HAJI Muhammad Abdus Salam sjeća se svoje mladosti u Dhaki, prije dolaska tvornica.

"Kada sam bio mlad, ovdje nije bilo tvornica odjeće. Bavili smo se poljoprivredom i lovili ribe. Bilo je jako lijepo“, rekao je. Rijeka koja teče tim područjem je sada crna poput tinte, zagađena otpadnim vodama iz tvornica odjeće.

"Sada više nema ribe. Voda je toliko zagađena da naša djeca i unuci ne mogu imati isto iskustvo", kazao je Salam.

Bangladeš je drugo najveće svjetsko središte proizvodnje odjeće nakon Kine, a 2019. je prihod od izvoza odjeće iznosio 34 milijarde dolara. Odjeća koja se proizvede i oboji u Bangladešu često završi u mnogim trgovinama diljem Sjedinjenih Država i Europe.

Kupci prilikom nabave najnovijih sezonskih trendova rijetko kad razmišljaju o porijeklu trenutno popularnih boja, a ni o tome koliko one mogu biti toksične za okoliš.

Posljedice modne industrije

Modna industrija odgovorna je za do petinu industrijskog onečišćenja vode, djelomično zahvaljujući slaboj ekološkoj regulaciji u zemljama poput Bangladeša gdje se otpadne vode obično izbacuju izravno u rijeke i potoke. Taj otpadni materijal često je mješavina kancerogenih kemikalija, boja, soli i teških metala koji ne samo da štete okolišu već i onečišćuju važne izvore pitke vode.

Ministarstvo okoliša, šume i klimatskih promjena Bangladeša izjavilo je kako "nastoji umanjiti negativni učinak na okoliš najvećih izvoznih sektora, uključujući industrije odjeće i tekstila".

Ministar Shahab Uddin rekao je za CNN da vlasti poduzimaju niz mjera za rješavanje onečišćenja, uključujući nadopunu zakona o očuvanju i okolišu, izricanje kazni zagađivačima, praćenje kakvoće vode i rad na pročišćavanju voda.

Toksičnost boje

Modna industrija godišnje koristi oko 93 milijarde kubnih metara vode, što je dovoljno da se napuni 37 milijuna olimpijskih bazena. Uz završnu obradu, proces bojanja je dio proizvodnje koji najviše zagađuje okoliš.

Završna obrada je kada se na tkaninu nanose kemikalije ili tretmani kako bi se postigao željeni izgled ili osjećaj; poput izbjeljivanja, omekšavanja ili postizanja vodootpornosti.

Tijekom bojanja koriste se velike količine vode i kemikalija kako bi se osiguralo da se boja veže za tkaninu i da ne blijedi tijekom pranja.

Uzmimo za primjer traper. Prema podacima Ujedinjenih naroda, tijekom proizvodnje jednog para traperica potroši se oko 7500 litara vode - od uzgoja pamuka do gotovog proizvoda.

Da bi se osigurala njihova plava boja, tkanina se više puta namače u ogromnim kantama sintetičke indigo boje. Nakon bojenja traper se obrađuje i pere s većim brojem kemikalija kako bi se omekšao. Za postizanje izblijedjelog, odnosno "istrošenog" izgleda, traper se dodatno namače u kemijske kupke u kojima se koriste kiseline, enzimi, izbjeljivači i formaldehid.

Pomama za novim trendovima

No traperice nisu jedini zagađivači.

"Svake godine modna industrija mora predstaviti nove boje", rekao je kineski ekolog Ma Jun i dodao kako "se prilikom izrade novih boja upotrebljavaju dodatne kemikalije".

Jednom kada završe s obradom materijala, tvornicama je najlakše da otpadne vode pune kemikalija izbace u obližnje rijeke i jezera. Mada nisu sve kemikalije koje se koriste u industriji tekstila opasne, Svjetska banka identificirala je 72 otrovna sastojka koji se koriste u bojanju tkanine. Kada dođu u rijeke ili jezera, ti se sastojci akumuliraju do te mjere da sprječavaju prodor svjetlosti na površinu. Time se smanjuje sposobnost fotosinteze kod biljaka i pada razina kisika u vodi, nakon čega dolazi do pomora riba i biljaka.

Kemikalije koje se koriste za bojenje odjeće utječu i na radnike koji u nekim tvornicama nemaju odgovarajuću zaštitnu odjeću i često udišu otrovne pare. Stručnjaci iz Dhake su kazali kako se sve veći broj tvornica pridržava međunarodnih standarda o uporabi i upravljanju kemikalijama, ali da još uvijek postoji mnogo manjih tvornica ili podugovarača koji se ne drže ekoloških odredbi.

"Ljudi ne nose rukavice ili sandale, bosi su, nemaju maske i rade s opasnim kemikalijama ili bojama", rekao je Ridwanul Haque, izvršni direktor nevladine organizacije Agroho.

Budući da je tekstilna industrija izuzetno važna za ekonomiju Bangladeša jer čini 20% državnog BDP-a i zapošljava oko 4 milijuna ljudi, stanovnici poput Abdusa Salama ipak ne žele da se tvornice zatvore.

"Mnogi naši ljudi rade u tim tvornicama. Ako se one zatvore, ostat će bez posla", rekao je Salam.