JUTRO u Kijevu još jednom je obilježeno eksplozijama, razaranjem i smrću. U napadima koji su počeli još prije zore potvrđeno je četvero mrtvih, uključujući mladu trudnicu i njenog supruga. Ovog puta, za razliku od napada prošlog tjedna, glavni grad Ukrajine nije napadnut projektilima, već isključivo iranskim bespilotnim letjelicama Šehid-136, poznatijima kao dronovi kamikaze.

Iz Ukrajine tako cijeli dan pristižu potresne i nadrealne snimke i fotografije ovih dronova koji nadlijeću glavni grad i zabijaju se u civilne zgrade, dok ih vojska i policija očajnički pokušavaju oboriti puškama AK-47, pa čak i pištoljima.

Ipak, Ukrajinci su bili uspješniji u obaranju ovih ubojitih letjelica nego što se prema tim snimkama čini. Ukrajinsko ministarstvo obrane priopćilo je da je, od 42 drona koje je Rusija poslala na Ukrajinu, protuzračna obrana oborila njih čak 37, što je postotak obaranja od gotovo 90%.

>> FOTO I VIDEO Dronovi kamikaze napali Kijev, vojnici pucaju po njima

Od 30 poslanih na Kijev (osim glavnog grada napadnute su oblasti Sumi, Dnjepropetrovsk, Odesa i Mikolajiv), oborili su ih 25, prenosi Kyiv Independent. Ovu tvrdnju, naravno, nije moguće neovisno provjeriti.

Reporteri na terenu javljaju da se na krhotinama oborenih dronova može vidjeti natpis “za Belgorod”, što sugerira da se radi o odmazdi za nedavne napade na taj ruski pogranični grad, za koje Rusija krivi Ukrajinu koja nije preuzela odgovornost. No narativ o odmazdi - bilo za napad na Belgorod, za dizanje u zrak Krimskog mosta ili za oslobođene gradove i sela u Donbasu i Hersonskoj oblasti - sve se više čini sporednim. 

Alternativa za navođene projektile kojih Rusija ima sve manje

Naime, sve je jasnije da su ovakvi napadi na civilne mete diljem Ukrajine, bilo na elektrane ili stambene zgrade, dio nove strategije teroriziranja ukrajinskog stanovništva i uništenja energetske infrastrukture kako bi se ukrajinske vlasti natjeralo da sjednu za pregovarački stol i pristanu na primirje koje bi podrazumijevalo daljnju okupaciju petine ukrajinskog teritorija koji je Rusija anektirala. 

Međutim, vojni analitičari uglavnom se slažu da je Rusija već istrošila dobar dio zaliha navođenih krstarećih i balističkih projektila.

Ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov objavio je službenu procjenu svoje vojno-obavještajno službe prema kojoj su ruskim snagama ostala samo 124 projektila Iskander od 900 njih na početku rata, 272 projektila Kalibr od 500 i 213 projektila Kh-101 i Kh-555 od njih 444.

Da bi zaista uništili ukrajinsku infrastrukturu i natjerali ih na primirje, vjerojatno bi im trebalo mnogo više preciznih projektila nego što im je ostalo pa sve više koriste protuzračne (S-300) i protubrodske projektile za kopnene mete. Tu, međutim, na scenu stupaju iranski dronovi kamikaze kao alternativno sredstvo terora.

Američka CIA još je ovog ljeta otkrila, a Bijela kuća objavila da je Rusija dobila stotine dronova od Irana. Iako je Iran to poricao, saznanja američkih obavještajnih službi još jednom su se pokazala točnima. 

Umjesto na vojsku, Rusija šalje dronove kamikaze na civilne mete

U rujnu je ukrajinski vojni dužnosnik za New York Times otkrio da su iranske letjelice već na bojištu na istoku zemlje te da uspješno gađaju artiljeriju koju je Ukrajina dobila od SAD-a. Tom je prilikom iznio ozbiljno upozorenje - da će bez ikakvih protumjera ovi dronovi uništiti "cijelu ukrajinsku vojsku".

U tom svjetlu još je jezivije da je ruska vojska ovaj učinkoviti, ali ograničeni resurs sad odlučila koristiti za udare na gradove, a ne na ukrajinske snage, i to u trenutku u kojem ove ozbiljno napreduju prema okupiranom Hersonu. Vjerojatni razlog je taj što je dron učinkovitiji u udaru na stacionarne mete. Doduše, moguće je da Rusija smatra da ima dovoljno za oba cilja s obzirom na tvrdnju ukrajinskog predsjednika Volodimir Zelenskog da je naručila čak 2400 takvih dronova od Irana. 

