MJESEC i pol dana nakon što su ruske snage pokrenule svoju veliku ofenzivu na ukrajinsku regiju Donbas, ona počinje davati opipljive rezultate. Ukrajinski poraz na teritoriju oblasti Luhansk, ako ne i u Donjecku, još uvijek nije izvjestan, ali izgleda da šanse za njega rastu iz dana u dan.

Drugim riječima, nakon niza neuspjeha, neshvatljivog diletantizma druge vojske svijeta i “strateških” povlačenja pred ukrajinskim protuofenzivama kod Kijeva, Černihiva, Sumija i Harkiva, te nakon teško izborene pobjede u opkoljenom i razorenom Mariupolju na jugu, čini se da se vjetrovi rata okreću u korist ruskih agresora. No je li zaista tako i što se točno događa?

Najveći preostali gradovi u Luhanskoj oblasti pod ukrajinskom kontrolom, Sjeverodonjeck i Lisičansk, ili su okruženi s tri strane, u slučaju prvog, ili bi to uskoro mogli postati, u slučaju drugog. Ruski napadi iz više pravaca ne prestaju, baš kao ni brutalno bombardiranje i granatiranje ovih i drugih manjih gradova i same fronte. Pri tome koriste sve što im je na raspolaganju pa tako i zloglasne termobaričke ili vakuumske bombe, prema snimci koju je objavilo ukrajinsko ministarstvo obrane.

Gradonačelnik Sjeverodonjecka, Oleksander Strijuk, rekao je da rusko granatiranje ne prestaje te da je 60% kuća u gradu uništeno, a do 90% zgrada je značajno oštećeno. Gradonačelnik je, baš kao neki dan i guverner Serhij Hajdaj, upozorio da je izlazak iz grada "ekstremno opasan", što civilima itekako otežava pokušaj bijega. Ipak, dodao je da ukrajinska vojska "čini sve što je moguće da rutu za bijeg učini sigurnom".

Opsada Sjeverodonjecka "pitanje vremena"

U gradu je ostalo između 12 i 13 tisuća civila, potvrdio je Strijuk dodajući da je dosad samo u tom gradu ubijeno najmanje 1500 ljudi. Hajdaj je pak objavio da su ruske snage opkolile dvije trećine Sjeverodonjecka te da ga ukrajinske snage žestoko brane.

Lisičansk ima tu prednost što je na zapadnoj strani strateške rijeke Sjeverni Donjec koju Rusi moraju prijeći da bi ga osvojili - a njihovi prijašnji pokušaji prelaska rijeke pontonskim mostovima i uspostavljanja mostobrana završili su katastrofalnim gubicima. 

I Institut za ratne studije, koji je ranije opisivao rusko napredovanje u Donbasu kao “minimalno” i “marginalno”, sad govori o “postupnim i postojanim dobicima”, ali i ističe da je ukrajinska obrana i dalje “općenito učinkovita”.

>> Rusi su skoro opkolili ključni grad. "Vode se najintenzivnije borbe od početka rata"

Reporterka Sky Newsa iz Sjeverodonjecka, Alex Crawford, napravila je potresnu reportažu iz skoro opkoljenog grada.

"Bombardiranje je intenzivno. Ruske snage su na ulazu u grad i sve bliže tome da ga potpuno okruže. Čini se da je to sad samo pitanje vremena", kaže Crawford.

Posebno je upadljiva njena primjedba da su, među onim rijetkim civilima koji su ostali u skloništima i odbijaju zadnju priliku za evakuaciju, mnogi zadojeni ruskom propagandom i zaista vjeruju da ih ruski agresori i separatisti dolaze osloboditi - iako im upravo razaraju njihov vlastiti grad. 

Borbe za strateški važan grad Liman, Ukrajinci tvrde da nije još pao

Proruski separatisti iz samoproglašene Narodne Republike Donjeck (DNR) danas su objavili da su potpuno osvojili strateški važan grad Liman u Donjecku. DNR, zajedno s drugom separatističkom paradržavom koju priznaje (i kontrolira) jedino Rusija, Narodnom Republikom Luhansk (LNR), svojata čitav teritorij ukrajinske regije Donbas. 

