RAT U UKRAJINI je glavna tema u medijima od samog početka, a promjene na ratištu prate se diljem svijeta te se sve brzo objavljuje. Prebrojavaju se izgubljeni tenkovi, dijele informacije o ukupnom broju poginulih vojnika, promjene teritorijalnih dobitaka i gubitaka prate se na raznim internetskim stranicama, koje daju i prognoze o daljnjem razvoju situacije.

Tom obilju informacija i dezinformacija pariraju samo vijesti i prognoze o ekonomskom ratu između Zapada i Rusije, objavljene ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu. I u tom ratu postoje napad, obrana, opsada, obrambeni manevri, ratni troškovi i kontranapadi.

Važno je objasniti odnos ekonomske moći između Zapada i Rusije, podjednako kao što se objašnjava odnos vojne moći između Ukrajine i Rusije. Također, važno je znati kako se odvija pravi rat između Ukrajine i Rusije, ali i ekonomski rat između Zapada i Rusije. Točnije, kako sankcije utječu na Rusiju i koliki su gubici jedne i druge strane, Zapada i Rusije, u ekonomskom ratu.

Rusija je ekonomski patuljak u odnosu na Zapad

Kako je Ukrajina vojni patuljak u odnosu na Rusiju, tako je Rusija ekonomski patuljak u odnosu na Zapad. Gospodarstvo Rusije je 11. najveće na svijetu, prema procjenama Svjetske banke. SAD, Kina, Japan, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Francuska, Italija, Kanada i Južna Koreja su veća gospodarstva. Od deset najvećih gospodarstava, osam ih je odredilo sankcije prema Rusiji i time se svrstalo među "neprijateljske zemlje", prema navodima same Rusije. Otprilike 27 puta je veći nominalni BDP tih zemalja od BDP-a Rusije.

S nominalnim BDP-om po stanovniku od otprilike 10.000 dolara, Rusija je u rangu Kine i Bugarske te nešto ispod svjetskog prosjeka. Hrvatski nominalni BDP po stanovniku iznosi oko 14.000 dolara. Od država koje imaju veća gospodarstva od Rusije, a u ekonomskom su ratu s njom, najsiromašnije (Italija i Južna Koreja) imaju tri puta veći BDP po stanovniku od Rusije, a najbogatije (SAD i Njemačka) između pet i šest puta veći BDP po stanovniku.

>> Može li Rusija vlastitom proizvodnjom pobijediti sankcije?

Čak i ti podaci ne pokazuju prave razmjere razlike u ekonomskoj snazi između Rusije i "neprijateljskih država". Ruski BDP je umjetno napuhan golemim izvozom nafte i plina. Oko 5 posto njenog gospodarstva otpada na poljoprivredni sektor, 32 posto na industrijski sektor (uključuje naftni), a 63 posto na uslužni. No industrijski sektor uključuje rudarstvo i vađenje sirovina pa se dvije trećine tog sektora u Rusiji odnosi na vađenje sirovina poput nafte i plina.

Čak i ako zanemarimo proizvodne sile poput SAD-a, Japana, Njemačke i Južne Koreje, industrijska proizvodnja Rusije mjerena ukupnom dodanom vrijednosti, bez nafte, plina i drugih sirovina, manja je nego u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Francuskoj. Ujedinjeno Kraljevstvo je 2019. ostvarilo 238 milijardi dolara dodane vrijednosti industrijske proizvodnje, a Rusija tek 220 milijardi dolara. To treba staviti u kontekst - Ujedinjeno Kraljevstvo ima 67 milijuna stanovnika, a Rusija 144 milijuna.

Tehnološka nazadnost ruske proizvodnje

Razlike su još veće u visokotehnološkoj industrijskoj proizvodnji. Visokotehnološka proizvodnja je ona u koju je više uključen ljudski kapital, za nju je potrebno više znanja i kvalitetnija radna snaga. Takva industrija ima veću produktivnost od proizvodnje koja se oslanja na količinu ljudskog rada umjesto kvalitetu te omogućuje gospodarstvima da ostvare bolju produktivnost.

Tek je četvrtina (25.64 posto) dodane vrijednosti industrijske proizvodnje Rusije dolazila iz visokotehnoloških djelatnosti, dok je taj postotak daleko veći u državama EU, SAD-a i ostalih "neprijateljskih zemalja" Rusije. 40 do 50 posto dodane vrijednosti ukupne industrijske proizvodnje dolazi iz visokotehnoloških djelatnosti u Italiji, Francuskoj, SAD-u i UK, a više od 60 posto u Njemačkoj i Južnoj Koreji.

Za usporedbu, u Kini 41 posto dodane vrijednosti industrijske proizvodnje dolazi iz visokotehnoloških djelatnosti, 15 postotnih bodova više nego u Rusiji. Ne samo da je Rusija proizvodni patuljak nego je i to malo proizvodnje uglavnom jednostavno i radno intenzivno, daleko više nego što je to slučaj i u Kini, a kamoli u EU, SAD-u, Japanu i Južnoj Koreji. Rusija je prema tom pokazatelju negdje između Srbije (24.65 posto) i Hrvatske (28.69 posto).

