IZBORI u najvećoj njemačkoj saveznoj pokrajini završili su s debaklom vladajućih stranaka CSU i SPD, koji su svaki izgubili više od 10 posto glasova u odnosu na prije četiri godine.

CSU je dobio oko 37 posto glasova, što se na prvi pogled može učiniti izvrsnim rezultatom, no treba napomenuti da ova stranka Bavarskom vlada od Drugog svjetskog rata te da je na prošlim izborima osvojila apsolutnu većinu zastupnika u pokrajinskom paramentu te je sama mogla formirati vlast, kao i mnogo puta prije. Ovaj put to nije slučaj, te CSU s 37 posto glasova mora tražiti koalicijskog partnera, s time da je njjihov premijerski kandidat Markus Söder već najavio da to ne može biti ekstremno desni AfD, koji je dobio 10 posto glasova.

Na raspolaganju su dakle Zeleni (17,5 posto glasova, uspon od 8,9 posto), Freie Wähler (FW - slobodni glasači koji su dobili 11,6 posto) i posrnuli SPD (9,5 posto, pad od 10,9 posto). Liberalni FDP je s 5,1 posto glasova uspio preći izborni prag, no mogu postati dio koalicije samo kao treći, najmanji partner. 

CSU vode dvojica političara koji se ne podnose

CSU je na ovim izborima ponajviše kažnjen zbog vlastitog političkog i kadrovskog lutanja te ponašanja stranke na saveznom nivou. Naime, predsjednik CSU-a je i dalje Horst Seehofer, predstavnik stare garde koji je otišao u vladu Angele Merkel da bi završio svoj karijeru kao ministar unutarnjih poslova, a u Berlinu se većinom bavi izazivanjem kriza vlade i svađom s koalicijskom partnerima. Seehofer zasad nema namjeru dati ostavku na mjesto predsjednika CSU-a, pa nije isključeno da će ga stranka sama smijeniti, no pitanje je i je li Söder, trenutni bavarski premijer, doista dobra zamjena. Iako su Seehofer i Söder u sukobu, to se više čini kao posljedica sličnosti karaktera, a ne različitih politika. 

Söder je kampanju vodio kontroverznim potezima kao što je obavezno izlaganje križeva u bavarskim javnim službama, zbog čega ga je kritizirao minhenski kardinal Reinhard Marx opisujući to kao političku eksploataciju simbola križa. Ideja je bila tako privući glasače koji bi inače dali glas AfD-u, no uspjelo mu je da oko 180 tisuća glasača otjera u zagrljaj Zelenih, a sličan broj i neovisnoj skupini FW. 

SPD je u slobodnom padu

Seehofer i Söder su svojom konfrontativnom i nedosljednom politikom doveli CSU do najgoreg rezultata ove stranke od 1950., no to i dalje ne znači da su izgubili vlast u Bavarskoj, nego da će je sada s nekime morati dijeliti. Spretni CSU će se tome znati prilagoditi kada je riječ o pokrajinskom nivou, te će računati na povratak samostalnoj apsolutnoj većini u sljedećem mandatu.

No, problemi ostaju za savezni nivo izvršne vlasti, kojim upravlja Angela Merkel. Njeni koalicijski partneri su ozbiljno oslabljeni - CSU i dalje tek treba napraviti smjenu generacija na čelu stranke što znači da će se još svađati među sobom, dok je SPD u slobodnom padu - u Bavarskoj su u odnosu na prošle izbore izgubili više od pola glasača, a sličan je trend i drugdje. Previranja nije lišen ni Merkeličinim CDU; parlamentarni klub stranke nedavno je iznenađujuće smijenio kancelarkinom saveznika Volkera Kaudera i na njegovo mjesto izabrao Ralfa Brinkhausa.

Sve to znači da u Berlinu vlada koalicija nestabilnih stranaka koje masovno gube na podršci u javnosti, te da Merkeličina četvrta vlada trenutno - ako je suditi po rezultatima anketa - nema većinsku potporu javnosti. 

Među vladajućima u Berlinu vlada “stanje najveće moguće nesigurnosti”

Njemački mediji pišu da se vladajuća koalicija u Berlinu nalazi u “stanju najveće moguće nesigurnosti”, te da slijede mjeseci učvršćivanja vlastite sve manje moći, što znači da će se više baviti sami sobom nego problemima građana.

Već se čuju glasovi koji pozivaju da bi trebalo raspisati prijevremene izbore, a sigurno je da Merkel na njima više ne bi predvodila CDU, pa su takvi pozivi ujedno i priprema političkog kraja najdugovječnije njemačke kancelarke i trenutno i dalje najmoćnije žene svjetske politike.

Nakon debakla svojih koalicijskih partnera na izborima u Bavarskoj Merkel u Berlinu predvodi vladu tri uzdrmane stranke čiju koaliciju nitko u Njemačkoj nije želio. Još važnije, sve više ljudi u Njemačkoj ne žele da im Angela Merkel bude kancelarka, te da njena vlada proizvodi samo štetu za stranke koje je čine, ali i nikakvu korist za građane. Nije zato isključeno da će tako konačni udarac Merkeličinoj vlasti biti izbori u pokrajini u kojoj se Merkel i CDU uopće nisu natjecali.