U osam godina građanskog rata uspjeli su osvojiti i zadržati samo trećinu tog teritorija, ali otkad je Rusija pokrenula invaziju prije tri mjeseca, osvojili su više od 90% Luhanska i više od 50% Donjecka. 

Na društvenim mrežama u međuvremenu su se pojavile snimke ukrajinskog povlačenja iz Limana. Ipak, ukrajinsko ministarstvo obrane u priopćenju je ustvrdilo da se njihove snage još bore zadržati dijelove Limana te da su također odbili ruske napade na pravcu prema Slavjansku, drugom najvećem gradu pod njihovom kontrolom u Donjeckoj oblasti. 

Pred ukrajinskim braniteljima je težak izbor, ne samo u Limanu već, pogotovo, istočno u Sjeverodonjecku i Lisičansku - braniti ih do kraja, uz rizik da budu opkoljeni i natjerani na predaju, ili se taktički povući u dubinu, na obranjivije pozicije. 

Američki novinar Michael Weiss je na Twitteru prenio komentar neimenovanog estonskog vojnog eksperta poznatog kao “Karl” na tu temu: "Ako ruski napadi dovedu do toga da mnogo ruskih vojnika gine svaki dan, moglo bi imati smisla da Ukrajina pokuša zadržati Sjeverodonjeck. Time se ispunjava cilj iscrpljivanja (neprijatelja)."

Rusi zapeli kod Izjuma, Ukrajinci kod Harkiva

Michael Kofman, ekspert iz Programa za ruske studije američkog Centra za mornaričku analizu (CNA), u svojoj je analizi na Twitteru u srijedu konstatirao da su Rusi odustali, barem zasad, od istovremene ofenzive na Sjeverodonjeck te na Slovjansk i Kramatorsk na jugu u Donjeckoj oblasti, iz pravca okupiranog Izjuma u Harkivskoj oblasti.

Već iz prvog pogleda na kartu bojišta jasno je, naime, da je za okruživanje potonjih dvaju gradova potreban daleko dublji prodor kroz ukrajinsku obranu i širi obruč. Daljnji ruski napadi kod Izjuma čine se kao akcija fiksiranja, odnosno vezivanja ukrajinskih snaga na toj fronti kako ne bi mogle priskočiti u pomoć u Luhansku, smatra Kofman i dodaje kako nije sigurno imaju li Ukrajinci na sjeveroistoku snage odsjeći ruske logističke linije prema Izjumu.

Još više zabrinjava ruski proboj ukrajinskih linija s jugoistoka, od okupirane Popasne, odakle bi mogli zatvoriti obruč oko Sjeverodonjecka i Lisičanska. Prije toga, međutim, trebaju zauzeti ili okružiti grad Bahmut.

>> Tko pobjeđuje nakon tri mjeseca rata? "Rusi će uskoro morati prekinuti napade"

Nemoguće je predvidjeti kad će ruska ofenziva kulminirati, odnosno iscrpiti svoj maksimalni kapacitet, napominje Kofman, ali vidljivo je da učinkovitije koriste svoju vatrenu moć, unatoč gubicima. Ukrajinsko povlačenje implicira da su i sami pretrpjeli teške gubitke koji su oslabili njihove defenzivne pozicije. Ishod cjelokupne bitke za Donbas, po njegovom mišljenju, i dalje je neizvjestan.

Ukrajinci odbili Ruse kod "ceste života" prema Sjeverodonjecku

“Karl” je također naglasio kako se "čini da je cilj Rusije odsjeći autocestu Sjeverodonjeck-Bahmut južno od Sjeverodonjecka”, ali u tome još nisu uspjeli iako je u dometu njihove artiljerije. 

I austrijski vojni ekspert i povjesničar Tom Coper, koji redovito analizira rat u Ukrajini, u svom je jučerašnjem izvještaju naveo da su ruske snage pokušale odsjeći ovu ključnu autocestu - koju su Ukrajinci prozvali “cesta života” za Sjeverodonjeck i Lisičansk - na dionici između Bilohorivke i Jakovlivke, ali su ih Ukrajinci odbacili i opet oslobodili cestu.

U tome je, konstatira Cooper, od presudne važnosti bilo znatno pojačanje od nekoliko bojni i elemenata brigada koje je od 20. svibnja pristiglo na ovu frontu. To je, po njegovom mišljenju, i definitivni odgovor na pitanje misle li se Ukrajinci povući ili boriti.