Rusija se pripremala za ekonomski rat sa Zapadom

Teško je očekivati efikasan otpor kod takvih nerazmjera ekonomske moći. Iako su nepuna dva mjeseca relativno kratak rok da bi sankcije mogle pokazati punu snagu, Rusija se za sada donekle dobro snalazi. Iako je reakcija Zapada intenzivnija nego što je Rusija očekivala, očito je da se u očekivanju sankcija pripremala za ovaj ekonomski rat.

2021. je samo 16 posto inozemnih rezervi Središnje banke Ruske Federacije bilo u dolarima, dok je samo četiri godine prije udio iznosio 40 posto. Time se smanjila izloženost nacionalne monetarne situacije SAD-u. Iste godine je najavljeno da će Nacionalni fond bogatstva, državni investicijski fond koji se puni porezima i drugim nametima na naftu i plin, smanjiti svoju izloženost dolarima, koji su do tada imali udio od 35 posto u fondu. Osim podizanja izloženosti u eurima i juanu, dolare je trebalo zamijeniti zlato.

Jedna od prvih sankcija Rusiji odnosila se na zamrzavanje državnih inozemnih rezervi, u koje se, uz one koje drži Središnja banka, ubrajaju i inozemne rezerve Nacionalnog fonda bogatstva. Pola od ukupno 640 milijardi dolara je zamrznuto, a da u prijašnjim godinama izloženost dolaru nije bila smanjivana, taj bi dio bio i veći.

No Rusija se preračunala pa je rezerve u dolarima osim za zlato mijenjala i za rezerve u eurima, vjerujući da EU neće pratiti SAD u mogućim sankcijama Rusiji. No i Europska unija i SAD zamrznuli su inozemne rezerve Rusije, čime je njezina Središnja banka ostala bez glavnog oružja za borbu protiv pada vrijednosti rublja.

>> Rusija je uspjela vratiti rubalj na razinu prije invazije na Ukrajinu. Kako?

Tečaj naglo pada pa se uvode politike za održavanje vrijednosti rublja. Određeno je da 80 posto prihoda u dolarima i eurima kompanije moraju pretvarati u rublje, a na Moskovskoj burzi uvedene su stroge kontrole prodaje i kupnje valuta, odnosno rubalj je postalo jako teško prodati. Istodobno je zbog sankcija oštro pao uvoz iz EU pa je trebalo manje dolara i eura.

Politike su bile uspješne pa su vratile tečaj rublja na razinu od prije rata u Ukrajini. Od 11. travnja rubalj ponovno slabi, ali gledajući dugogodišnji trend, slabi još od okupacije Krima. 2015. tečaj je iznosio 45 rublja za jedan euro, a prije napada na Ukrajinu bio je 85 rublja za euro. Tečaj prema dolaru je 2014. iznosio 35 rublja za dolar, a prije napada na Ukrajinu 75 rublja za dolar.

Hoće li Rusija vraćati dugove?

Pitanje vraćanja inozemnog duga u državnim obveznicama proteže se od samog početka rata. U najranijim danima Rusija je propustila rok u kojem je trebala vratiti dug po kuponskim isplatama na OFC (Obligatsyi Federal'novo Zaima) obveznice, što je bio signal bankrota. Nevraćanje duga u roku, bilo zbog nemogućnosti ili nevoljkosti, tehnički se klasificira kao bankrot.

No kod državnog duga po dospijeću kuponskih isplata po obveznicama ili samih obveznica postoji period počeka od 30 dana, a Rusija je na kraju ipak u tom produljenom roku vratila dug, i to u dolarima. Nije jako zadužena država, ali ipak ima dugova prema investitorima sa Zapada. Uvođenje sankcija stavilo je pod upitnik želju, ali i mogućnosti Rusije te ruskih kompanija da vraćaju svoje dugove.

Ukupno će Rusija do kraja 2022., ako bude mogla i htjela ispoštovati sve dugove, platiti 4.4 milijarde dolara duga u 21 isplati. Većina duga je već vraćena, ali ostalo je još oko 2 milijarde dolara.

I državne kompanije iz Rusije do sada su uredno vraćale svoje dugove. Ruska energetska kompanija Gazprom je 7. ožujka 2022. izvršila svoje obveze po dospijeću obveznice od 1.3 milijarde dolara. 9. ožujka 2022. dug od 2 milijarde dolara po dospijeću obveznice vratila je naftna kompanija Rosneft.

Sve izgledniji bankrot

Najveći dug, od 2 milijarde dolara, došao je na naplatu 4. travnja. 1.45 milijardi dolara tog duga, koji je bio po dospijeću dvije euroobveznice, a ne kuponske isplate, Rusija je unaprijed otkupila u rubljima od domaćih investitora. Još je ostalo oko 550 milijuna dolara za plaćanje stranim investitorima, što Rusija nije vratila u roku dospijeća i opet je ušla u period počeka od 30 dana.

