VJEČNI sindikalac, šef Matice sindikata Hrvatske Vilim Ribić ušao je u novi obračun s novim čovjekom koji se usprotivio njegovim napadima na sve one koji se usude reći da bi trebalo smanjiti plaće ili otpuštati u javnom sektoru.

U svojem najnovijem traktatu obrušio se na poduzetnika Dražena Oreščanina koji je u ponedjeljak u razgovoru za Index rekao da Ribić ni ne shvaća koliko treba biti zahvalan privatnom sektoru što je još uvijek u svojoj toploj i udobnoj fotelji.

> Poduzetnik odgovorio Ribiću: Mora biti zahvalan što mu plaćamo udobnu i toplu fotelju

Ribićevo pismo poduzetniku prenosimo u cijelosti.

"Iritantna neistina"

"Poštovani gospodine Oreščaninu!

Na N1 Televiziji i na portalu Index.hr imali ste u ponedjeljak gostovanje u kojem ste se očitovali na moje javno iznesene tvrdnje isti dan. S obzirom da ste baš svaki puta kada biste zaustili rekli nešto krivo ili neistinito (na moju osobnu štetu) prisiljen sam odgovoriti. Da bih dokazao da Vi i Vaši pajdaši ne znate što govorite kada je riječ o aktualnim pitanjima, imam dva prijedloga. 

Prvi je da zatražimo zajedno na televiziji sučeljavanje pa da možemo raspraviti o mojim i Vašim tvrdnjama o javnom i privatnom sektoru, o najboljem načinu izvlačenja zemlje iz krize te o interesima hrvatskog društva u cjelini. S obzirom da bez srama iznosite stajališta koja su suprotna praksi i mišljenju cijelog svijeta, mišljenju najrelevantnijih ekonomista u zemlji i na koncu protivna iskustvu prošle ekonomske krize uvjeren sam da bi javnost silno radovalo saznati koja je to vrsta pameti i obrazovanja u glavama predstavnika naših poduzetnika.   

Drugi je prijedlog da Vaša poslodavačka udruga, zajedno s našom sindikalnom središnjicom zatraži od Vlade RH provjeru sljedećih podataka oko kojih se sporimo, a s kojima Vi manipulirate građane putem propagandnih sredstava koja su Vam široko na raspolaganju.  

Iritantna je neistina da Hrvatska ima prevelik broj zaposlenika u javnim i državnim službama (koje Vi u neznanju nazivate javnim sektorom), ali je jasno da mislite na one koji troše „vaše poreze“, a to su korisnici državnih i lokalnih proračuna. Vi pogrešno izjavljujete da u EU 16% zaposlenih radi u takvim službama, a kod nas 32%. Prema Eurostatu podaci govore da kod nas oko 21,2% svih zaposlenih radi u javnim i državnim službama, a u EU 25,5%.   

Neodgovorna je tvrdnja da su javne i državne službe povećale broj ljudi od 2008. do danas, a stupidna je tvrdnja da je taj broj povećan duplo. Odgovorno tvrdim da je taj broj smanjen. 

Predlažem da, nakon što nam Vlada pošalje podatke, onaj čiji podaci budu lošiji mora se ispričati plaćenim oglasom preko cijele stranice jednih dnevnih novina građanima.  

Uvjeren sam da ćete to biti Vi, jer prepoznajem motive zbog kojih iznosite neistine o javnim i državnim službama. Demonizirate rad 250 tisuća ljudi da biste mogli tražiti daljnje smanjivanje poreza.    

Vi i dalje tražite da društvu dajete što manje kako bi Vama ostalo što više. Nemojmo se farbati, ne tiče se Vas kvaliteta javne usluge, a najmanje Vas se tiču oni koji tu javnu uslugu koriste. Vas se tiče da je javna potrošnja što manja. Evo dokaza. 

Prvi. Godinama poslodavački sloj govori o lošem javnom sektoru, o prevelikoj državi, a istovremeno traži smanjenje plaća u javnim službama. Hoće li taj sektor postati efikasniji kad mu smanjite plaće ili će postati manje efikasan? Ovakve nelogičnosti u vašim stajalištima otkrivaju vaše ciljeve i sav ponor morala samoproglašenih predstavnika poduzetničke klase. 

"Plaćate jedan od najmanjih poreza na dobit u Europi, kao i porez na dohodak"

Evo drugog primjera. Izjavili ste da ako se ne radi nedjeljom past će prodaja i manje će poduzetnici proizvoditi. Dakle, past će potražnja. Kada mi upozoravamo da će smanjenje plaća za 250 tisuća ljudi pogoditi potražnju na daleko većoj skali nego manjak prodaje nedjeljom onda to s indignacijom odbijate. Gdje je višak egoizma tamo je uvijek i manjak logike.    

Rekao bi Sokrat da je najgora vrsta neznanja ona koja sebe vidi kao znanje. Kao najeklatantniji prikaz šarlatanstva izdvajam Vašu izjavu da privatni sektor hrani cijelu državu i izdvaja „ogromnu količinu novca da bi se isplatile plaće tisućama onih bez kojih bi mi sasvim lako preživjeli“. Siguran sam da biste Vi bez problema preživjeli bez znanstvenika, filozofa, povjesničara, umjetnika, glumaca itd., ali to ne bi preživjela jedna civilizirana zajednica. Lako biste preživjeli i bez obrazovanja, jer se vaši radnici vjerojatno rađaju s malom maturom. Međutim, malo biste teže živjeli bez vatrogasaca i policajaca, a kada zagusti nikako ne biste preživjeli bez medicinara.  

