U PRVIM danima invazije Harkiv u istočnoj Ukrajini suprotstavio se ruskoj oklopnoj koloni. Nakon toga trpio je noćne ruske zračne napade i granatiranje, uz desetke ubijenih i stotine ozlijeđenih civila. BBC-jev reporter Quentin Sommerville i snimatelj Darren Conway proveli su tjedan s ukrajinskim snagama koje su se borile da zaustave daljnje rusko napredovanje.

Prva žrtva rata je vrijeme. Pitajte mladog vojnika na frontu kada se napad dogodio ili staricu u bolničkom krevetu kada joj je granatiran dom i oni vas zbunjeno pogledaju. Je li to bilo prije 24 sata ili 48 sati? Svi su dani postali kao jedan, odgovaraju.

Noćno granatiranje ne prestaje

U Harkivu, drugom po veličini gradu u Ukrajini, vrijeme je elastično. Blizu je granice s Rusijom i noćno granatiranje ruskog topništva i borbenih zrakoplova ne prestaje. Prošla dva tjedna činila su se kao vječnost, pa ipak mir se pamti kao da je bio jučer.

U smrznutom krajoliku na sjeveroistočnom rubu grada 21-godišnji poručnik Jevhen Hromadskij stoji raširenih ruku. U blizini su iskopani rovovi. "Odlazni", kaže on, podižući desnu ruku kako bi popratio salvu sa svojih položaja. "Dolazni", kaže Hromadskij i podiže lijevu ruku. S njihovih položaja udaljenih 900 metara preko snijegom prekrivenih polja dolazi zvuk ruskih granata.

Granatiranje se nastavlja preciznošću sata na rubu ovog bombardiranog sela. "Dolazni, odlazni, dolazni, odlazni", poručnik Hromadskij pokazuje rukama svaku sljedeću salvu.

Upoznali smo se tek danas poslijepodne, nastavlja BBC-jev reporter, ali već sam saznao da je prošlog tjedna njegov otac Oleg poginuo braneći grad. Poručnik Hromadskij je sedma generacija vojnika u njegovoj obitelji. Planira i osmi naraštaj, u slobodnoj Ukrajini.

"Izlaze i bježe"

Dosadašnju borbu opisuje ovako: "Diverzantske skupine ispituju naše linije, imamo izravne tenkovske borbe. Prvo ispaljuju minobacačke granate, a onda njihovi tenkovi pucaju na naše položaje."

Krećemo se duž linije fronta od položaja do položaja. Unutar njegovog oklopnog vozila, kapa ruske vojske - trofej prvog zarobljavanja - visi sa stropa, a on nastavlja: "Uzvraćamo protutenkovskim vođenim projektilima i uobičajenim oružjem manjeg kalibra. Izlaze i bježe, uvijek je puno ljudi."

Unutar vozila nalaze se osvježivači zraka Mexican Day of the Dead. Nasmiješene lubanje vise sa svakog ugla dok skačemo po izrovanoj zemljanoj cesti. Na tlu leže raketni bacači granata.

Sa suvozačkog sjedala poručnik Hromadskij kaže: "Ponekad koriste ovu taktiku, prvo podignu bijelu zastavu iznad svoje opreme, a zatim se približe našim položajima. Kad dođemo pokupiti ratne zarobljenike, oni otvaraju vatru na naše postrojbe."

Američko i švedsko oružje

Ovaj položaj u ponedjeljak su napala dva ruska tenka i oklopno vozilo. "Ne brinite, dobro smo branjeni", kaže dok pokazuje na gomilu američkih vođenih protutenkovskih projektila Javelin. "Lockheed Martin, Texas", piše na njihovom kućištu. U blizini je hrpa projektila lakog protutenkovskog oružja nove generacije (NLAW). "Eliminira čak i najnaprednije tenkove", obećava njegov proizvođač, švedski Saab, na svojoj web stranici.

Jako je hladno i dva psića se igraju oko nogu poručnika Hromadskog. Na nogama ima bijele Puma tenisice: "Ovdje morate biti brzi."