Agencije za kreditni rejting Standard&Poors i Moody's već su objavile da je Rusija pred bankrotom jer je malo vjerojatno da će uspjeti vratiti taj dug. Nakon što su kreditni rejting Rusije rušili tri puta, on je završio prvo duboko u statusu "smeća", a trenutno je Rusija klasificirana kao država u "selektivnom bankrotu". To znači da još uvijek vraća neke dugove, ali ne sve.

>> S&P: Rusija je pred bankrotom

Rusija se brani tvrdeći da želi vratiti dug u dolarima, ali to ne može tehnički izvesti jer je ministarstvo financija SAD-a zabranilo Rusiji da sa svojih računa u američkim bankama plaća dugove u dolarima, a i izbačena je iz SWIFT-a. Najavljeni su pravni koraci za osporavanje bankrota.

"Tužit ćemo jer smo poduzeli sve potrebne radnje kako bi ulagači primili svoje uplate", rekao je ministar financija Anton Siluanov za prokremljanski list Izvestia 11. travnja.

"Pokazat ćemo sudu dokaz o našim uplatama kako bismo potvrdili naše napore da plaćamo u rubljima, baš kao što smo radili u stranoj valuti. To neće biti jednostavan proces", dodao je.

Putinov blef s plaćanjem nafte i plina nije uspio

23. ožujka Putin je najavio da će se od 1. travnja isporuke ruskog plina i nafte tzv. neprijateljskim zemljama, kao što su države članice EU, naplaćivati u rubljima. No ništa se nije promijenilo od datuma kad se trebala provoditi Putinova direktiva. Nekoliko puta su se mijenjale najave i prijetnje koje dolaze iz Rusije, ali je ona na kraju popustila zbog oštrog odbijanja članica EU i zemalja G7.

>> Zašto je Putin odustao od plaćanja nafte i plina u rubljima?

Zahtjevi za plaćanje nafte i plina u rubljima bili su samo političke prirode, da bi se pokazala dominacija Rusije nad EU, odnosno ovisnost EU o Rusiji. Po pitanju tečaja rublja, sasvim je svejedno dolaze li euri i dolari u Rusiju preko izvoznika (politika da izvoznici 80 posto svojih prihoda u eurima i dolarima moraju pretvarati u rublje) ili preko banaka u kojima će kupci EU mijenjati valutu sami. Putin politički nije dobio ono što je htio, ali se ekonomski ništa nije promijenilo.

Sankcije su već napravile veliku štetu ruskom gospodarstvu, to i sami priznaju

Rusija je praktički već priznala štetu koju sankcije Zapada uzrokuju njenom gospodarstvu. Prema navodima nezavisne ruske agencije Interfaks, koja se poziva na izjavu Alekseja Kudrina sa sastanka Proračunske komore Ruske Federacije, ministarstvo financija i ministarstvo gospodarskog razvoja prilagođavaju državni proračun za 2022. padu BDP-a od 10 posto i više. To je u skladu s predviđanjima međunarodnih institucija, koje su već predvidjele pad gospodarstva Rusije za 10 do 15 posto u 2022.

Nakon što je EU prekinula trgovinu s Rusijom, osim s naftom i plinom, očekivalo se da će prazninu popuniti Kina. Ali to se za sada nije dogodilo, među ostalim, zato što i kineske kompanije traže plaćanja u eurima i dolarima, a ne rubljima i juanima.

Nekad su u trgovini između Rusije i Kine dominirali dolari, ali nakon što se Rusija odlučila riješiti svoje ovisnosti o dolarima, to više nije slučaj. Primjerice, u trgovini između Rusije i Kine je dolarom izvršeno više od 90% plaćanja, a do 2020. taj se postotak smanjio na manje od 20%.

Valuta koja je zamijenila dolar nije ruski rubalj ni kineski juan. Rubalj u plaćanjima između Rusije i Kine sudjeluje tek 5.7 posto, a kineski juan 6.3 posto. Dominantna valuta u plaćanjima između Rusije i Kine se s dolara prebacila na euro, koji je 2020. korišten za više od 70 posto plaćanja.

Koliko je pala ekonomska aktivnost u Rusiji pokazuje podatak da je u ožujku 2022. uvezena manja vrijednost proizvoda iz Kine nego u ožujku 2021., iako je uvoz iz EU naglo pao pa se očekivalo da će ga Rusija zamijeniti uvozom iz Kine.

Iako je izvoz iz Kine u ožujku 2022. rastao prema ostatku svijeta, prema Rusiji je pao za 7.7 posto. To je dobar indikator slabljenja ruske ekonomije jer pokazuje da nema potražnje za novim proizvodima, odnosno kupovna moć stanovništva i kompanija je pala. A to je tek prvi mjesec sankcija. Vrijednost izvoza Rusije u Kinu narasla je za petinu u odnosu na prošlu godinu, ali to je primarno efekt rasta cijene nafte i plina, koji čine više od 60 posto izvoza.

Rusija gospodarski stagnira zadnje desetljeće. Kako god rat završio, Rusija će ga skupo platiti. Nakon što "specijalna vojna operacija" završi, podvući će se crta da se vidi koliko se rat isplatio. Prema svemu sudeći, neto rezultat bit će debelo negativan.