Nadalje, plaćate jedan od najmanjih poreza na dobit u Europi, kao i porez na dohodak. Plaćate još parafiskalne namete (a i na to se žalite) i pdv samo na vaš dio dodane vrijednosti. I tu prestaje vaš doprinos javnim dobrima, sigurnosti građana i civiliziranosti vlastite  zemlje. Niti sva Marićeva smanjenja poreza nekima među vama nisu pomogla da posluju uspješno. Jedan dio vas je nesposoban pa umjesto originalnih ideja i inovacija i kreativne organizacije orijentira se na državu i dobre veze s politikom. A sada ste to podigli na razinu pritiska na vlast.

Najveći dio poreza ide iz potrošnje, iz PDV-a, trošarina i tzv. indirektnih poreza. Preko 60%. Ne zaboravite PDV plaćaju i radnici koji rade u javnom sektoru, i umirovljenici i đaci i studenti i strani turisti kada nešto kupuju. U javnoj potrošnji sudjeluju svi građani, jer je upotreba javnih sredstava namijenjena svima, u skladu s načelima socijalne države. Porez se ne plaća nekakvom apstraktnom javnom sektoru, već su javne i državne službe posrednik između poreznih davatelja i istih tih ljudi kada su korisnici javnih servisa. Javni sektor proizvodi javna dobra, a proizvodni sektor proizvodna dobra. Tu nije bitno kako kola novac. To je razmjena vrijednosti između te dvije vrste proizvodnje u organskoj cjelini zvanoj društvo. Krivo koristite termin privatni sektor, jer i javna poduzeća proizvode proizvodna dobra, a ne javna dobra. 

Tvrdite da vam trebam biti zahvalan što sam u toploj i udobnoj fotelji. Jako mi je žao što je Vaša radna fotelja hladna i neudobna. Suosjećam s Vama i spreman sam za donaciju da i Vama bude kao i meni. Moja doduše nije fotelja, već radna stolica, i jako je užarena svih 30 godina. 

Ribić: Nisam ja relikt prošlosti nego vi i vaši pajdaši

I na koncu, rekli ste da je vrijeme takvih kao ja prošlo i da je Vilim Ribić relikt prošlosti. Ako je to osobno, s obzirom da ću i ja jednog dana u mirovinu, onda je nepristojno starije ljude nazivati reliktom. Ali ako mislite na ideje koje sam zastupao kao sindikalni radnik, ili na sindikate generalno, onda Vas u Vašoj neinformiranosti moram razočarati. Relikt prošlosti ste Vi i Vaši pajdaši. Potplaćivanje rada, potkradanje države, kupaca i  poslovnih partnera, onemogućavanje sindikalnog organiziranja, zastrašivanje radnika, huškanje svojih radnika protiv radnika u javnom sektoru, da biste opravdali proizvodnu nesposobnost, itd., itd. mora u budućem društvu biti relikt prošlosti.  

Vama kao reliktu mi smo zapravo svjetionik koji Vas upućuje na pravac kamo ljudsko društvo plovi u budućnosti. Bit će to društvo smanjenih nejednakosti, kohezije i uzajamnosti, a to znači, i ekonomski prosperitetnije društvo u kojem će pohlepa biti prezrena, i moralno i gospodarski. Bit će to ljudsko društvo za razliku od zvjerinjaka koje nam nudite vi i teoretičari vaše klase, a koji su usput rečeno na margini i povijesti i teorije. I nećete se riješiti sindikata, jer gdje je god rad koji ima zajednički nazivnik, on će se u demokratskom društvu slobodno organizirati. 

Preporučam čitati najozbiljnije autore današnjice, npr. nobelovce iz ekonomije, bivše glavne ekonomiste Svjetske Banke i MMF-a pa ćete vidjeti koje ideje danas dominiraju intelektualnom scenom u svijetu. Nitko od njih nije na strani autističnog poduzetništva kojeg Vi promovirate. Ne zaboravite, ideje se rađaju daleko prije nego što uslijedi njihova aktualizacija. Možda ja ono novo i ne doživim, ali vjerujte nećete uništiti socijalnu državu, što je krajnja konzekvenca ovoga što danas radite, bez obzira kakve lutke na koncu imali u politikama koje ovise o vašem novcu za izborne kampanje, ili o medijima koji ih promoviraju ili uništavaju.    

Poduzetništvo u tržišnoj ekonomiji uključuje rizike. Ali u krizi vam je dobra čak i prezrena država, koju su vaši drugovi redovno zakidali. Međutim, vidite, sindikati su bez zadrške podržali intervenciju države u privredu, jer nam je savršeno jasno da bi cijelo društvo bez toga propalo. I nemojte se zavaravati, niste to dobili zato što ste se organizirali kao rulja s ulice  umjesto kao civilizirana zajednica argumentiranih ljudi već ste to dobili zato što je to ekonomski imperativ trenutka, koji slijedi cijeli svijet, ali on to čini daleko odgovornije prema javnim sredstvima nego naša Vlada. Tu vidim Vašu „zaslugu“, uspješno ste na horuk savili Vladu koja javna sredstva nije zaštitila. 

Umjesto govora mržnje trebali biste biti zahvalni svima pa i sindikatima koji su shvatili da treba pomoći poduzećima. No, Vi povećavate svoje apetite i zagovarate štetu drugima, a na koncu i sebi samima. To Vas delegitimira kao odgovorne i kompetentne predstavnike Vaše klase", napisao je Ribić.