RAZINE podzemne vode na području Zagreba, Samobora i Zaprešića danas su općenito niže za oko tri do šest metara u odnosu na razinu iz šezdesetih godina prošloga stoljeća, ističe se u novom broju Rudarsko-geološko-naftnog zbornika.

Autori Mate Vujević i  Kristijan Posevec istraživanje su temeljili na više od osam stotina osmatračkih bušotina od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas.

Najznačajniji pad zabilježen je nizvodno od brane kogeneracijskog postrojenja TE-TO Zagreb, točnije na području Petruševca i Sašnjaka, te na središnjem i sjevernom dijelu Male Mlake, gdje pad iznosi četiri do pet metara, odnosno oko tri metra. Analiza karte razine podzemnih voda iz godine 1965. za područje zagrebačkog vodonosnika pokazala je da su te razlike još značajnije i iznose od pet do šest i pol metara na području bušotina Male Mlake i na bušotinama Petruševec i Sašnjak, ističe se.

Pad razine voda

Na području samoborsko-zaprešićkog vodonosnika razina podzemnih voda općenito se smanjila za oko dva metra, dok je njihov pad na području zagrebačkog vodonosnika iznosio približno jedan do dva metra na zapadnom dijelu, oko dva do pet metara u središnjem dijelu i oko jedna do tri metra na istočnom dijelu vodonosnika.

Pad razine podzemnih voda bio bi još izraženiji da nije izgrađena brana zagrebačkog kogeneracijskog postrojenja TE-TO na rijeci Savi, koja je u određenoj je mjeri usporila negativni trend pada razine podzemnih voda u zapadnom dijelu zagrebačkog vodonosnika i  zaustavila daljnju eroziju i produbljivanje korita rijeke Save. Međutim, nizvodno od nje zabilježen je najveći pad razina podzemnih voda.

Usporavanje negativnog trenda također je u velikoj mjeri utjecalo na zdenac Mala Mlaka, na čijem bi području razina podzemnih voda bila niža za oko pet metara da nije izgrađena brana toga postrojenja.

Eksploatacija osamdesetih

Na ukupan pad razine podzemnih voda između 60-ih godina prošlog stoljeća i danas utječe i povećanja stope crpljenja vode iz zdenaca. Naime, osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela izražena eksploatacija, brzina crpljenja iznosila je oko tri kubična metra u sekundi, da bi se stalno povećavala i krajem devedesetih iznosila oko pet kubičnih metara u sekundi. U narednim godinama brzina crpljenja stabilizirala se i počela polagano smanjivati ​​na oko četiri metra u sekundi, što je više ili manje stanje crpljenja danas, ističe se.

Međutim, hidrološki povoljno razdoblje usporilo je negativne trendove pada razine podzemnih voda, osobito u razdoblju 2013.-2014. godine, tijekom kojeg razina vode rijeke Save bila do jedan i pol metar više od prosječne i u određenoj mjeri napunila vodonosnik i usporila negativni trend pada podzemnih voda. No, negativan trend podzemnih voda nastavio se ponovno nakon 2014. godine, zaključuje se u članku u Rudarsko-geološko-naftnog zbornika.

Ekološki problemi

Pad razine podzemnih voda može uzrokovati brojne ekološke i gospodarske probleme koji mogu nepovoljno utjecati na vodonosnik i javnu vodoopskrbu, kao i na učinkovito upravljanje vodama općenito. Stoga je važno razumjeti čimbenike koji utječu na nju.

Dovodi do smanjenja ukupnih rezervi vodonosnika, može negativno utjecati na javnu vodoopskrbu na više načina te uzrokuje povećanu ugroženost ekosustava ovisnih o podzemnim vodama, napominje se u članku.