Ukrajinci improviziraju u ovom ratu. Njihova vlada kritizirana je zbog loše pripremljenosti, a sada se žuri dovesti ljudstvo na front. Redovna vojska se spaja sa snagama civilne obrane. Na transportnoj točki na istočnom rubu grada, nastavlja BBC-jev izvjestitelj, gledam kako stižu autobusi sa stotinama svježe opremljenih vojnika. "Gdje mi je pancirni prsluk?" pita jedan. "Dobit ćeš ga tamo naprijed", viče jedan časnik, a nekoliko trenutaka kasnije odlaze.

"Rusi se bore kao glupe životinje"

Neki će se pridružiti jedinici poručnika Hromadskog i raditi zajedno s liječnikom koji se zove Reaper. "Čuli ste za mračnog kosca, zar ne?" pita Reaper. On također zapovijeda ovom obrambenom linijom na rubu sela. Mnoge kuće uništene su ili oštećene ruskim granatiranjem.

Na pitanje kako se Rusi bore, Reaper odgovara: "Bore se kao glupe životinje. Bore se kao da je 1941. godine, nema manevriranja, samo dođu na front i to je sve. Imaju puno ljudi, puno tenkova, puno vozila, ali mi se borimo za svoju zemlju i štitimo naše obitelji. Nije važno kako se oni bore jer mi se borimo kao lavovi i oni neće pobijediti."

Tamo iza u kafiću je poljska kuhinja. Vojni kuhar je umirujuće golem s pletenim šeširom na glavi. Nudi zdjele vrućeg boršča. "Uz to uzmite kiselo vrhnje", inzistira kuhar. Tu su hrpe kolača i keksa koje za vojnike proizvode lokalne tvornice.

BBC-jev reporter sjeo je pored 30-godišnjeg zapovjednika bojne Serheja: "Vidimo neprijatelja, ubijamo neprijatelja, nema razgovora, to je to." Želi znati odakle su novinari, a kad je to saznao, pita je li istina da su se britanski dobrovoljci došli boriti za Ukrajinu. "Koju si nam letjelicu poslao", kaže dok završava svoju porciju boršča.

"Ako Harkiv padne, past će i cijela Ukrajina"

No, na istoku i jugu Ukrajine Rusi su napredovali. Ruska vojska naišla je na odlučniji otpor nego što je očekivala, ali gradovi i dalje padaju. I uza svu njihovu frontalnu hrabrost, postoji spoznaja da njihove sposobnosti na terenu neće biti dovoljne. Svi govore da im treba protuzračna obrana, zona zabrane leta.

BBC-jev novinar dalje piše kako ulazi u drugo oklopno vozilo koje je prije dva tjedna preuzimalo gotovinu u gradskim bankama. I to je sada uloženo u ratne napore. Dok se voze kroz grad, prolazeći širokim avenijama i pored lijepih zgrada, stižu do stambenog naselja iz sovjetskog doba. I tamo susreću Eugenea, pravog Vikinga, punog tetovaža i narančaste brade.

"Ako Harkiv padne, past će i cijela Ukrajina", kaže 36-godišnji Eugene. On je dio izviđačke ekipe koja djeluje u obližnjim stambenim blokovima. Neki od stanova izravno su pogođeni, a na parkiralištu stoji jedan automobil uništen ruskim projektilima Grad.

"Od 2014. smo znali da će doći"

Ono čega nema ovdje u Harkivu je iznenađenje zbog ruskog napada: "Od 2014. znali smo da će doći, možda za godinu, 10 ili 1000 godina, ali smo znali da će doći."

24. veljače u 4:55 Eugene je primio poziv od prijatelja koji mu je rekao da će uskoro početi napad. "Onda sam čuo kako rakete napadaju naš grad", priča Eugene. Kao i svi ostali, od tada nije bio kod kuće.