Rusi su pritom, dodaje Cooper, pretrpjeli znatne gubitke od ukrajinske artiljerije i pješaštva s protutenkovskim ručnim lanserima projektila kao što je ukrajinska Stugna-P ili američki Javelin. Ti će se gubici osjetiti, smatra on, ma koliko se činilo da Rusi imaju beskrajne količine trupa i oklopnih vozila.

Rusi šalju 50 godina stare tenkove, neki separatisti odbijaju biti topovsko meso

Pritom treba istaknuti da znatan dio ruskih snaga čine spomenuti separatisti, često mobilizirani i slabo obučeni i opremljeni stanovnici ukrajinskog Donbasa, koji ruskom zapovjedništvu služe kao topovsko meso za navalu na ukrajinske fortifikacije. 

Nije ni čudo da je u njihovim redovima sve jači bunt i otpor slanju na frontu. Tako je ovog tjedna na Twitteru osvanula videoporuka 107. pješačke pukovnije snaga DNR-a koja otvoreno odbija ići u “pokolj” u Luhansk. 

Umirovljeni američki general i vojni analitičar Mick Ryan, u svojoj analizi od četvrtka objašnjava rusku taktiku: zasipaju ukrajinske pozicije artiljerijom, a onda šalju manje jedinice u izviđanje i napadaju one točke koje identificiraju kao najslabije. 

U isto vrijeme, iz Rusije dolaze nova pojačanja u ljudstvu i oklopu, iako je znakovita vijest o slanju zastarjelih sovjetskih tenkova T-62, očito u nedostatku boljih i novijih.

“Iako slijedi teška borba, a bit će i poraza i pobjeda na bojnom polju, vjerujem da će se malo koje rusko napredovanje na istoku ispostaviti kao značajno”, zaključuje Ryan naglašavajući da se Ukrajinci i dalje žestoko bore i uzvraćaju.

Prerano je i za defetizam proukrajinske i trijumfalizam proruske strane

Rusija je, podsjetimo, početkom travnja izjavila da počinje drugu fazu rata i koncentrira se na svoj pravi cilj - “oslobađanje” Donbasa. Gotovo je sigurno da to nipošto nije bio jedini cilj ruske “specijalne vojne operacije”. Isto tako, nemamo razloga vjerovati da je režim Vladimira Putina odustao od rušenja vlasti u Kijevu i podčinjavanja cijele Ukrajine, bar na dugi rok. No na kratki rok su, očito je, koncentrirali svoje vojno djelovanje upravo na Luhansk i, u manjoj mjeri, Donjeck. 

"Postoje stvari o kojima moramo razgovarati s ruskim liderom. Ne kažem da Ukrajinci žele razgovarati s njim, ali moramo se suočiti sa stvarnošću onog što proživljavamo", priznao je i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij u današnjem obraćanju.

A ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba dao je vjerojatno najprikladniji komentar o toj situaciji i o tome što to znači za one zemlje koje podržavaju Ukrajinu ili barem tvrde da je podržavaju. 

"Bez topništva, bez višestrukih raketnih sustava, nećemo ih moći potisnuti natrag. Ako vam je stvarno stalo do Ukrajine, ako želite da Ukrajina spasi svoje teritorije, pošaljite nam raketne sustave s višestrukim lansiranjem što je prije moguće. Ako vam je stvarno stalo do Ukrajine: oružje, oružje i opet oružje", rekao je.

Ako Zapad zaista ne želi prepustiti Ukrajinu na milost neprijatelju koji je, uza sve svoje evidentne slabosti, i dalje daleko jači u čistoj, surovoj vatrenoj moći, shvatit će ovaj apel ozbiljno. Ukrajinci bi bez protutenkovskih sustava, artiljerije i drugog oružja sa Zapada možda već kapitulirali, ali ono što su dosad dobili očito nije dovoljno. 

Ali u isto vrijeme, treba imati na umu da je i dalje prerano i za očaj i defetizam onih koji podržavaju Ukrajinu u borbi za svoju egzistenciju - kao i za trijumfalizam i naslađivanje onih koji podržavaju ovu rusku agresiju i njen zločinački režim.