkcionira 10Pines.

"Bio sam s druge strane, u ulozi nekoga tko dolazi na razgovor za posao, i to iskustvo je neugodno, ali i neformalno. No, u ovoj fazi smo zaustavili procese zapošljavanja. Čak i ako su geniji, možemo osjetiti hoće li stvoriti napetost neuklapanjem u tim", kaže Silva.

"Sociokracija"

10Pines svoj pristup naziva sociokracijom. Inspiriran je brazilskim poduzetnikom Ricardom Semlerom i njegovim iskustvom transformacije obiteljske proizvodne tvrtku Semco. Pretvorio ju je u takozvanu "agilnu, suradničku tvrtku" s radnicima koji su nadzirali pitanja tradicionalno prepuštena menadžerima, što je smanjilo fluktuacije osoblja i revitaliziralo tvrtku. O tome je napisao u knjizi pod nazivom Maverick!.

"To je bila naša Biblija", kaže Silva.

Takvih "progresivnih i transparentnih kompanija" ima sve više širom svijeta, smatra Ben Whitter, autor časopisa Human Experience at Work i šef kompanije za coaching i savjetovanje zaposlenika HEX Organization u Velikoj Britaniji. Ideja transparentnih plaća može biti dobar način za izjednačavanje uvjeta između muškaraca i žena, smatra Whitter, te dodaje:
"U mnogim tvrtkama plaće su tajna i postoji strah da će o njima odlučiti osobna poznanstva. Ovako to postaje transparentno i vjerodostojno."

Međutim, Whitter vidi i neke nedostatke načina rada u 10Pinesu. Iako to može funkcionirati kada imate 80 zaposlenih, uz dvostruko veći broj zaposlenika, koristi mogu nestati. A odluka o zapošljavanju zasnovana na sastanku cjelokupnog osoblja može ugroziti introvertirane ljude, istovremeno stvarajući "prirodnu pristranost grupnog razmišljanja, pri čemu ljudi donose odluke koje obično ne bi donosili kao pojedinci".

Vjeruju da njihov pristup može opstati

Međutim, 10Pines kaže da ima razne programe, poput programa za početnike, i vjeruje da njegov cjelokupni pristup može opstati i u većim razmjerima.

"Proces smo razvijali 12 godina. Na primjer, započeli smo rasprave o plaćama kad smo imali 30 zaposlenika i bojali smo se da to neće uspjeti kad ih budemo imali 50, ali smo se nastavili prilagođavati. Treba ažurirati procese kako bi se zadržalo povjerenje", objašnjava Angeles Tella Arena, iskusna programerka u kompaniji, te dodaje da će možda biti potrebno otvoriti drugi ured ako kompanija nastavi rasti, a koji će djelovati autonomno.

"Ključno je shvatiti da postoji razlika između jednakog i poštenog. Nismo svi jednaki, ali trudimo se biti pošteni. Ne želimo biti poput klasične tvrtke koja pokušava kontrolirati zaposlenike i ponašati se prema njima kao prema djeci", zaključuje suosnivač Jorge Silva.