Napustiti front i vratiti se u centar grada slično je ulasku u drugi svijet. Nemilosrdno rusko granatiranje dovelo je do toga da većina od 1.5 milijuna stanovnika pobjegne. Malo je četvrti izbjeglo barem neku štetu. Rano je ujutro i još uvijek se mogu vidjeti redovi u ljekarnama, bankama, supermarketima i benzinskim postajama jer oni koji su ostali stvaraju zalihe. Ogroman logistički i humanitarni napor odvija se iza kulisa kako bi se Harkiv održao.

Hodnici puni ranjenih civila

Prije policijskog sata autor teksta odlazi u gradsku bolnicu broj 4 kako bi upoznao dr. Aleksandra Duhovskog, šefa pedijatrije. Ispod bolničke bijele kute nosi majicu Miami Beacha 2015. s američkom zastavom. Tjednima nije otišao kući.

Smije se kad kažem kako Rusija izjavljuje da ne cilja na civile. Zatim me šutke vodi niz hodnike u kojima leže žrtve ruskih napada. Na hodnicima su jer su u blizini pale ruske granate, pa pacijenti nisu sigurni na odjelima s velikim prozorima. Većina je ovdje ozlijeđena kod kuće. Jedinica intenzivne njege djece je u prizemlju. Uski prozori hvataju blistavu svjetlost snijega izvana i svjetlucaju preko zlatnih ikona svetaca na zidu.

Liječnici izvadili osmogodišnjaku metak iz lubanje

U obližnjem krevetu leži osmogodišnji Dmitrij. Ispod pokrivača vire mu nožni prsti i ruka, natučena i krvava. Lice mu je izgrebano i izbrazdano stotinama tragova, desno oko nije sasvim zatvoreno. Prije nekoliko dana liječnici su mu izvadili metak ispod lubanje.

Nadamo se da će se potpuno oporaviti, ali trenutačno je u žalosnom stanju, s cijevima koje vode tekućinu iz njegovog malog tijela u plastične boce koje vise ispod kreveta. Tanak pokrivač sa sitnim ružama diže se i spušta njegovim mehaničkim disanjem.

Vladimir Putin je rekao kako želi demilitarizirati Ukrajinu, ali umjesto toga stvara ničiju zemlju. Noću je grad gotovo u potpunom zamračenju. Kroz noć odzvanjaju ruski udari. Harkiv je nekoć bio glavni grad Ukrajine - ima parkove, katedrale, muzeje i kazališta, kao i tvornicu aviona Antonov i proizvođače tenkova i turbina.

Cijeli grad je linija fronta

Cijeli grad je sada linija fronta.

Ni ovo također ne treba čuditi. Ruski ratni plan usavršen je u Siriji u posljednjih 10 godina. Okružiti, opsjedati i terorizirati stanovništvo. U Ukrajini, kao i u Siriji, stanovništvo se autobusima tjera iz njihovih gradova dok ruske snage nastavljaju napredovanje.

Ali Ukrajina se i dalje opire.

BBC-jev reporter susreće obavještajce koji u stražnjem dijelu svojih vozila imaju protutenkovske projektile spremne za korištenje. Opet se kreće prema rubu grada i prolazi kroz prve crte bojišnice u pustoš. Dvije benzinske postaje nedaleko od grada uništene su granatiranjem i pucnjavom.

Ruski leševi u snijegu

U snijegu leži desetak smrznutih ruskih leševa. Muškarci leže poput voštanih figura, neki s ispruženim rukama, sa spuštenim bradama ukočenim na hladnoći. Jednom od njih izašla je utroba. Oko njegova leša su krvavocrveni otisci stopala. Oružje im je oduzeto i reporter pita Utu, jednog od nazočnih policajaca, što će biti s tijelima.

"Što misliš da će biti, ostavit ćemo ih psima", kaže sliježući ramenima.

Na ovom ubogom mjestu na rubu Harkiva, neupadljivom po svojoj običnosti do prije dva tjedna, okruženom smrznutim leševima, kao da je vrijeme stalo.