>> Rusija moli Iran za pomoć. Ako dobiju ove projektile, Ukrajina ima velik problem

I dok ih Iran zove Šehid, što je islamski naziv za mučenika (prilično je znakovito da isti izraz koriste i džihadisti za bombaše samoubojice), Rusija ih pak zove Geran-2, a Ukrajinci su im dali nadimak balalajka, po glazbenom instrumentu na koji ih oblikom podsjeća, piše britanski The Times. Također ih zovu moped, po zujanju letjelice dok lebdi u zraku i traži metu. 

Šehid-136 je novo i nekonvencionalno oružje, na neki način simbol novog i nepredvidivog doba ratovanja. Teheran ga je javno predstavio tek u prosincu prošle godine. Razlikuje se od drugih borbenih dronova što, umjesto da ispaljuje ili ispušta projektile ili bombe, ovaj tip drona napada tako što se sam zabija u nju, uništavajući i sebe i metu. Drugim riječima, on je i letjelica i bomba u jednom. 

Lagani, maleni, jeftini, radar ih teško hvata, ali imaju slabu točku

Kako je na Twitteru primijetio umirovljeni američki general i vojni analitičar CNN-a, Mark Hertling, Šehid-136 je prilično jeftin - košta oko 20 tisuća dolara. Nema kameru, već se orijentira pomoću GPS-a ili satelitske navigacije. Za radare je gotovo nevidljiv, što otežava posao klasičnim protuzračnim sustavima. Po Hertlingu, najbolja obrana od Šehida su elektroničko ometanje, ručni protuzračni sustavi kao što je Stinger, masovna vatra iz lakog oružja i lasersko oružje.

Letjelica ima krila u obliku delte, stabilizirajuća kormila, motor s propelerom u stražnjem dijelu i bojevu glavu na vrhu. Mala je i lako prenosiva, dužine od 3.5 metra i s rasponom krila od 2.5 metara. Lako se lansira s vojnog, pa i komercijalnog vozila. Teži oko 200 kilograma, može nositi do 50 kilograma eksploziva, a brzina leta joj je viša od 185 kilometara na sat. Domet, prema nekim procjenama, iznosi do 2500 kilometara.

>> NATO šalje protuzračnu obranu Ukrajini. Što je čekao dosad?

Lansira se gotovo horizontalno, u uzlijetanju joj pomažu rakete koje se ubrzo odbacuju, nakon čega pogon preuzima četverocilindrični klipni motor Mado MD-550, inače kopija njemačkog zrakoplovnog motora Limbach L550E.

Druga vojna sila svijeta oslanja se na tuđe dronove

Justin Bronk, stručnjak za zračne snage u britanskom Royal United Services Instituteu, komentirao je za Guardian da je s jedne strane ovakve dronove "teško dosljedno presretati", no s druge su daleko sporiji od krstarećih projektila.

"U konačnici, oni nude način da Rusija izazove više civilnih i vojnih žrtava u Ukrajini, ali neće preokrenuti tijek rata", zaključio je.

Iako ukrajinsko gađanje ovih dronova malokalibarskim pješačkim oružjem na prvi pogled izgleda besmisleno, ono može biti djelotvorno zahvaljujući njihovom niskom letu. A ruski piloti, koji njima upravljaju na daljinu, drže ih na niskim visinama da ih konvencionalni protuzračni sustavi ne bi detektirali i uništili.  

U široj perspektivi, sama činjenica da se Rusija mora oslanjati na iranske bespilotne letjelice jer nema više svojih, barem ne u dovoljnim količinama ili sa zadovoljavajućim performansama, već je porazna za nominalno drugu vojnu silu svijeta, koja odavno reklamira svoju industriju oružja kao superiornu.

A kao što smo već pisali, pretpostavka da se ovakvim terorom iz zraka može slomiti volja ukrajinskog naroda za otporom u najmanju je ruku klimava. Slična strategija nije uspjela ni nacističkoj Njemačkoj protiv Velike Britanije, ali ni Amerikancima u Vijetnamu ili Sovjetima u Afganistanu.